Trash N Burn, meeting ljubitelja američkih automobila i motora, kao i rockabilly/rock n roll/psychobilly fešta je već osam godina nezaobilazna stanica i zaokružen datum na kalendaru svakog ljeta. To me ponukalo da porazgovaram sa Nevenom, organizatorom i mastermindom cijele priče. Pročitajte što mi je rekao.

1.Prošlo je osam Trash n Burn meetinga. Sada kad pogledaš, misliš li da je sve vrijedilo truda? Jesi li ikada mislio da će sve to skupa poslati toliko veliko? Kako si uopće došao na ideju za to?

Uffff, godine lete, prošla je osma godina, ako se ljudima još uvijek to dopada, onda sam super zadovoljan. Trash&Burn je prvenstveno moj hobi/ljubav prema američkim automobilima,muzici i cijeloj toj kustom sceni, nikada nisam radio festival da postane velik, niti sam ikada razmišljao o tome. Ideja mi se motala po glavi prije nekih 10-tak godina, nakon što sam posjetio jedan takav miting, a pošto nešto takvog nije bilo kod nas, upustio sam se u ovu avanturu.

2.Pošto je Trash zadnjih par godina krajem lipnja, kada zapravo počinje posao oko organizacije? Možeš li malo opisati taj proces?

Posao u biti traje cijelu godinu, čim završi Trash&Burn, ima brdo sličnih festivala/mitinga po Europi koje pohodim, jer ti isti ljudi dolaze i kod nas, tako da i ja dajem support njima, negdje krajem 10. mjeseca polako to završava, bliži se kraj godine kada izdajem pin-up kalendar koji je fotkan na mitingu, tako da sam onda zaokupljen time, a pošto sezona počinje već nakon 3.mjeseca do onda trebam imati 99% gotov program, tiskaju se flyeri i kreće promocija…

3.Mnogi festivali koje znam su tek nakon pet godina  (ukoliko su se do tad održali), napravili neku pozitivnu bilancu, odnosno pokrili se i bili u plusu. Koliko je tebi trebalo da zatvoriš financijsku konstrukciju s Trashom?

Trash&Burn je počeo skromno, sa malim budžetom, tako da nismo mogli ni nešto puno propasti odmah prve godine, hehe, do sada na svu sreću nije bilo negativne bilance, a to je najbitnije za daljnji rad…

4.Znam kako si nekad izmučen i nervozan za vrijeme Trash vikenda zbog svega tog ogromnog posla kojeg uglavnom odrađuješ sam. Pošto je Trash već postao dosta velik, ne bi li ti možda bilo lakše da iza sebe imaš team ljudi u organizaciji sa podijeljenim zaduženjima?

Svake godine govorim da moram to napraviti, hehe, ali opet s druge strane volim tu d.i.y.priču kada sam 100% u tome, počevši od dizajna letaka, plakata, majica, bukiranja bendova i ostalih umjetnika, pa sve do zatvaranja financijske konstrukcije…

5.Trash n Burn se prve dvije godine održao u Murskom Središću. Od treće godine održava se u Sv Martinu na Muri. Puno je donio u taj kraj po pitanju turizma. Misliš li ikada možda promijeniti opet lokaciju? Može li se Trash nekako ugurati u godišnju turističku ponudu tog kraja i ima li to uopće smisla?

Ja mislim da je Trash&Burn pokazatelj uspješne formule za kontinentalan turizam, kojem županija tako teži, a s druge strane mi je jako žao da nemam takoreći nikakvu njihovu potporu nakon svih ovih godina. Većina naših posjetitelja su stranci dobre platežne moći, koji ovdje ostaju čak i cijeli tjedan, a ne samo vikendom. Zadnje dvije godine organiziram zajednička druženja, male izlete s američkim vozilima po Međimurju, jer ih sve više dolazi kod nas već par dana prije mitinga. Bilo je čak i razmišljanja da se Trash&Burn preseli u neku drugu sredinu gdje bi mi bilo puno lakše raditi i gdje bi se više cjenilo sve ovo što radim.

6.Subotom su uvijek veće gužve popodne, pošto dođu ljudi koji ne ostanu na koncertima i partiju, već pogledaju automobile i odu. Misliš li da je omjer tih posjetitelja puno veći u odnosu na rockabilly/psychobilly/rock n roll fanove koji dolaze zbog koncerata i partija?

Trash&Burn ima svoju publiku koju bi mogli svrstati u par skupina, one kojima je to neka vrsta obiteljskog izleta, pogledaju automobile, popiju piće, pojedu ćevape i odu doma, takvih je vjerojatno najviše, zatim one koji dolaze ovdje samo zbog glazbenog programa, one koji se pale samo na automobile, motore i žene, hehe, te one koji miting/festival konzumiraju u cijelom smislu, dolaze več u četvrtak, kampiraju, osjećaju se kao doma, i znaju da su dio ove priče i ove scene. Drago mi je da svake godine čim više ljudi ostaje do samog kraja.

7.Na koji način imaš ideju da bi sve to skupa mogao još dodatno poboljšati i obogatiti Trash n Burn meeting na još višu razinu?

Puno većom podrškom na razini županije, malo većom na razini općine, te ponekim sponzorom ne vidim gdje bi nam bio kraj, hehe…

8.Postoji i svojevrsno mini zimsko izdanje Trash n Burna, odnosno promocija pin-up kalendara snimljenog tijekom meetinga. Hoće li biti i ove godine tako?

Trash&Burn je prvi u Hrvatskoj organzirao međunarodni pin-up photo contest, koji je već postao tradicionalan, tako svake godine imamo brdo odličnih fotografija, koje bi bilo šteta ne ovjekovječiti putem ovog kalendara, kojem je promocija krajem godine.

9.Hajde reci nam neku smiješnu ili neugodnu anegdotu ili situaciju koja ti je ostala u posebnom sjećanju ovih 8 godina?

Ufff, bilo ih je i previše, neke ni nisu za podijeliti ih u javnosti, hehe…

10.Bližimo se kraju interviewa. Želim ti puno uspjeha u organizaciji i da bude još puno odličnih Trash n Burn meetinga. Imaš li nešto dodati za kraj što te nisam pitao?

Hvala puno tebi i želim ti uspjeh u daljnjem radu tvog webzinea, vidimo se slijedeće godine!