Tag Archives: black metal

(review) Häxänking – Troubadoom

Häxänking su izdali svoj drugi dugosvirajući opus, ovog puta u miješanom varaždinsko/čakovečkom line-upu benda koji zvuči moćnije no ikad sa dvije gitare i ponekad dualnim vokalima Heretika i Mantrika. Što možemo očekivati na ovom albumu? Opus od 12 stvari, koje otvara zlokoban intro Somnium Haeretici. Neke od stvari su sa tekstovima na engleskom, neke na hrvatskom, osobno bih volio da bend nastavi svirati na hrvatskom, jer to ga čini posebnim u mojim očima. Znam da se lakše eventualno probiti van na scenu pjevajući na engleskom, ali meni se osobno više sviđa pjevanje na našem. Produkcija albuma je onako prljava, ali sve se jako dobro čuje i paše agresivnoj muzici koja graniči negdje između black metala i čujemo podosta old school 80s prve generacije thrash/speeda što su ga tada zvali black metal, kao Sodom i Kreator, Deathrow, pa čak i ponešto Bewitched, što mi je više bio slučaj kod prvog albuma. Naravno ima tu i odličnih tamnih melodija, što pašu ušima uz agresiju i Heretikov izmučeni kričavi vokal koji kao da dolazi iz samih dubina Hada. No, ovaj album ima i malo iznenađenje za mene, a to je utjecaj medieval glazbe kao na primjer u instrumentalu Midnight Pyre koji je jako atmosferičan, uz odlično korištene klavijature za dobivanje atmosfere tu su i instrumenti kao što je buzuki i drombulja. Meni su nekako najdraže stvari na albumu himnična Undivided(iako je na engleskom hehe), Ljudi Od Železja pisana na kajkavskom narječju i muzikalno izuzetno zanimljiva stvar, te Zlava U Dubini, no dodaju se i neke druge ovisno o slušanju. Imao sam prilike svjedočiti live ritualu i ovim novim stvarima koje su odlične za gledanje i slušanje uživo. Bend puno daje na profesionalnosti i vidljivo je već sada golemo iskustvo koje su stekli. Dakle, odličan album, podrži ih kupnjom mercha ili na Bandcampu, a i zaprati ih uživo, jer su odlični.

Bandcamp

(review) Dimmu Borgir – Grand Serpent Rising(Nuclear Blast)

Znam da su Dimmu Borgir odavno prešli granicu između komercijale i neki ih smatraju prodanima, no oni iako su na velikoj diskografskoj kući i dalje furaju svoju spiku, a to je simfonijski black metal ili ako baš nećete da se spominje black metal uz njihovo ime, onda simfonijski ekstremni metal. Eto nam i dugoočekivane nove ploče Shagratha, Silenoza i ostatka ekipe, jedanaesti album po redu, ako ubrajamo i onaj remake Stormblasta kao full length studijski album. Ova nova ploša sadrži 13 pjesama od kojih je Tridentium na početku albuma svojevrsni instrumentalni intro, osim što Shagrath nešto mrmlja krajem pjesme, kao i Gjoll na kraju albuma, dakle zapravo jedanaest pjesama. Ono što iznenađuje je žestina albuma, mislim da su u ovih sedam godina što smo čekali novi album požestili stvari i uvrstili natrag i blast beatove što je pomalo falilo kao što roka stvar Ascent koja je odabrana kao single prije izlaska. Tu su naravno i grandiozne klavijaturske melodije, odličan rad gitara, a prije svega dobro napisane pjesme s puno promjena ritma, pa ni na trenutak ne dosade, jer jednostavno ne znaš što te čeka iza idućeg ugla, da se tako izrazim. Dobro je što ima i dvije stvari na norveškom, a to su odlična Ulvgjeld & blodsodel, te Slik minnes en alkymist, jedna od meni dražih pjesama s ploče. Oduvijek sam volio Shagrathov vokal, jer je trademark i može ga se uvijek prepoznati, a iako pjeva na black metal način razumije ga se podosta što pjeva. Od ostalih favorita izdvojio bih žestoku The Qryptfarer, Phantom of the Nemesis, te Recognizant. Oni će vam vjerojatno reći da im je to najbolji album do sada, kao što svaki bend kaže za svoj novi album, nije najbolji, ali je solidan album meni i dalje odličnog benda.

(review) Lore – Psychotic Trance of the Black Nights

Lore je one man band koji dolazi iz UK, a djelo je entiteta poznatog samo pod imenom Zaza. Ovo je drugi EP ovog benda i sadrži 4 pjesme u trajanju oko 25 minuta. Ovdje je riječ o agresivnijem i sirovijem black metalu s podosta brzine i blasta, ali ima uleta sporijeg atmosferičnog ritma i ponešto lijepe melankolične melodije, ali agresiva prednjači, mogao bih nazvati ovaj EP i nekako old school nineties black metalom. Vokal je ekstreman, ali ne previsok, sasvim pristaje muzici i produkciji koja je onako prljava DIY, ali sve se čuje taman koliko treba. Tekstovi? E sad, pogodite koji je smisao tekstova u naslovima stvari kao što su Astral Blood of Dead Stars, Neolithic Druid Burial Chamber, Psychotic Trance of the Black Nights, te Eclipsed by Celestial Portals of Psychosis. Osobni? Vjerojatno. Ritualistički i okultni? Vjerojatno. Ima i nešto malo synth uleta na drugoj pjesmi gore navedenoj. Ovdje znači na ovom EP-u ne nalazi ne ništa epohalno novo, ali riječ je o kvalitetnom black metalu pravog DIY underground borca.

Bandcamp