Start At Zero, bend iz susjedne Slovenije, točnije iz grada Ajdovščina, su mi odmah uletjeli u uho, kada sam slušao njihov album i ep. Radi se o melodic punk hardcore bendu koji svojom kvalitetom i odličnim pjesmama ostaje u uhu dugo nakon slušanja. Na njihovoj bandcamp stranici slušajte i nabavite ova dva izdanja, nećete požaliti. Bila je to odlična prilika da malo porazgovaram s njima o svemu, pa evo što su mi imali za ispričati.

NEDAVNO STE SE VRATILI SA TOURA. KAKVI SU DOJMOVI I KAKVE SU RAZLIKE IZMEĐU SLOVENSKE SCENE I DRUGIH SCENA?

Tako je. Početkom listopada smo se vratili sa 17-dnevne turneje na kojoj smo odsvirali 17 koncerata. Put nas je vodio kroz Njemačku, Englesku, Škotsku, Sjevernu Irsku i Irsku. Svi u bendu jako uživamo na turnejama i ovoga puta nije bilo ništa drugačije. Upoznali smo ogroman broj novih bendova i ljudi, što dokazuje da je punkrock scena i te kako živa. Nekakve velike razlike u scenama drugih država nismo zapazili. U osnovi koncerte organiziraju članovi bendova ili drugi ljubitelji alternativne glazbe. Sve je uglavnom izvedeno na DIY razini i neprofitno. Kolektivi su mali, ali jako angažirani. Opazili smo da je posjećenost koncerata u manjim krajevima u pravilu veća nego u milijunskim metropolama.

JESU LI MANJI BENDOVI KADA IDU NA TOUR UNAPRIJED OSUĐENI NA MINUS ŠTO SE TIČE NOVCA? JESTE LI POKRILI TROŠKOVE?

Naš bend nam ne predstavlja posao. Sviramo zato jer u tome uživamo. Zarada nam nije važna, jer od nje ne živimo. Jednako gledamo i na turneje. Ne hodamo na turneju kao na službeni put, već na odmor s prijateljima. U inozemstvu i doma sviramo za putne troškove. Ovog puta smo pokušali troškove turneje smanjiti na minimum, pa zato nismo unajmili kombi, što je obično najveći trošak, nego smo se na turneju uputili automobilom jednog od članova. U svakom slučaju smo sretni što na kraju turneje nemamo financijskih gubitaka. Ovaj put nam je uspjelo. Mali alternativni bendovi također mogu završiti turneju bez minusa uz ponešto odricanja. Uštediti se može na prijevozu, hrani i smještaju.

DO SADA STE IZDALI JEDAN ALBUM I JEDAN EP. JESTE LI IMALI KONTAKT S KOJIM LABELOM? KOLIKO STE SPREMNI EVENTUALNO IĆI U KOMPROMIS S LABELOM ŠTO SE TIČE MIJEŠANJA LABELA U POLITIKU BENDA I UPRAVLJANJA BENDOM?

Prvi album smo napravili pod okriljem slovenskog DIY labela Giljotina, koji nam što se tiče produkcije i politike benda nije predstavljao nikakva ograničenja, EP smo izdali sami. Trenutno smo u kontaktu s nekim labelima iz inozemstva, ali do konkretnih dogovora još nije došlo. Od labela očekujemo pomoć prilikom promocije i distribucije glazbe, te organizacije turneja. Miješanje u rad benda od strane labela ne podržavamo.

VI STE PRVI BEND NAJAVLJEN ZA PUNKROCK HOLIDAY 2017. VESELITE LI SE TOME? KAKO GLEDATE NA PRH IZ KUTA FANOVA HARDCORE PUNK GLAZBE?

Jako smo sretni što ćemo već po drugi puta nastupati na festivalu Punk Rock Holiday. Za nas je to jako poseban festival, jer smo 2012.tamo odlučili da ćemo osnovati bend. U Sloveniji su koncerti velikih punkrock bendova prije deset ili dvadeset godina bili prilično rijetki. Kao fanovi te glazbe smo morali putovati u Italiju, Austriju ili Njemačku ukoliko smo željeli vidjeti svoje omiljene bendove. Pojavom PRH-a svi ti bendovi su praktički došli u naše dvorište, što je jako pozitivno. Uz to, PRH je mjesto na kojeme se mogu predstaviti i mladi bendovi. Mali stage na plaži, na kojem nastupamo i mi, je svake godine sve bolje organiziran i posjećuje ga sve više ljudi. Na taj način ljudi koji organiziraju festival brinu za pomlađivanje scene, što je vrlo važno.

VAŠI TEKSTOVI SU MIKS OSOBNOG I DRUŠTVENE KRITIKE. MISLITE LI DA JE HARDCORE PUNK IZGUBIO NA NEKI NAČIN OŠTRINU I KRITIKU, A PRERASTAO U KONZUMERIZAM?

Ne gledamo na sebe kao na bend koji kritizira društvo. Tekstovi govore o stvarima koje nas trenutno muče. Zato su tekstovi nekada osobni, nekada kritika društva, a ponekad nešto treće. Nije samo hardcore punk, već društvo općenito u zadnje vrijeme izgubilo na oštrini i kritici. Problem prije svega predstavljaju mladi. Mladi su apatični i nezainteresirani za društvene promjene koje se događaju oko njih. Upravo sada smo u trenutku kada bi morali brinuti za budućnost. Svijet je u krizi. Na istoku i na zapadu je u usponu vjerski ekstremizam, na kojeg takozvani razvijeni svijet ne zna ili ne može odgovoriti. Kao posljedica pojavljuje se veliki broj izbjeglica, koji se u želji za boljim životom upute u Europu, tamo nalete na otpor i nerazumijevanje domicilnog stanovništva, što potpaljuje desno usmjerena populistička politika. Istovremeno, EU je u velikoj krizi što bi nas moralo zabrinuti. U prošlosti su u bivšoj zajedničkoj državi upravo studenti bili ti koji su postavljali ogledalo vlasti. Sada im je važniji broj lajkova fotografije zadnjeg ručka na društvenim mrežama. U hardcore punku je nažalost slično. Punk bi uvijek morao biti kritika trenutnog društva. Trebalo bi ukazati na nedostatke. U zadnje vrijeme je ta kritika izblijedila. Ostaje nada, da još uvijek ima nekoga kome nije svjedno za ovaj svijet. Željeli bismo da je takvih sve više.

NEKAKO MI SE ČINI DA JE SLOVENSKA SCENA JAKO BOGATA, DA IMA PUNO KLUBOVA, MLADINSKIH CENTARA ZA SVIRKE, DA SE RADI PUNOM PAROM. KOLIKO STE UPOZNATI SA HRVATSKOM SCENOM I BENDOVIMA?

Slovenska scena je trenutno vrlo aktivna. Ima puno ekipe koja organizira koncerte, isto tako jako puno vrlo dobrih aktivnih bendova. U Hrvatskoj nismo još imali koncerata, pa ne znamo kakva je situacija s koncertima, ali poznajemo nekoliko aktivnih bendova kao što su Debeli Precjednik, Fast Response, Pičke Vrište, Noisefight…

JESI LI LJUBOMORAN NA TUĐI USPJEH? IMA PUNO LJUDI KOJI SU JAKO JALNI I LJUBOMORNI KADA NEKOM DRUGOM IDE BOLJE SA RECIMO BENDOM, KLUBOM….OVDJE MISLIM NA USPJEH UNUTAR UNDERGROUND SCENE ŠTO JE RELATIVAN POJAM, A NE NA NOVČANI USPJEH I BOGATSTVO?

Nismo ljubomorni na tuđi uspjeh. Upravo suprotno. Jako smo sretni kada vidimo da neki bend kojeg poznajemo ostvari uspjeh sa svojom glazbom. Svaki takav uspjeh sa sobom nosi jako puno rada i odricanja. Ništa ne dolazi samo od sebe. Isto važi za klubove i labele. Kao što vidimo, na sceni je još uvijek veliko negodovanje u slučaju da bend uspije. Odmah padne optužba da su se prodali. Mislim da je takav način razmišljanja pogrešan. Ukoliko bend sačuva svoju poruku, ne mislim da je nešto sporno. Uspjeh je dobrodošao, jer će na taj način njihova glazba doprijeti do većeg broja ljudi, pa će možda netko pročitati tekstove i postati dio scene. Nitko u našem bendu nije upoznao punkrock kroz alter bendove.

IMATE LI U BENDU JEDNU OSOBU KOJA JE, NAZOVIMO TO, ŠEF, KOJA SE BRINE ZA FINANCIJE NA TOURU, KOJA DOGOVARA GIGOVE ITD…MNOGI MALI BENDOVI IMAJU MANAGERA, A JA NE VIDIM BAŠ SMISAO U TOME POŠTO SVE MOŽEŠ DOGOVORITI SAM.

U bendu nemamo ni šefa, niti managera. Svi smo jednaki. Postoje razdoblja kada je netko od nas jače angažiran i vuče ostale. Uloge u bendu u nekim trenucima mogu biti malo raspodijeljene. To dolazi posebno do izražaja prilikom organizacije turneje. Da ne bi došlo do zbrke, najbolje je da koncerte dogovara jedna osoba, jer na taj način ima bolji pregled nad događanjima.

KAKO SI UOPĆE DOŠAO U KONTAKT SA HARDCORE PUNK MUZIKOM?

Između najstarijeg i najmlađeg člana je 9 godina razlike, tako da je svaki od nas u kontakt s tom glazbom došao na drugačiji način. Ono što nam je zajedničko je strast za stvaranjem unutar scene. Ne samo stvaranje glazbe, već i organizacija koncerata. Svi naši bendovi iz Ajdovščine su se udružili u kolektiv Motorka na jezike, koji u našem gradu organizira koncerte alternativne glazbe. Na taj način bismo željeli na scenu pridobiti mlade ljude koji u životu traže nešto više od smjernica koje nam daje suvremeno potrošačko društvo.

BLIŽIMO SE KRAJU. TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE:KAKVI SU PLANOVI START AT ZERO ZA BUDUĆNOST?

Planova ima puno. Na turneji smo snimili novu pjesmu, za koju bi rado napravili spot, počeli smo raditi nove pjesme, iz kojih će jednom slijedeće godine nastati novi album ili split s nekim bendom. Želimo odsvirati čim više koncerata, pa zato već krajem listopada idemo na kraću vikend turneju po Sloveniji, Austriji i Slovačkoj.