Ovaj mini festival je organiziran u čast dvadesetog rođendana prvog Rock in Marof koncerta, kao i deset godišnjice udruge mladih Alternativa. Koncert je složen po načelu za svakog ponešto, pa je line up stvarno sastavljen od bendova prilično različitih glazbenih usmjerenja, naravno sve u okviru underground scene.

Naša ekspedicija koja se sastojala od četvero članova je krenula prilično rano iz Čakovca pošto smo morali nešto obaviti na usputnoj štaciji u gradu Varaždinu Večer je bila prilično topla, malo vlažnjikava, pa se pojavila i mala maglica po putu za Novi Marof. Naravno da nitko od nas još nije pohodio niti jedan koncert u Staroj školi, nismo znali gdje se točno nalazi, pa smo krivo skrenuli i pitali jednog čovjeka koji se vukao ulicom gdje se nalazi, on nam je ljubazno objasnio, pa smo ponovo krivo skrenuli. Srećom naišli smo na jednog mladića koji je upravo išao tamo i objasnio nam je gdje se točno nalazi. Kada smo stigli tamo, utvrdili smo vrlo dubokoumno da uopće nismo trebali skretati s ceste niti prvi puta kada smo pogrešno skrenuli, ali pošto smo intelektualci mi smo se pogubili. Šta ćeš? Godine su to.

Kada smo stigli pred Staru školu već se skupila lijepa brojka ljudi koji su ugodno provodili vrijeme ispijajući cugu do početka koncerta. Kada smo ušli unutra vidio sam da se radi o prilično lijepom prostoru, malo sličnom čakovečkom klubu Prostor. Na bini su se za svirku upravo spremali varaždinski BKD. Gledao sam ih uživo i dijelio stage s njima nekoliko puta, pa mogu reći da se po mom mišljenju radilo o jednom od njihovih boljih gigova koje sam gledao. Promovirajući svoj novi debut album Leta su prešla( pameti ga ni) za vrijeme svog seta odsvirali su sve pjesme s navedenog albuma. Pred binom prvih par pjesama nije bilo puno ljudi, ali nekako stidljivo se skupio određen broj panksa koji su se dobro zabavili i pjevali s bendom na sav glas. Punkrock oi himne kao što su Varaždin, Nije me briga, Nekada su dobro legle publici koja se polako okupljala i gledala ovaj bend. Ono što me fascinira je to, da oni sa takvim veseljem sviraju da ih je milina gledati i slušati. Za kraj je publika tražila bis, pa su ponovili još jednom Liter vina, liter vode.

(isprika na kvaliteti nekih fotki, ali ipak je ovo punk webzine, sjetite se samo mutnih tamnih mrlja u copy/paste kopiranim fizičkim fanzinima nekada)

Malo smo se ohladili vani, a već je vrijeme bilo za drugi bend večeri, zagrebački NAREDNIK LOBANJA I VOD SMRTI. Gledao sam i slušao ovaj bend uživo u čakovečkom Prostoru pred koju godinu i bili su mi okej, ali samo okej, poslije sam saznao da su taj gig svirali sa zamjenskim bubnjarem, pa su vjerojatno zbog toga bili malo suzdržaniji. Međutim, ovog puta su doslovno raznijeli sve pred sobom, dostojni svog imena. Radi se o trash metal bendu i kada bih morao uspoređivati, rekao bih da se radi o križancu Slayera i SOD-a. Fasciniran sam gledao cijeli bend, a pogotovo bubnjara koji je svirao s takvom lakoćom kao da sipa ritam iz rukava, a cijeli bend predvođen Kosturom Ratnikom na vokalu je jednostavno bio glasan, moćan i naježio sam se od energije i zida zvuka kojeg su stvorili. Redali su hitove iz sad već 10 godišnje respektabilnog staža kao što su Siroče rata, Nuklearni nož, Rafalna paljba, a za kraj su nas počastili jednom obradom Bodycount i kakav bi to bio koncert Narednika da na kraju nije završen sumornom Grobocop koja je kotrljajućim ritmom zakopala leševe mrtvih i umirućih, a malobrojni preživjeli pričati će o ovome.

DEBELI PRECJEDNIK iz Osijeka, sa Vijenca Borisa Kidriča, je meni najdraži hrvatski bend. To su dokazali i ovom prilikom. Stali su na binu skoro direktno iz automobila tako da nisu imali vremena za druženje prije koncerta, ali vjerujem da su to nadoknadili nakon svog nastupa. Zadnji puta sam ih gledao uživo prije kojih sedam mjeseci u Sloveniji, pa me živo zanimalo hoće li setlista biti izmijenjena, pogotovo iz razloga što su nedavno izdali odličan split album sa zagrebačkim Mašinko. Set su otvorili već standardnom Waste of my time, a u setlisti su svoje mjesto našle i odlične pjesme sa novog izdanja kao što su Surrender now, Subotom Kićo…,Zbogom svi. Redale su se himne kao što su Against the opposite, Still breathing, Peter Pan syndrome, a atmosfera je bila odlična, svi su pjevali, plesali, bilo je nešto manje ili više uspješnih pokušaja stage divinga i pozitivna hardcore punk energija.  Nažalost, brzo je proletjelo i našli smo se u onom zadnjem setu Debeljaka kada sviraju pjesme na hrvatskom jeziku što označava kraj koncerta. Proletjele su Zaboravi, Puška ne ubija ljude koju je pokvario jedan xxl panker koji uzme i odnese mikrofon, a ne zna tekst pjesme. Brate mili ili pjevaj s bendom i pristojno vrati mikrofon ili ostavi da bend radi ono zbog čega je na bini. Nisam protiv singalonga, to je super i mora biti na hardcore gigovima, ali mrzim ljude koji kada se jednom uhvate mikrofona ne znaju više ispustiti, a k tome uopće nemaju pojma koja pjesma svira. Uz Moja su koljena…i neizbježno Farmersko srce set je priveden kraju. Baš smo razgovarali da Debeljaci imaju već toliko odličnog materijala kroz dvadeset godina postojanja da bi komotno mogli Farmersko srce izbaciti iz seta pošto je već prilično dosadilo, a imaju daleko boljih pjesama.

(photo by:Robert Janković, thanxxx!)

Nažalost, nastupe SHE LOVES PABLO i KRANKŠVESTER smo propustili, jer smo morali krenuti za Čakovec, ali svaka čast udruzi Alternativa na odličnom koncertu i želim im barem još toliko godina što se tiče Rock in Marof!