Deafness by noise je u mom riječniku izjednačen sa riječi legende! Već četvrt stoljeća harače binama diljem Hrvatske i svijeta, izdaju albume i inspiracija su hardcore klincima koji počinju sa bendom, rade fanzine…Krmpu znam duže vrijeme i čast mi je bila porazgovarati s njim o prošlosti i budućnosti DBN-a i scene.

Aktualan album je već jedno vrijeme vani. Kakve su reakcije? 

Neočekivano, druga tiraža  ide u štampu ,već nakon pola godine od kako je album izašao i jako mi je drago da nas ljudi nisu zaboravili. Album je distribuiran po cijelom svijetu preko Nuclear Blast distribucije i Cargo records koje su sa našom izdavačkom kućom Strength records potpisali distribucijski world wide deal. Media Markt co. su uzeli distribuciju za cijelu EU i Švicarsku, pa tako možete kupiti naš zadnji CD i LP u svakom Media Markt dućanu u Europi. Realno kod nas ljude boli za navedeno ona stvar i nije ih briga što to znači za hrvatsku glazbu u svijetu, što je razumljivo jer imaju drugih egzistencijalnih problema.

Kakva je suradnja sa Strength records i na koji način uopće djeluje ta suradnja? Ugovaraju li vam oni gigove odnosno turneju? Što se tiče mercha jesu li oni odgovorni za prodaju? Jeste li kao bend i financijski zadovoljni suradnjom?

Strength records danas vodi naš prijatelj Wouter Davids, a u početku je bio  desna ruka Onno Cromagu. Ono što je bitno i ljudi ne znaju je da su Strength records osnovali Roger Miret iz Agnostic Front i Onno Cromag, nakon što je njihov partner Laurens Kusters sa I Scream records prešao u USA i potpisao deal sa Victory records.  Onno i Roger su se odvojili i krenuli su svojim putem. Svaki band na labelu su njih dvoje pitali da li žele snimiti album za Strength records i rekli svoje uvjete. MAD tourbooking iz Berlina nam dogovara svirke po Europi. Financijski gledano danas muzika nama ne donosi primarnu zaradu, tako da smo zadovoljni i ovime što imamo.

Pitanje koje postavljam svim sugovornicima, na koji način si otkrio underground scenu? Koji ti je bio prvi koncert te vrste kojeg si vidio?

Kako sam išao u osnovnu skolu u Zagreb tako sam 89. sam stajao pred Djurom u ZG i zujao sa ekipom iz Černomerca ( jedni su bili u BBB od Postera pokojnog ekipa i drugi su se zvali Hunters, brijali su na američke filmove ala Colours haha dan danas po Černomercu ima njihovih grafita) i tada kao balavac sam gledao likove koji su išli na koncert Youth of Today i Lethal Aggression, mislio sam si koji kreteni jedni piju i drogiraju se, a ovi drugi briju da su harikrišne haha. Tko bi rekao da dan danas imam poster s koncerta na koji nisam ni otišao, jer sam morao doma, jer sam imao 14 godina. U to vrijeme su Bimbo, Bara i Rodjo vec haračili po Ramonesima, Partibrejkersima , Sacred Reich , Kreatorima, UK subsima , Kud idijotima itd.. Meni je prvi koncert bio u Vrbiku Satan Panonski tamo početkom 91 , pa Hells Bells i Motusi itd. Prve kazete su mi bile Generali , Motus, Hells Bells, Hladno Pivo, Anti otpad, Kud Idijoti od naših bandova a od stranih N.O.T.A, Ultra violent, Spermbirds, DOA , Verbal Abuse, Exploited, GBH, Peter and the test tube babies, MDC i dr.. Bilo je teško doći do originala, ali smo se snalazili. Sound servis iz Beograda je onda bio najjači, Kasnije su EMP i Lost and found preuzeli kompletno tržište.

Pošto ste već dugo na sceni, može li se povući paralela između hrvatske hardcore punk scene 90-ih i danas? Znam da je teško uspoređivati, ali meni osobno je, mada sam sudionik scene od ranih 90-ih danas bolje nego ikada. Kako vi rezonirate u vezi toga?

U odnosu na današnji cirkus apsurda kako društveni tako i muzički, meni je 90 tih bilo više entuzijazma, više revolta , protesta, pozitivne i pravilno usmjerene agresije kako na stageu tako i publike. Jebeš današnje red carpet pomodne „pankere“ koji nisu u životu primili i dali batine, prenoćili par noći u muriji, čije koncerte nije ni jednom prekinula murija , niti su osjetili šta znači svirati pod zračnim uzbunama u atomskim skloništima, u ratom ugroženim područjima. Nije da se kurčimo, ali danas je to nemjerljivo. Mi tad nismo imali puno, al smo imali scenu, bili smo svi za jednoga jedan za sve, ono jedan najebe, poberu ga  u muriju idemo svi (baš kao za noć vještica 95). Današnji klinci su internet heroji unutar svoja 4 zida i ne znaju što je život i ulica. Ispranih mozgova , roditelji ih ne uče ničemu pametnom, jedu gmo, piju novo obojana energetska pića , razgovaraju sa tabletom, skrolaju ekrane umjesto da se druže i rade nešto konkretno. Sve je danas imaginarno ,lažni profili, otrcane subliminalne fraze i totalna fakin kontrola. Realno gledano, mi smo dinosauri i lagano izumiremo, ali baš kao najjači opstajemo do kraja -from here till the end madr fakeri-. Sad šalu na stranu, jasno je da današnji klinci nisu naše vrijeme mogli proći , ali da bar imaju želju i malo respekta i poslusaju što im starije generacije imaju za reći možda bi scena imala kakvu takvu budućnost ,ovako ovo danas za mene više nije ni pank ni hardcore kojeg ja poznajem. Možete slobodno kad me vidite na ulici reci daj Krmpa ne seri ali i u svakom sranju ima pola istine.

Je li istina da DBN ne želi više svirati u svakoj rupi odnosno da birate koje gigove ćete svirati u Hrvatskoj kada vas zovu negdje svirati? Po mom mišljenju ste nekako više cijenjeni vani zadnjih nekoliko godina nego doma. Je li to istina?

DBN svira gdje imamo bar kakve takve uvjete, nismo više balavci da sviramo za gajbu pive u skvotu gdje nema ni stagea ni prozora i svako malo nestaje struje. Svaki klub rado dodjemo i odsviramo ali je problem što nas kombi i oprema koju teglimo košta , a to promoteri ne žele platiti. Zato i ne sviramo puno, možda je i tako bolje bar ljudima ne dosadimo haha. Vani smo više cijenjeni zato jer imamo malo više respekta od ljudi nego u Hrvatskoj, DBN je vani „band“ i stare barabe čak sa djecom nas vole i dolaze gledati, dok u Hrvatskoj ljude baš DBN i ne zanima, jer nismo u „trendu“. Najbolja je publika u Njemačkoj, jer tamo ljudi imaju kulturu odlaska na koncerte, plaćanja karata i kupovanja mercha i jednostavno odana su publika , bez njih DBN ne bi bio gdje je sad. U Hrvatskoj nam dolaze stara ekipa / koje je sve manje/ na koncerte , a novih klinaca baš i nema na našim koncertima , misle si koji cu k** gledat stare prdonje na stageu hahaha…

Pitanje koje će u srcu zaboljeti. Onno Cromag. Na koji način je utjecao na vas kao osobe i kao bend? 

Onno Cromag za one koji ne znaju je osnivač Dynamo festivala, Aardschok magazina i čovjek koji je početkom 80-tih dovukao u Evropu američke bandove Black Flag, Misfits, Germs; Ramonese i engleske Exploited, GBH itd. Bio je jedan od osnivača I Scream records i kasnije Strength records. Onno Cromag je objavio 1997 recenziju za naš 1. album i nakon toga smo ostali u kontaktu. Dave Reumers iz Right Direction me upoznao prvi puta uživo s Onno Cromagom u Maastrichtu 2000. godine, nakon toga smo bili bar jednom mjesečno, kasnije i cešće u telefonskim razgovorima  tako da sam mu upoznao i sinove i ženu. Ukratko da nije bilo njega DBN ne bi napravio ništa u inozemstvu, njemu smo bili dragi baš zato jer smo the real Cromagovi tako nas je u šali zvao haha. Eto, od kad ga nema ništa više nije isto nema ni EU HC party-a, ljudi su zaboravili što je EUHC nekad bio. Ali što je tu je idemo dalje i radimo što nas veseli, a to je sviranje i druženje.

Za Krmpu ja osobno nikada u životu nisam čuo nijednu lošu riječ. Upravo suprotno, riječ je o jednoj od najpozitivnijih osoba i personifikaciji svega onog što bi hardcore frontman trebao biti. Poznajete puno uvjetno rečeno velikih bendova. Jeste li se susreli kada s kim tko je izigravao hardcore punk zvijezdu i bio umišljen i razočarao vašu mentalnu sliku o toj osobi?

Hvala ,ali i ne hvala za mišljenje o meni, jer znam da nisam svima baš drag. Spomenuta pozitiva ne proizlazi iz moje bolibrige šta i tko o meni misli, nego isključivo zbog moje naravi. Jer ako ćemo iskreno, svirao netko u bandu ili bio promoter, osobno prezirem dupeljupce, licemjere koji intrigama, dvoličnim i površnim temama u životu okupiraju sebe i druge ljude koji se nemaju ničim pametnijim baviti u životu. Baš takvi su društvene mreže shvatili preozbiljno i to je main problem današnje generacije tkz. internet pravednika. S moje strane ignoriranje je jedini način kako da se te novonastale „drusšveno mrežne“ pojave marginaliziraju. Mišljenja sam, kad bi navedeno proveli u praksu takve face aka. „trolovi trovači“ bi postali nebitni, ne bi imali čime više hraniti svoje iskompleksirane mozgove i samim time bi prestali „trolati“ društvo oko sebe. Olakotna okolnost je da tih ljudi nema na ulicama , jer nemaju muda to izreći na glas stisnutih šaka nego iskljucivo i samo na društvenim mrežama u samo sebi kontroliranim uvjetima i odabranim ulogama internet pravednika, provokatora, ratnika i čiji motiv na kraju i dalje ostaje upitan. A o spomenutim zvijezdanima i zvijezdanama kojih ima naravno, njih ne bi komentirao jer svatko je takav kakav je i dodje i njemu iz dupeta u glavu, samo koji puta i prekasno.

DBN, Dikobraz, Optička varka, True, Grob, Vad osobne, Intoxicate…volim reći da je Samobor rasadnik dobrih bendova. Mala sredina, a toliko odličnih bendova je proizašlo odatle. Što misliš zašto je to tako?

Dobro da nisi još nadopisao Fjodr i boljševici ,Kreket Driske, Nocni Psovač, Slutim konje i Wareny Blazny ..aa zašto samo i isključivo zbog podzemnih voda haha. Tko ne zna mi smo Vam ko malo galsko selo, no pasaran stari moj haha i držimo se svi zajedno i dok je alkohola, kad ponestane cuge i ekipe onda kuda koji vinogradi moji.

Prošlo je jako puno godina i jako puno gigova. Svirali ste nekoliko puta kod nas u Čakovcu. Imaš li kakva sjećanja na te gigove i na čakovečku scenu?

Bil sam pijan pa se puno ne sjećam  rekao bi Bimbo, al ja se sjećam par gigova, a od bandova su bili Bez panike, Youth against, Motorno ulje, Bad blood i onaj Najveribest (pjesma Buka je u modi) za koje smo tek prije godinu dvije skontali da su iz Kotoribe. Danas mislim  da znamo samo Bakterije koji ne znam dali su aktivni.

Bližimo se kraju interviewa-zadnje pitanje: što nosi idućih dvadesetak godina za DBN?

I dalje ovaj band svira sve u pičku materinu dok ne ostanemo gluhi do kraja, a zvučni arsenal i agresiju ćemo dići na zavidan nivo da  hipsteri pobjegnu bradom bez obzira kad nas vide u živo, ono u stilu kako su Maideni opjevali u svojoj pjesmi Run to the hills run for your lives buuhahaha… ,a u medjuvremnu željno priželjkujem novu revoluciju , muzički i kulturno osviještenu na temeljima pravog panka i rokenrola.