Kao i svake godine, ove godine se također održao tradicionalni in memoriam koncert posvećen našem prerano poginulom prijatelju Danku Topleku koji je stradao u tragičnoj nesreći 2014.godine. Isto tako, koncert je in memoriam Branku Črncu-Tusti, pjevaču legendarnog benda Kud Idijoti, preminulom od raka 2012.godine.

Ove godine je koncert malo bio poremećen otkazivanjem nastupa od strane glavnog benda večeri, zagrebačkih FNC Diverzant samo dva dana prije održavanja koncerta. Otkazali su nastup zbog smrtnog slučaja, pa je ostalo unatoč naporima organizatora da pronađu zamjenu na dva lokalna benda da izvuku stvar i da se koncert održi.

Pošto je puno ljudi kupilo unaprijed ulaznice u predprodaji, teren ispred Prostora i samo dvorište su bili dobrano napunjeni već od tamo negdje 21 sat, iako je koncert trebao početi tek negdje oko 23 sata po najavljenoj satnici. Ljudi su se zabavljali, cugali i radilo se o uobičajenom folkloru svakog punk koncerta.

Negdje iza 23 sata, kao što je najavljeno stage je zauzeo prvi bend, PANICKA iz Slovenije, točnije susjedne Lendave. Materijal ovog benda poznajem u dušu, pošto sam ih gledao i slušao uživo već milijun puta, te dijelio stage sa njima. Sviraju punkrock onako domaćinski, iz duše, koji vuče na melodičniju stranu, sa tekstovima na slovenskom i njemačkom jeziku.

(photo by:Mateo Henec)

Bend postoji već dugi niz godina više od 15, a članovi su jedni od najprijaznijih ljudi koje poznajem. Otvorili su koncert sa Vse to, nastavili preko Mi delamo, Ich fuhl mich scheisse i ostalih hitova, a veseli i to da su odsvirali jednu dvije nove stvari koje su stvarno odlične. Našla se tu i jedna obrada Nirvane, koja meni osobno nije legla, pošto ne volim nikako taj bend, ali jebig stvar ukusa. Panicka je bila prilično uigrana, ali mali tehnički problemi krajem seta nisu spustili atmosferu i ljudi su prilično plesali i zabavili se, pa su Ken i kompanija mogli na miru privesti svoj set kraju.

BEZ PANIKE sam prvi puta gledao/slušao uživo na njihovom prvom pravom koncertu daleke 1995. Ovo im je bio jedan jedini reunion koncert pošto ne sviraju već nekoliko godina, specijalno za ovu priliku. Radi se o bendu koji je na mene imao veliki utjecaj i inspiraciju kada smo bili klinci i rasli zajedno, jer ih osim što su mi prijatelji, smatram i najboljim i najuspješnijim čakovečkim punk bendom ikada. Klub je bio dupke pun, pošto dosta današnjih klinaca nije stiglo prije vidjeti Bez Panike uživo kada su bili aktivni, a starija ekipa je došla prisjetiti se starih dana i podržati bend. Atmosfera je bila vrhunska, bend je u set listi imao pjesme praktički sa svih izdanja, od debut tapea Stvarnost, preko singlice ploče do albuma Punkmobil i zadnjeg izdanja. Vidljivo dobro raspoloženi, redali su hit za hitom uz pogo, stage diving i singalong. Pjevačica Špica je zvučala kao da pauze nije ni bilo, kao da bend i dalje aktivno svira. Bilo je tu nekih pogrešaka i fuševa, ali ovo je punk koncert i ljudi nisu roboti i ne može svirka biti savršena, ali tko to broji uopće. Na kraju su Bez Panike zatvorili set obradom Kud Idijota Ja sjećam se uz sveopće pjevanje. Zabava i pjesma se nakon toga nastavila uz standardne punk hitove puštane preko razglasa duboko u noć.

(photo by:Mario Novak)

Mene jedna stvar u cijeloj toj priči muči i moram se na to osvrnuti htio ili ne htio. Čakovečka scena je kroz godine nažalost imala jako puno mrtvih i po mom mišljenju je nepotrebno održavati in memoriam za Tustu, koji, iako je legenda, osim marketinške nema ovdje drugu svrhu, osim da se koncert čim bolje proda. Tustu 99 posto ljudi koji organiziraju i pohode ovaj gig nije poznavalo, pa neka in memoriam za njega rade ljudi u Puli koji su mu bili prijatelji i koji su ga poznavali, a mi imamo nažalost i previše svojih ljudi koji su umrli i kojima bi ovaj in memoriam trebao biti posvećen svake godine. Marketing i prodaja je lijepa stvar, ali potrebno je i malo empatije i morala u cijeloj priči.