Moje prvo upoznavanje s ovim lagano neobičnim varaždinskim bendom se dogodilo na jednom koncertu u Starom hrastu u Čakovcu, gdje mi nisu baš legli, ali s vremenom sam ih pratio i počeo slušati njihova izdanja, pa smo dosta koncerata svirali zajedno, pa sam promijenio mišljenje i trenutno su mi jedan od boljih i zabavnijih bendova s ovih prostora. Bilo je već krajnje vrijeme da o svemu porazgovaram sa trećinom benda, vokalom/basistom Ivdom, pa pročitajte što mi je rekao.
1.ZAŠTO IME RECTAL DESTROYER, VIŠE MI SLIČI NA NEKI GRIND/PORN/ GORE BEND, NEKAKO ME IME ASOCIRA NA DRUGAČIJU MJUZU OD OVE KOJU SVIRATE?
Jednostavno – na početku smo mislili fakat neki grind/noise svirati. Nemaš baš puno izbora s bubnjarom koji je prvi put za polovičnim setom bubnjeva, basom s 3 žice i mikrofonom za komp koji visi sa cijevi u garaži. Tak da s obzirom na sve to morali smo imati i neko grajndkor ime ne? Maštoviti kakvi jesmo odabrali smo Rectal Destroyer a.k.a. RxDx.
2.SVIRATE AGRO-CORE, ŠTO TO TOČNO ZNAČI, JEL BI REKLI ZA SEBE DA STE SAMO ZAJEBANTSKI BEND, POŠTO ZNAM DA IMATE I DRUŠTVENE KRITIKE SKRIVENE ISPOD ZAJEBANTSKIH TEKSTOVA?
Najlakše kak smo mogli objasniti kaj sviramo je da si izmislimo ime žanra i to je u ovom slučaju rezultiralo u “Agrocore”. Umjesto da svakome objašnjavaš kao “Ah, pa to ti je tak mix grinda, noisea, pankčine i nekaj sitno hardkora s poljoprivrednom tematikom pjesama” samo veliš “Agrocore”. Kaj se tiče dal smo zajebantski bend – rekel bi da, tipa 80%. Ovih 20% najčešće lajemo o milim nam sugrađanima i idiotarijama koje izvode bez nekakve pretjerano velike društvene kritike kak to radi npr. Piknik.
3.NA NEDAVNOM KONCERTU U ROGOZU SI NA BINI REKAO DA NE MOŽEŠ VJEROVATI DA NETKO SLUŠA TO ŠTO SVIRATE. JESI LI MISLIO OZBILJNO?
U tom trenutku definitivno haha. Ni dost trezni da na nekaj zvuči, nitI dost razvaljeni da bude zabavno. To je samo moj osobni stav, neznam, možda je nekome ok bilo, al meni nije baš bilo na razini pa eto zato takva opaska.
4.KAKO SI DOŠAO U DODIR S UNDERGROUND SCENOM I EKSTREMNOM MUZIKOM? KOJI JE BIO TVOJ PRVI KONCERT TAKVE VRSTE?
Ufff sad baš prvo kaj je bilo fakat neam pojma… Znam da smo početkom srednje počeli za vikend odlazitI u Čakovec, Novi Marof, Ludbreg i sl. po kojekakvim eventima, al baš točnog susreta s undergroundom se ne sjećam. Moguće da je čak u Čakovcu u Starom Hrastu bila jedna od prvih tih ekskurzija, Motorno ulje mi je ostalo u sjećanju od toga, al ne puno ostalog haha.
5.KADA GOD TE SRETNEM BAŠ SI ONO OSOBA KOJA KAO DA ZRAČI NEKOM POZITIVNOM ENERGIJOM. ŠTO TE LJUTI? IMA LI NEŠTO ŠTO TE MOŽE IZBACITI IZ TRAČNICA, DA SE TAKO IZRAZIM?
Ma, to samo pivice rastežu facu u osmijeh pa se tak čini haha. Neznam, frustrira me istovremeno i sve i ništ. Mogu ignorirati babe iz “U ime obitelji” s njihovim pamfletićima i facama izobličenim od usiljenog osmijeha, a puknuti na tipa koji glođe nokte pored mene. Recimo samo da sam stabilno-nestabilna osoba.
6.JEL SE KOJI ČLAN RECTAL DESTROYERA U PRIVATNOM ŽIVOTU BAVI POLJOPRIVREDOM?
Ne. Suvišna inteligencija, škole se budu zbavile. Japa bu klavira kupil.
7.MISLIŠ LI DA SE VARAŽDINSKA SCENE POLAKO BUDI, ODNOSNO OPET ŽIVI? MISLIM, JA SAM IZ ČAKOVCA, ALI TO JE SVE TU BLIZU, PA MI JE ŽAO DA GRAD KAO VARAŽDIN NEMA JAKU UMREŽENU SCENU LJUDI, ŠTO MISLIŠ ZAŠTO JE TO TAKO? NEMOJ ME SHVATITI KRIVO DA NEŠTO KRITIZIRAM, ALI MNOGO LJUDI S KOJIMA RAZGOVARAM SAMO KUKAJU, ALI NITKO NIKAKO DA ZASUČE RUKAVE I POKRENE NEŠTO, MADA ZNAM KOLIKO JE TO TEŠKO.
Evo, ovaj vikend baš ekipa iz VAKUUM-a otvara neki novi prostor za gigove pa se nadam da s tim misle nastavit. Bilo bi već krajnje vrijeme da prestanemo ovisiti o milosti i nemilosti lokalnih birtija koje, ako imaju razumijevanja za ekstremne glazbene pravce, za čas odustanu od toga, jer je jednostavnije platit gažere, navući stariju klijentelu s punijim novčanicima i ne bavit se s hrpom opijenih pankera il čega god već, da ne nabrajam. U svakom slučaju, brijem da scena u Varaždinu trenutno ima potencijala za rast, samo da se zapne sa organizacijom gigova, samo treba hrpa truda.
8.NE BOJIŠ LI SE DA ĆE JEDNOG DANA NESTATI INSPIRACIJE ZA RECTALE ILI DA ĆE SE PUBLIKA ZASITITI VAŠE MUZIKE I SHOWA?
To se po meni već desilo. Zadnji album (Ph 6.66) prošel je relativno nezapaženo, a live svirki praktički nema. To ti je ono, bend bi trebal rasti, poboljšavati se, čim brže – to bolje. Pijane eskapade po stejđu su zabavne u početku, al nemre se samo na temelju zajebancije složit kvalitetan bend. U svakom slučaju, kaj je – tu je, inspiracija sad ide za nove projekte.
9.KAKO STOJE STVARI S ALKOTEST? HOĆE LI BITI JOŠ KOJI REUNION SHOW?
Razgovarali smo nekaj o tome, al ne znamo točno kad bi to izveli. Moguće da već ove godine, al javimo točno kad budemo sigurni.
10.BLIŽIMO SE KRAJU. HVALA ZA INTERVIEW. ZADNJE PITANJE: KOJE PESTICIDE PREPORUČA RECTAL DESTROYER?
Fala tebi, bilo je zabavno! Cidokor za prevenciju boleština, Agent Orange za teranje susedove dece i života s dvorišta.
Pričao sam ti prije o sjajnim koncertima koji su se odigravali u Klubu, koji je od 80-ih bio kultno okupljalište svih čakovečkih rockera, alternativaca, punkera, darkera, metalaca itd. Klub je od početka 90-ih mijenjao nekoliko gazda, odnosno uprava, više manje konstantno i minusu da bi se početkom 2000-ih konačno zatvorio. Tamo je danas Mala scena Vinko Lisjak kojom upravlja Centar za kulturu. U drugoj polovici 90-ih je tamo još bilo dosta odličnih koncerata, pa se sjećam jednog na kojem je između ostalih svirao moj prijatelj Fistra iz Zagreba, pričao sam ti kako sam ga upoznao u jednoj od ranijih epizoda.
Kada je Verbalni delikt bio prvi puta u Čakovcu bili su prepijani da uopće drže instrumente, a kamoli nešto odsviraju, ali drugi put su baš u Klubu dobili priliku za popravni. Njihova ekipa je nazivala tih dana sebe Greenpatos crew, koliko znam to je bilo po nekom zelenom tepihu ispred dućana u kvartu gdje su cugali. Doputovalo je dosta ekipe iz Zagreba, naravno da smo se našli u našoj Gajbi, pa se malo relaksirali uz cugu i ekipu. Gig je bio vrhunski, tada je Verbalni delikt promovirao svoje drugo izdanje Od verbalnog protesta do otvorenog sukoba, koje je dan-danas fenomenalno hardcore punk ostvarenje.
Nažalost, raspali su se prije nego što su uspjeli izdati treći album. Fistra i dio ekipe su kasnije uspješno nastavili dalje u bendovima AK-47 i Ljubiša Samardžić, no nijedan od tih bendova mi nije tako dobar kao Verbalni delikt.
Za vrijeme Verbalni delikt giga u Klubu bilo je stage divinga, singalonga, svega što ide uz hardcore punk koncert. Meni se Dado Marva iz Krvavog mandata popeo na ramena, a kako sam ja bio jako nesiguran na pijanim nogama, obojica smo pali, a Marva je sletio direktno na glavu i čuo sam glasan krc zvuk kao da je nešto puklo! Ostao je nepomično ležati, a ja sam odmah pomislio, to je to, gotov je, umro je, idem u zatvor, zbogom slobodo! No, nakon nekih dvije minute koje su mi valjda bile najduže u životu, Marva je ustao, počešao se po onim gadnim dreadovima koje je imao, onako blago teleći me pogledao u stilu kaj ti briješ, koji ti je kurac? Ja sam ga od sreće i olakšanja zagrlio i krenuli smo dalje đuskati na zvuke Verbalnog delikta.
(Verbalni delikt i moja malenkost na bini u Klubu)
Uz spomenuti Verbalni delikt, kao i danas, tada je zagrebačka scena bila prilično jaka. Moram spomenuti Radikalnu promjenu u kojoj je pjevao nažalost danas pokojni Domagoj Šeks. Oni su svirali odličan metalizirani hardcore punk, ali meni osobno nisu baš na svim izdanjima dobri. Imali su pjesama koje su bile himne i jesu još i danas, ali po mom mišljenju imali su i dosadnih pjesama.
DHB ili Dissected Human Brains je bio zagrebački mračan, brzi, metalizirani hardcore punk sa dvoje vokala u kojem je gitaru svirao moj fredn Kugla, a bubnjeve Brc iz Verbalnog delikta. Izdali su jedan demo album Kolaps kojeg i dan danas rado slušam. Svirali su i na Monte paradisu, u Zagrebu kao predgrupa Forca Macabra…Meni su jako ličili na škotski Disaffect.
Građani drugog reda su također bili bend sastavljen od miješane ekipe iz drugih zg bendova tog doba. Izdali su jedan kazetni album Krik, svirali su klasičan hardcore punk pomalo melodičnog izražaja. Njih nažalost nikada nisam uhvatio negdje uživo. Bili su malo lakši i melodičniji od ostalih suvremenika.
Meni najbolji i najdraži bend iz tog razdoblja je bio Optička varka. Taj zg/samoborski bend mi nije izlazio iz kazetofona mjesecima. Ukoliko netko ima na mp3 njihov jedini album, genijalni Šaka, nos, patos molim da me obavezno kontaktira, jer ja sam svoju kazetu negdje izgubio. Samobor je poznat kao rasadnik odličnih bendova, pa je iz Samobora bilo malo bendova, ali svi su na svoj način bili odlični. Moram spomenuti Vad osobne u kojima je gitaru svirala Maja Lovrić-Kosa, Intoxicate, Grob uz naravno Deafness by noise, Dik o braz…
Razlog za je bend iz Kutine koji ima gotovo mitski i kultni status među dosta klinaca koji su aktivni na današnjoj sceni. Nastali su kao bend koji se zvao 411, ali pošto su saznali da već postoji američki bend tog imena, promijenili su ime u Razlog za. Njihova ploča, odnosno 7 inch ep Naš bijes je naša snaga koja je izašla na Banjaninovom labelu je prava bomba old school hardcorea kao i kasnija kazetna izdanja.
Sjećam se jednog koncerta Razlog za i Deafness by noise u čakovečkom Klubu. Razlog za su nas prije koncerta posjetili u Gajbi i lijepo smo se podružili. Čudno nam je bilo kako to da Deafness by noise nisu još stigli. Kada su se pojavili u svojoj legendarnoj vw bubi svi su bili jako pijani. Ispostavilo se da su krenuli rano, ali su krivo skrenuli i lutali cijeli dan po Hrvatskom zagorju, usput su stali u svakoj seoskoj krčmi i popili, pa su putem po vlastitim riječima sprašili lijepu količinu novaca. Show oba benda je bio standardno odličan, iako je basistu DBN Bimbu, koji je jedva stajao na nogama kabel od basa bio više puta iskopčan, a da to nije ni skužio. Sjećam se da su ludi gig završili nekim only bas and drum coverima Partisansa i još nečeg. Imao sam jedno vrijeme i audio snimku tog giga na kazeti negdje doma. U to doba u jednom fanzinu je bila objavljena fotka vokala DBN Krmpe sa straight edge iksevima nacrtanim na šakama kako skače negdje po nekom stageu. Razloga za je zbog muzike i nekih tekstova pratila fama da su sxe bend, no jedini koji je bio stvarno straight je bio bubnjar Pavle. Nakon giga kod nas mislim da je baš Pavle pitao Krmpu zašto se slika okolo sa iksevima na rukama, a Krmpa mu je mrtav-hladan ispalio da si obično crta iks na čelo, pa kada pjeva i zgrči lice iks mu se na čelu pretvori u ipsilon. Znam da sada to zvuči vjerojatno bedasto, ali vjeruj mi te večeri sam umro od smijeha.
(Razlog za-live u Klubu Čk)
Tih dana se rodio meni jedan od najdražih čakovečkih hardcore bendova, a to je Youth Against. Još se sjećam prve probe koju su čini mi se imali kod Trče doma u njegovoj sobi i onih ranih stvari kao što su Who needs a state like this, pa Black story za koju mislim da je tekst napisao Digić, te naravno himne Gajba crew, oi razaračice Gajba.
U prvoj postavi Youth Againsta, ako se dobro sjećam svirali su Trčo na vokalu, moj rođak Darac na basu, Igor Baksa, danas poznat kao frontman Komedije na gitari i Jura Šantek na bubnjevima. Tada se već na neki način formirao taj čakovečki hardcore punk zvuk, neki miks melodičnog hardcore, njujorške škole i oi punkrocka. Youth Against je meni malo vukao na bendove Kassel scene iz Njemačke, poglavito Rykers i Brightside vjerojatno zbofg Trčovog pjevanja.
(Youth Against u akciji)
U osnovi, bili su klasičan primjer čakovečke škole hardcore punka. Njihov demo album Fight back! još dan-danas odolijeva testu vremena kao spomenik kvalitetnog hardcorea. Kazetnu verziju sam izgubio, ali imam neko mp3 reizdanje sa bonus live pjesmama snimljenim na koncertu u zagrebačkom klubu Močvara. Još sada se živo sjećam prvog ikada giga Youth Againsta u varaždinskom kafe baru Grazia rane 1998.godine. Bend je kasnije imao dosta promjena u postavi, gitaru i kasnije bubnjeve je svirao Najke iz Ateista/Overflowa. Mislim da je na kraju najstabilnija i najuspješnija postava bila Trčo-vokal, Darac-bas, Zagor-gitara i Strija-bubnjevi. U toj postavi su bili i na kraćem euro touru i prilično puno svirali okolo. Trčo je živio u Varaždinu, a ostali u Čakovcu i okolici. Ne znam, ustvari nikada nisam saznao zbog čega se Youth Against raspao. Vjerojatno je došlo do zamora materijala kod nekih ljudi.
(Youth Against-old school Čakovec hardcore)
Drugi bend koji je nastao te godine, a vrlo je važan za čakovečku scenu je Motorno ulje. Prva i jedina postava benda bila je Lazar-vokal, Digić-gitara, Taradi-bas i Strija-bubnjevi. Još se živo sjećam debate u Gajbi oko toga kako će se bend zvati. Znam da su u užem izboru ostala imena Ulična rasvjeta, Posrani kukci i Motorno ulje. Odluka je pala na ovo zadnje. Na prvoj probi koju su imali kupili su pive, a Digić je uz to i jeo sendvič s jegerom, pošto teti u dućanu nije radila mesoreznica, pa nije mogla narezati drugu salamu. Motorno ulje je bio zajebantski bend, svirali su oi punkrock sa uglavnom šaljivim tekstovima, ali našlo se tu i ekoloških tema(Bez zraka), protiv droge(Još nije kasno), anti nazi itd…Jedne večeri u čakovečkom kafiću Klompa u centru grada gdje smo se znali okupljati, Lazar i ja smo zajedno napisali pjesmu Razbi staklo koja je postala neizbježna koncertna himna i jedan od najvećih hitova benda.
Motorno ulje je također prvi koncert imalo u cafe baru Grazia u Varaždinu. Bili su nešto kao bratski bend Corewaru i svirali smo zajedno na dosta gigova, a snimili smo i split tape o kojem nešto više riječi kasnije. Postava se nije mijenjala praktički od početka do kraja, osim što su jedno vrijeme eksperimentirali sa dvije gitare, pa je drugu gitaru svirao Željko Vresk.
(Motorno ulje sa dvije gitare)
Kod pokojnog Darka Belovića u Ultravox studiu u Čakovcu snimili su album Zadnja litra koji im je, zato što je bio super snimljen donio dosta veliku popularnost i svirke. Na albumu se nalazi i obrada Corewara. pjesma Gajba, na kojoj je gostujući solo odsvirao upravo Darko Belović. Sada kada pogledam unatrag, stvarno je puno bendova snimilo uratke kod Darka Belovića u Ultravoxu i mogu za njega reći da je svojim radom puno zadužio na neki način našu scenu.
Motorno ulje se raspalo, ali povremeno se okupe kako bi odsvirali poneki koncert, pa nije isključeno da se u bliskoj budućnosti opet pojave na nekom stageu. Lazar danas svira bas i pjeva u bendu Partleki, zajedno sa Kanotijem i Markom iz Bakterija.
Kada sam već spomenuo cafe bar Grazia u Varaždinu, tamo smo bili tih dana kuhani i pečeni što se tiče koncerata. Caffe Grazia je bio smješten u podrumu stare zgrade nasuprot dvorca u Varaždinu. Praktički svi varaždinski koncerti su bili tamo, mi Corewar smo svirali tamo barem sedam puta i bili praktički kućni bend uz Ateiste, Potres mozga, Motorno ulje, Youth Against…svaki petak ili subotu smo uzeli onaj plavi HŽ pokaz za mlade do 27 godina koji nam je pružao popust na kartu i gas na vlak za Varaždin, bez obzira dal sviramo ili ne, išli smo na ama baš sve što se Grazia cafeu održavalo što se tiče gigova, a koncerti su bili prilično dobre fešte.
(prvi gig Motornog ulja-Grazia Varaždin)
Sjećam se da smo jednom pili ispred i zabavljali se, pa je Jasmin ili Martin iz Potresa mozga doletio do nas pošto mu je jedan bend otkazao, a nas smo sva četvorica bili tamo, pa pitao dal bi svirali na posuđenim instrumentima. Nama je gig tamo bio dogovoren za subote poslije, tako da smo roknuli dva giga dvije subote za redom i bilo je zakon. Grazia je imala i punk osoblje, tamo su radile Ivana Benčina i još jedna cura čijeg se imena ne mogu sjetiti. Lazar mi je nedavno rekao da se tamo sada opet otvorio neki kafić, pa bi valjalo otići tamo na kavu da se podsjetim malo kako je to tamo točno izgledalo, pošto Laazr tvrdi da je raspored ostao isti.
Nastanak benda Panišmanteri je bio interesantan, a opet toliko puta ispričan među klincima pripadnicima underground scena bilo koje zemlje. Jedne subote prilikom već ritualnog izlaska u Klub, cuclajući bambuse, nekako su došli na ideju da naprave bend. Nisam sad točno siguran tko je sve bio u igri, ali znam da su bili njih četvorica koji su zajedno išli u isti razred u srednjoj te su se nekako dogovorili da bi Strija svirao bubnjeve, Filo bas, Igor Baksa gitaru, a Zelić budući da nije znao svirati nikakav instrument bi pjevao ili barem pokušavao nešto pjevati. Za ime benda su smislili naziv Panišmanteri. Zelić je ubrzo odustao od pjevanja, dijelom možda zbog srama, dijelom zbog toga što mu se nije dalo hodati na probe. Njega je zamijenio Jouzić na vokalu. Prve probe su im bile kao i svim novim bendovima, s kutijama umjesto bubnjeva, nekoliko potrganih činela i bez ikakvog mikrofona. Pod tim imenom su održali nekoliko koncerata i bili relativno dobro prihvaćeni. Nakon nekog vremena Igor Baksa je otišao iz benda, a na njegovo mjesto je došao Igi Bistrović i tada je bend promijenio naziv u Implicite, uzeo Blažonu na drugu gitaru i postao jedan od boljih čakovečkih melodičnih hardcore punk bendova, a bili su i van Čakovca dosta poznati, snimili demo album Wrong i svirali svugdje po Hrvatskoj.
(Implicite u akciji)
Osim Grazie u Čakovcu se tada moglo svirati i u jednom manjem mjestu koje se zvalo Pub. Nalazilo se tamo gdje je danas Podroom. Lokalni i manji bendovi su svirali u Pubu, a jednom je čak tamo trebao svirati legendarni Catharsis, no zbog nekih problema nisu se pojavili. Ustvari je to bila mala prostorijica sa tepihom na podu, šankom u drugoj prostoriji i bila je idealna za onako obiteljske koncerte, mada su tamo svirali i odlične fešte napravili i veći bendovi Six Pack, Pasi, Debeli Precjednik…Upravo u tom Pubu smo mi Corewar imali jedan od ranih koncerata, mislim da je bio treći po redu, na kojem je i Implicite imao prvi gig.
(prvi koncert Implicite u Pubu)
Bilo nam je jako drago da je još jedan bend ugledao svijetlo dana u Čakovcu, pogotovo tako dobar. Mislim da je Teo Petričević organizirao taj koncert i da su svirali uz Corewar i Implicite još Ateisti i neki eksperimentalni bend iz Murskog Središća.
(Igi B.-roka na prvom koncertu Implicite).
Pričao sam ti već o našem upoznavanju i početku druženja sa ekipom iz Požege. E, pa stigli su jedne ljetne večeri u Čakovec, pošto se mislim dan poslije trebao održati festival Punx picnic na ribnjaku kod Drageca u Murskom Središću. Koliko sam shvatio, Brale ih je pozvala da dođu dan ranije, a tada kao i mnogo puta zbrisala nekamo. Mi smo dočekali kolege iz Požege i saznali da Vlatka slavi rođendan u svojoj kući vani na dvorištu i da ima ića i pića. Onako nepozvani, banuli smo na ročkas cijela Gajba crew plus Pž ekipa. Nije preostalo drugo već da nas primi i ugosti hehe. Ispijali smo, jeli, općenito gnjavili goste, a Pž ekipa se potpomognuta nama polako pretvarala u onaj svoj element koji je onome tko to nije vidio teško objasniti. Vlatka je, valjda da nas umiri, dala za piti dvolitarnu flašu međimurske rakije ili turbožganice. Pošto je Pž ekipa naviknuta na svoju rakiju koja puno lakša od naše vatrene vode, pili su Vlatkinu rakiju količinski kao da je njihva i tu su počeli problemi. Sjećam se da sam sjedio pored jednogt od Pž kolega, ne sjećam se točno kojeg, pripaljivao sam cigaretu, kada se odjednom čuo neki grgljav zvuk i kada sam pogledao, kolega je bio izrigan sam po sebi praktički po cijelim prsima, majica mu je bila puna žitke mase mirisa želučane kiseline miješane s rakijom. Kolega je dalje posegnuo za flašom, natočio si novu čašu i nastavio piti kao da se ništa nije dogodilo. Respect! Dan kasnije smo svi otišli vlakom na Punx picnic na ribnjak u Mursko Središće i odlično se proveli. Ne sjećam se točno tko je sve svirao, ali znam da je bio prvi koncert Dislike, SPK, da su još svirali DHB, Senseless i skupina prikaza znana kao Anti alergija projekt što je bila neka zajebancija…Good times!
(Teo Petričević i njegova distribucija)
Tog ljeta su kod nas Pubu svirali australski folk punkeri Mutiny. Prije koncerta se moj frend Skipi jako napio, pa je postao divljak. U haustoru ispred Puba su Špica i Vlatka ćaskale i ispijale svoje piće. Skipi je onako divlji u blizini piškio, pa je naglo okrenuo mlaz i počeo pišati prema njima, na što su one u panici pobjegle. Razbio je i nekoliko praznih staklenih boca, cijelo vrijeme vičući refren poznate uspješnice Dooma-Police bastard.
Otišli smo nakon koncerta zabavljati se s curama i dečkima iz Mutiny u Gajbu, a Skipi nije prestajao biti divljak, pa nam ga je već bilo pun kurac. Kada je konačno zaspao, svezali smo mu žnirance na čizmama jedan za drugog. Negdje pred jutro je onako mamuran i pijan ustao, jer mu je bilo sila pišati i krenuo prema izlazu iz Gajbe. Svezani žniranci su odradili svoje i pao je i sletio svojim košćatim dupetom točno na lice kolege iz Mutiny koji je spavao snom pravednika. Naravno, odmah se probudio psujući da nije došao toliko kilometara iz daleke Australije da mu nečije košćato dupe sleti na facu kada spava! Hehehehe, kakvih li dobrih vremena! Inače, moram se potužiti i potračati bend Mutiny jer su nam nakon što su otišli ostavili razbacane otvorene rabljene krvave ženske uloške po cijeloj Gajbi! Dal namjerno ili slučajno, ali jesu! Cijelu večer smo proveli igrajući se njima, nabadali ih na štapove, ganjali se i gađali. Bilo je to lijepo vrijeme za živjeti!
Kada sam vidio Facebook event za ovaj gig odmah sam znao da na ovo jednostavno moram otići. Dva benda koje jako volim, plus jedan za kojeg do sada nisam čuo, plus koncert u susjednoj Sloveniji, jednako odlična zabava garantirana!
Nekako mi je u Sloveniji uvijek tako lijepo posjetiti neki koncert, osjećaj i atmosfera je kao da sam doma, pogotovo u susjednoj Lendavi, koju smatram prijateljskim gradom i praktički jednom scenom koliko smo se zbližili i koliko smo blizu kada pogledamo kilometre. Marljiva ekipa iz Ignite The Underground Promotion i Mansarde radi koncerte i festival Tepih na paleti koji postaje svake godine sve bolji i bolji. Mansarda je mali, onako taman domaći klub u centru Lendave koji je ugostio brojne underground bendove različitih usmjerenja.
Kada smo došli pred Mansardu, ekipa je uobičajeno kratila vrijeme vani pred ulazom, neki su se bavili tekućim pitanjima, neki samo razgovarali, a mi smo lijepo pozdravili slovenske i zagrebačke prijatelje. Malo priče ovamo, malo priče tamo i vrijeme je došlo za početak koncerta. Sve skupa je malo kasnilo u odnosu na objavljenu satnicu, ali ne previše.
Kao prvi bend nastupili su slovenski MENTAL STRIKE, mislim da iz Laška. Bend svira neki melodični hardcore punk, prilično brz i energičan. Ne volim biti kritičar zvuka, ali mislim da im je nastup poprilično bio upropašten lošim zvukom. Vokal je bio premutan, nije se baš čuo prema van, dok je sve skupa nekako bilo pretiho i nešto je krčalo u zvučniku koliko sam uspio skužiti. Što se tiče same njihove muzike, prilično mi se dopala, volim taj tupa tupa zvuk i povremeno su me malo podsjetili na old school youth crew bendove, točnije na Gorilla Biscuits. Basist je nešto govorio između pjesama, kao i vokal, ali nisam ništa razumio. Ono što je po mom skromnom mišljenju mali minus vokalu je prestatičnost na stageu. Nije ovo proba, neg je gig i sviraš hardcore punk, pa mrdni malo majstore! No, super su i jedva čekam da ih negdje opet vidim live.
(photo by:Anamarija Nađ)
Kao drugi bend nastupili su PIČKE VRIŠTE iz Zagreba. Za vrijeme njihovog seta zvuk je bio odličan, vokala Iveka se praktički skoro razumjela svaka riječ koju je otpjevao u pjesmama. Za one koji ne znaju, Pičke sviraju odličan melodični punk s primjesama hardcorea, tekstovima na hrvatskom jeziku i neću pogriješiti ako ih nazovem hrvatski No Use For A Name. Ovo mi je bio drugi put da sam ih uhvatio uživo i bio oduševljen. Tolika energija, emocije, zajebancija i odličan nastup zbilja su mi natjerali adrenalin u ove moje stare kosti he-he. Od albuma prvijenca Nedovršena priča prošlo je već prilično vremena, a novi uskoro izlazi, pa su nas počastili s podosta pjesama s novog albuma i mogu samo reći, ako se po jutru dan poznaje, album će biti fenomenalan. Svoj set Pičke su završile himnama Oprosti i Sjeti se.
(photo by:Anamarija Nađ)
DEBELI PRECJEDNIK iz Osijeka je bio spomenut na stranicama ovog zinea već mnogo puta i već i vrapci na grani znaju da su mi Debeljaci, od kad sam prvi put pohodio jedan od njihovih gigova davne 1995., jedan od najdražih, ako ne i najdraži hrvatski bend. Prije samo šest dana gledao sam njihov gig u Novom Marofu, tako da je setlista bila ista, ali neka, malo smo ponovili i utvrdili gradivo. Zvuk im je bio kristalan kao i uvijek, kao da slušam cd. Nove stvari sa splita s Mašinkom jako dobro zvuče live i veselio sam se opet čuti live Zbogom svi, Surrender now i Subotom Kićo…Ono što me kopka već neko vrijeme i moram reći je to da bi mogli konačno izbaciti Farmersko srce iz setliste, imaju i tako puno, puno boljih pjesama kojima se može završiti set. Dosta ekipe i tako ne kuži poantu te pjesme i misli da je to neka navijačka brija, iako je bend već desetinama puta rekao da se ne radi o navijačkoj pjesmi. Mogli bi komotno završiti set s Moja su koljena….ili Puška ne ubija ljude ili nekom trećom pjesmom. Ali, to su samo moja razmišljanja s kojima se netko može, a i ne mora složiti.
(Verbalni delikt i moja malenkost na bini u Klubu)
(Razlog za-live u Klubu Čk)
(Youth Against u akciji)
(Youth Against-old school Čakovec hardcore)
(Motorno ulje sa dvije gitare)
(prvi gig Motornog ulja-Grazia Varaždin)
(Implicite u akciji)
(prvi koncert Implicite u Pubu)
(Igi B.-roka na prvom koncertu Implicite).
(Teo Petričević i njegova distribucija)
(photo by:Anamarija Nađ)
(photo by:Anamarija Nađ)
(photo by:Anamarija Nađ)
KRAYKULLA-WEBZINE 