Häxänking su izdali svoj drugi dugosvirajući opus, ovog puta u miješanom varaždinsko/čakovečkom line-upu benda koji zvuči moćnije no ikad sa dvije gitare i ponekad dualnim vokalima Heretika i Mantrika. Što možemo očekivati na ovom albumu? Opus od 12 stvari, koje otvara zlokoban intro Somnium Haeretici. Neke od stvari su sa tekstovima na engleskom, neke na hrvatskom, osobno bih volio da bend nastavi svirati na hrvatskom, jer to ga čini posebnim u mojim očima. Znam da se lakše eventualno probiti van na scenu pjevajući na engleskom, ali meni se osobno više sviđa pjevanje na našem. Produkcija albuma je onako prljava, ali sve se jako dobro čuje i paše agresivnoj muzici koja graniči negdje između black metala i čujemo podosta old school 80s prve generacije thrash/speeda što su ga tada zvali black metal, kao Sodom i Kreator, Deathrow, pa čak i ponešto Bewitched, što mi je više bio slučaj kod prvog albuma. Naravno ima tu i odličnih tamnih melodija, što pašu ušima uz agresiju i Heretikov izmučeni kričavi vokal koji kao da dolazi iz samih dubina Hada. No, ovaj album ima i malo iznenađenje za mene, a to je utjecaj medieval glazbe kao na primjer u instrumentalu Midnight Pyre koji je jako atmosferičan, uz odlično korištene klavijature za dobivanje atmosfere tu su i instrumenti kao što je buzuki i drombulja. Meni su nekako najdraže stvari na albumu himnična Undivided(iako je na engleskom hehe), Ljudi Od Železja pisana na kajkavskom narječju i muzikalno izuzetno zanimljiva stvar, te Zlava U Dubini, no dodaju se i neke druge ovisno o slušanju. Imao sam prilike svjedočiti live ritualu i ovim novim stvarima koje su odlične za gledanje i slušanje uživo. Bend puno daje na profesionalnosti i vidljivo je već sada golemo iskustvo koje su stekli. Dakle, odličan album, podrži ih kupnjom mercha ili na Bandcampu, a i zaprati ih uživo, jer su odlični.
Category Archives: Reviews
(fanzine review) Out Of The Darkness #20
Ostalo je u ovim modernim vremenima jako malo fizičkih fanzina, barem za ove koje znam u regiji, a Out Of The Darkness je meni definitivno najbolji zine kojeg sam čitao još tamo od Tri Drugara koji mi je bio vrh u to vrijeme kada je izlazio. Eto, dogurali drugari do dvadesetog broja i skidam kapu na tome. U ovom broju mogu se pronaći zanimljivi intervjui sa našim Dead Dog Summer, Plastikom, meni osobno najboljim sa Wellyem iz Artcore fanzina i Earth Island books, Homefront i još mnogim drugim, pa onda kolumne koje u svakom fanzinu najviše volim čitati. Ono što je moja mala zamjerka u ovom broju je to, da nema gig reporta osim odličnog tour reporta sa turneje Ponor/Kijamet po susjednim nam istočnim zemljama i tour reporta sa posljednje Slapshot ture po Europi, čijem koncertu sam nazočio u Zagrebu prošle godine. Ima i brdo recenzija, što muzičkih, što fanzina i knjiga pa sam tamo uvijek pronašao neki novi bend koji mi se svidio, a za kojeg prije nisam čuo. Uglavnom, još jedan odličan broj, želim ekipi bar još dvadeset brojeva!
(review) Escalate – The Cry of Nature (New Age Records)
Escalate dolaze iz Mađarske i nedavno su svirali ovdje kod nas u Čakovcu. U međuvremenu objavili su novo izdanje uz pomoć New Age Recordsa. Ovo izdanje sadrži 5 pjesama super metaliziranog agresivnog hardcorea, koji podsjeća malo na Earth Crisis, ali još metaliziranije i nabrijanije. Radi se o straight edge vegan bendu, pa tako ne čudi naziv pjesme kao što je Vegan Warpath. Potkrade se tu i tamo na gitarama osim agresive i pokoja melodija ispod svega ostalog. Vokal je više shouter, a nije vrištav, pa paše totalno na ovakvu muziku s puno breakove i mosh dijelova. Nastup live im je stvarno bio energičan, a studijski će nekome pasati, a nekome ne, ovisno o hardcoreu kakvog voli i sluša, meni prvo nije pasao, sada mi prija totalno ovakvo agresivnije izdanje hardcore da presiječem melodičnije bendove koje inače slušam. Čekiraj i podrži, jer su momci sa srcem na mjestu.


