Interview-Gera(Hellback, Fight Back, Masakrist…):Priča o životu na underground sceni!

Geru iz Požege znam dugi niz godina, pošto smo otprilike u isto vrijeme početi brijati tu underground glazbu i scenu. Prvi put sam za njega čuo kada sam gledao i slušao njegova tadašnji bend Bad Justice, kada smo se počeli družiti sa Požežanima i njihovom scenom. Svirao je stvarno u velikom broj bendova, da nabrojim samo neke, a to su Hellback, Dislike, Fight back, Nuclear Altar, Bad Justice,…), radio fanzine i kroz godine nagledao se i naslušao svega i svačega unutar undeground voda. Ovo nije interview samo o jednom od njegovih bendova, ovo je na neki način razgovor dvojice prijatelja o raznim stvarima.

Kada i kako si došao u dodir sa underground scenom i ekstremnijom glazbom? Koliko znam Požega je imala punk scenu i u bivšoj državi, a koliko znam dosta vas je počelo u nekim metal vodama?

Pozdrav care. „Metalac“ sam postao negdje u sedmom razredu, dakle cca.87. godine. Znači pubertet, neki su kao brijali na pank, a mi neki na metal. Moj frend iz razreda je bio metalac već godinu dana pa sam za njim i ja pošao tim putem. Nisam kurca kužio, mislio sam da je svrha postići što veću buku, i znam da smo odmah kao brijali na bučnije bendove tipa S.O.D., Tankard, Anthrax…ali u stvari nam je više pasalo ono što smo razumjeli, znači Čorba, Osmi putnik i Dr.steel, ali željeli smo valjda djelovati opasnije. Sada kada gledam S.O.D. i Master of Puppets sam slušao maltene u real timeu, ha ha.

Da, Pž je imala scenu od prvog dana, rukopotezno povlačilo je bilo cca prvi val panka u ex yu brijem, ali ono što je nama ovdje zanimljivo se počelo rađati s Apatridima i Amenom recimo srednjih i kasnih 80-tih godina, ta neka diy hc scena. I uz pomoć našeg mentora Kktza je jedna talentirana generacija skontala daje glupo biti pravi metal muzičar kad moš bit slobodni pank umjetnik, tako da je tih „dosta nas“ uspjelo napraviti veliku hrpu pošteno dobrih bendova od kojih ni jedan nije ostvario svoj pravi potencijal, al je brijem ostavio utisak na one koje su nas gledali i upoznali. A to je ono što se broji. A i boli nas kita ;) forever pank.

Kada sam ja počeo pjevati u bendu, znam taj osjećaj, taj neopisivi entuzijazam, to veselje kada napraviš novu stvar, kada snimiš demo itd…jel te pere isti osjećaj i danas kada sviraš s bendom toliko godina kasnije? U kojim bendovima trenutno uopće sviraš? Što ima u Požegi od aktivnih bendova?

Iskreno prije cca 2 god sam derao u 5 – 6 aktivnih bandova i to sve instrumente tako da sam u jednom trenutku na to gledao kao na negativnu ovisnost, kao pušenje : nešto što moraš odrađivati, a želio bi se riješiti, a ne možeš. Ak kontaš priču. Zbog raznoraznih pizdarija svi ti bendovi su se poraspadali, i neću lagati : iz ove perspektive mi to i štima, nisam nikom odgovoran za probu i za novu stvar i za dogovor oko giga koji se u zadnjem trenutku ne ispoštuje etc. Dakle samo individualno, gdje nikome ni pod razno ne mogu biti kriv. Tako da sam se više bacio na pravi hardkor : biciklistički maratoni hahaha.

gera1

Od bandova dakle iz mrtvih pokušavamo dići Nuclear altar, Kktz, Nani i ja, d-beat ala rani Warwound, i to kratkoročno kao projekt; pokušavam odraditi svoj one man oldskul dm projekt imena Lešinar; nadam se snimiti još koji hip hop Emsi Geksi. Masakrist je on hold, Dislike valjda isto on hold, ostalo od mojih bandova ne radi uglavnom (Fight back, Nonsense, Hellback). Upravo sam izašao iz starog bajkerskog rockmetal banda Vrane ;), a povremeno se skupimo i oderemo gig kao No name, pankrockhace recimo, nazivnik Balkan, podskup : Požega.

U Pž od pravo aktivnih bandova nema ništa, na papiru su tu Dislike, Loš primjer, Masakrist, ali realno ni jedan od njih ne radi kak Bog zapovijeda, ili iskreno – ne radi ništa. Nije bilo dovoljnog priljeva mladih snaga, pa je uz starenje i raseljavanje došlo do toga da priča jednostavno umire (vidi pod Slavonija općenito tema jebiga).

Kroz ono mračno doba rata i nacionalizma i svega što je to nosilo, nekako nas je držalo na životu to što imamo jedni druge kroz fanzine, muziku i druženja na koncertima. Je li hardcore ono što je uspjelo pobijediti mračne ideje u to doba? Kako je bilo sceni u Požegi svirati, imati probe, izdavati fanzine u to doba, iz perspektive blizine fronte i svega toga? Kako si uspio ostati normalan?

Jbga, bio je hardkor preživjeti. Ali realno bili smo djeca tada, i brijem da naše antiwar fore nisu nikoga baš jebale pretjerano. Neš vjerovat ali tada je to i bilo jebeno kreativno vrijeme, mi klinci, oprema 0, znanje 0, al se dero krastgrajndpankdiy samo tako. Visili smo u Šah klubu gdje se znalo dogoditi rafal u zid iz mitraljeza, ili samoubojstvo za poker aparatom, imao sam problema dok sam slikao antiratne grafite po gradu, al pošto sam tada imao 16 a ne recimo 19 god zahvaljujem svevišnjem na tome, jer 3 god razlike bi me lako dragovoljno odvukle na front, a onda il bi bio ptsp, ili mrtav.

Fanzini su u doba 90-ih bilo jedno od rijetkih sredstava komuniciranja scene. Što bi bilo da smo imali to oruđe kakvo je internet u to doba?

Ne znam. Pretpostavljam da bi se priča razvodnila. Ovako su u igri bili samo prave budale i pravi outcasti haha. Morao si grebati da bi išta saznao. Morao si slušati i što ti se nije slušalo jer drugih noviteta nisi imao. Morao si inspiraciju crpiti od Amena i Apatrida jer nisi imao Napalm Death i Hellbastard u Zagrebu, a bogami ni na jutjubu. Morao si svirati na kršu od opreme, ali to si i htjeo, jer bio si dno, bio si hardkor. Sada se bolje svira, bolja oprema etcetc i to je ok, samo eto to sad svatko radi i jednostavno, barem meni, nije opasno. Je lijepo, ali da sam želio lijepo sigurno ne bi zabrijo na to što jesam onomad. I ne, nije scena kriva, kriv sam ja što se dan danas ne mogu 100% udaljiti od nje. Moš me slikat, jebiga ;)

gera2

Požega je oduvijek bila scena sa relativno malim brojem ljudi, a velikim brojem bendova. Svatko je svirao sa svakim, čak i ja koji vas dosta poznam nisam to baš sve mogao popratiti. Povuci neku paralelu Pž scena 90-ih i Pž scena danas?

Evo paralele : onomad nismo imali ništa od opreme, a derali smo neprekidno. Sad imamo svu opremu, ali nitko ne dere. Ostarilo se. Raselilo se. Nije bilo priljeva svježih muzičara. Nikog mlađeg brijem crust ili anarhopank, ili čak pravi oldskul metal ne jebe ni malo. Ne krivim ljude, prava brija je na cajkama. Mame mi, tam se bar pjeva i vrišti. Metalpank kao da je uštrojen. Ili sam samo star i ciničan, nemam pojma. Ja da danas imam 15 išao bih na narodnjake al ziher. Jerbo prave brije vamo više nema ;)

Obiteljski si čovjek, mnogi na sceni kada uđu u obiteljske vode odustanu od svega, počnu se ponašati kao da nisu nikada ni bili dio toga, kao da je sve to bila faza koju su prerasli. Shvaćam da se na neke koncerte više ne stigne i da neke stvari postanu važnije, ali mi nikada nije bilo jasno kako se tako lako digne ruke od svega. Kako to da ti nisi prestao? Jelda da je to nekada poput droge i da jednostavno ne možeš stati?(znam po sebi hihihi).

41 puna baja. Čuj, do prije nekog vremena sam vjerovao bar u tu našu lokalnu scenu. Kao nešto sveto. A onda sam se sjetio svog stiha „ne vjerujem nikome nego samo sebi“. Tako da ako netko povuče priču koja mene uključuje ok, a ako me ne uključuje još i bolje. Ja definitivno više ne vučem ništa. Nisam prestao jer jebiga volim muziku. Evo sad mi s ploče dere Agent orange lp od Sodoma. Oš patetike: nisam ja izabrao hardkor nego je hardkor izabrao mene. Dan danas mi Discharge, Sepultura ili Unutrašnji bunt ježe dlake kad ih vrtim ; volim kad mi poštar donese paket s 2 tejpa ; volim predati paket s pločama na pošti; volim kad uspijem iz sebe istiskati dobar rif, volim na tvom blogu pročitati dobru blast from the past priču…kužiš poantu. Možda se vraćam na onu priču o ovisnosti opet haha, al da, što se mene tiče prave brije ipak ponekad ima, npr dobra Verbalni delikt slušaona s još par njih koji znaju tekstove. A? ;)

Vratimo se na bendove. Svojevremeno si mi rekao da je Hellback vjerojatno vrhunac svega napravljenog po svim bendovima u kojima si bio. Zašto?

Zato jer sam tu radio krast po svome. Dakle krast s utjecajima od Skaven i Hellbastard do Riblje čorbe i Hanke Paldum. Majke mi. Zato što sam u bendu bio s kumom s kojim sam djelio vrlo sličnu viziju krasta. I zato što smo zvučali dobro, bar je nama na probi bilo jebeno. I zato što smo bili i unikatni, dakle krast ali daleko od ikakve scene, koncerata i utjecaja : čista Požega. Volio sam svaki bend u kojem sam bio, a bio sam brat bratu u jedno 15, od hacepanka do doom metala, al ovaj je bio najviše moj.

Koliko se poznajemo, znamo da obojica pamtimo mnogo stvari iz proteklih godina kojih se većina ne sjeća, poput boje korica Dejanovog(Wasserdicht) fanzina, imena članova raznih bendova itd.. je li to blagoslov ili prokletstvo taj scenski nerdizam?

Blagoslov definitivno nije he he.

gera4

Kada pogledaš unatrag, ima li koja stvar za kojom danas baš jako žališ i koju bi, da možeš promijenio i postupio drugačije?

Ima : dok sam imao dobru plaću nisam zbog hace principa želio uzeti bajk od 1000e. Sad mi je takav bajk neophodan, al imam malu plaću. Eto, od bitnog za moj osobni hardkor mi je žao što si nisam uzeo jebenu skupu trkaćicu 

Sada za kraj, molim te, znam da je teško pitanje, al nabroji mi 5 albuma koji su na neki način imali veliki utjecaj na tebe.

He he. Sepultura – Arise. Samo netko tko je bio tu u to vrijeme može shvatiti koliko je Sepultura onomad bila bitna i jaka. Dan danas imam i cd i vinil. I najjače – intenzitet ne pada, samo raste. Max, Igor, Andreas i Paolo jr na vrhuncu moći. Sacrilege – Within the prophecy. Kad netko kaže krast meni je to to. Dakle oldskul metal krast izrastao iz total panka, eterični rifovi, ritmovi i ženski vokal. Totalna statika, band koji riflja na 1000%,a ne pomiče se s mjesta. Misa. Slayer – Hell awaits. Jedan slejer sam morao staviti, a ovaj mi najopakiji. 85-ta, a sleki dere proto death metal, sve zvuči ko bolje snimljena proba (dakle savršeno), pustiti si ovo s vinila je ono, ev naježilo me od pomisli. At dawn they sleep stvar apsolutni hajlajt ploče, a i 80-te metala. Ne pretjerujem. Nikako nemojmo zaboraviti naj intro ikad u album – uvodni rifovi hel evejtsa su, uh. Uh. Nausea – Extinction. Krast gdje svaki od 5 članova daje unikatnost. Vrlo anholi band u principu. Band koji je najviše na mene utjecao muzički mislim. Not so easy listening. I peto mjesto – first ten albums of Riblja čorba. Mislim da s tih 10 albuma nema ni jedna pjesma koju ne bih znao otpjevati. Mada neke nisam slušao godinama, pa ti sad vidi.

To je to. Tenks na interesu, nadam se da nikoga odgovori neće naljutiti, stvari su takve kakve jesu i jebiga. Pozdrav Čakovcu i svekolikom čitateljstvu, niti ispljuvak krvi neće ugroziti želju za slobodom!

Interview-SEKTA-apokaliptična trash punk energija!!

Sa bendom SEKTA iz Osijeka susreo sam se prije nekih godinu i pol dana kada smo zajedno svirali u Tom klubu u Požegi i njihova kombinacija trasha i punka u stilu nekih starih bendova me odmah osvojila. Ubrzo nakon toga slušao sam njihov demo kojeg možete još sad naći na njihovoj bandcamp stranici, a uskoro im izlazi novi album povodom kojeg je bila prilika da porazgovaram sa gitaristom Sotom i vokalom Žižekom.

Zanimljivo ime benda, ja sam si protumačio da ste ime dali kao neki oblik undergrounda, svi smo mi SEKTA, tako sam si ja to protumačio. Jesam li u krivu?

Mislim da nitko od nas nije razmišljao o značenju imena, jednostavno nam je zvučalo dobro i možda malo zbog nastajanja nekih drugih sekti poput ” U ime obitelji”. Iako nam tvoje tumačenje zvuči bolje :)

Kako stoje stvari s novim izdanjem? Slušao sam demo koji je objavljen i mogu reći da sam bio impresioniran apokaliptičnim trash hardkorom kojeg sam čuo. Osijek je uvijek stajao kao neka vrsta melodične punk prijestolnice. Kako to da ste se odlučili za ovakav stil? Jel to neka amalgamacija svega što su članovi svirali u prijašnjim bendovima?

Stil je kombinacija muzike koju vole članovi benda, album bi trebao izaći do kraja godine tu nam je pomogao sa snimanjem Domagoj “Domba” Filaković  iz Diverzije i dečki iz Debelog Precjednika sa pojačalima i opremom pa im ovim putem još jednom zahvaljujemo!

Ovo pitanje postavljam svim sugovornicima. Kako si došao u kontakt s ekstremnom glazbom i underground scenom? Koji ti je bio prvi koncert takve vrste?
Žižek : ’96. MZ Sjenjak koncert osječke punk grupe Pučka Kuhinja.
Soto : prvog se nemogu sjetiti, ali najdraži definitivno Motorhead  u Puli 2002.
sekta1
Vaša glazba je prilično ljuta kao i tekstovi. Kako gledate na uspon desnice u Hrvatskoj, kao i na izbjegličku krizu, znam da imate pjesmu sa novog albuma vezanu za tu temu?
Mislimo da tekstovi nisu ljuti, više odraz razočaranja kamo ovaj svijet ide. U Hrvatskoj mi se “lijevi” i “desni” podjednako gade. Zamisli kad te rat otjera na drugi kontinent gdje te nitko ne želi i svi te smatraju potencionalnim teroristom…
Kakav je život u Slavoniji? Je li baš sve tako crno kao što se u medijima piše? Jesu li svi otišli u inozemstvo kao što vijesti kažu?
Preko ljeta sparina i komarci, zimi je užasno hladno. Još nisu svi otišli, ali vjerovatno hoće.
Nedavno sam čuo od jednog momka iz Osijeka, aktivnog u jednom bendu, da u Osijeku jednostavno nema klinaca, odnosno bendova sastavljenih od mlađih ljudi, te da će ako se tako nastavi scena tamo jednostavno odumrijeti, jer nema tko preuzeti i nastaviti. Je li to istina?
Rekli bismo da je istinito, ne da nema bendova sastavljenih od klinaca, nego nema klinaca ni u publici. Ja već  20 godina gledam jedne te iste ljude na koncertima.
sekta2
Hoće li novi album izaći za neki label i u kojoj mjeri ste spremni eventualno kompromitirati stvaralaštvo i politiku benda za suradnju s labelom?
Za sada sve radimo sami,a ne vjerujemo da će uskoro biti nemoralnih ponuda koje će kompromitirati  stvaralaštvo i politiku benda.
Kako stojite s koncertima? Svirate li puno live? Jeste li svirali gdje u inozemstvu? Je li kakav tour u planu?
Mi smo jedna neorganizirana družina. Trebaš vidjeti koliko nam treba vremena da se dogovorimo oko probe, a kamoli koncerta, ne sviramo često koliko bi htjeli i zbog poslova  dosta je komplicirano uskladiti četiri osobe sa različitim smjenama :)
Nabroji pet albuma koje bi odnio sa sobom na pust otok!
Žižek:   Bilo kojh  pet albuma od Dead Moon
Soto:     Black Sabbath – Black Sabbath
              Dissection – Storm of the light’s bane
              Toxic Holocaust – An overdose of death
              Death – Scream bloody gore
              Nuclear Assault –  Game over
              Slayer – Show no mercy
Hvala na razgovoru, za kraj tipično fanzinaško pitanje, ima li nešto što bi možda htio dodati, a nisam te pitao.
Hvala tebi, pozdrav svima  od nas Sektaša. Mir i ljubav ;)

Interview-Beerkrieg:Speed metal živi vječno!

Sa ovim bendom sam se susreo sasvim slučajno surfajući bespućima interneta i bandcampa, kada sam naišao na njihovu bandcamp stranicu i odmah zavolio bend na prvo slušanje. Miks speed metala, prljavštine, zajebancije i punk energije su me zarobili odmah. Stupio sam u kontakt s gitaristom Dadom s kojim sam popričao o Sven Hasselu, metalu, sceni, tračevima…. Beerkrieg glazbu možete skinuti i slušati na stranici: https://beerkrieg.bandcamp.com/releases

KAKO BI PREDSTAVIO BEERKRIEG ČITATELJIMA OVOG ZINEA KOJI NE ZNAJU ZA BEND?

Pozdrav, za one koji ne znaju, ja sam Dado (gitarist), a Beerkrieg je četvorka koja jako voli buku, meso, alkohol i zajebanciju. Nastali smo spontano ljeta 2011. u Ksavinoj (bubnjar) konobi gdje smo s ekipom dolazili divljati, piti i svirati. To blaženo, bezbrižno stanje uma iz konobe pokušavamo prenijeti drugima svojim autentičnim sinjskim spid metalom. Ratni, horor i trash filmovi, prežderavanje i opijanje, sprdnja sa svim živim, sve to nam je ispunilo srednjoškolske dane i tako prošaralo teme naših pjesama. Glazbeno bi se moglo reći da težimo onom prastarom zvuku zlog i brzog metala, ali se nađe još svašta, hevi melodijica, pankerskih refrena itd.

POŠTO STE IZ SINJA, KAKVA JE SCENA TAMO? IMA LI KONCERATA I BENDOVA? KAKAV JE ŽIVOT TAMO?

Stanje na našoj sceni zna oscilirati, ali uglavnom je jako živo. Period između 2012. pa sve do prošle godine bio je obilježen rađanjem mladih bendova, ponovnom formacijom nekih starih i mnoštvom svirki u vojarni. Dvije udruge mladih, SKUP i SUK, su se potrudile da napuštenu vojarnu u centru grada ožive i mladima ponude mjesto za izlazak osim klubova i parka. Bendova imamo podosta, ali istaknuo bi SHEWA-u s kojima smo imali prve svirke na SARS festivalu, moto-skupu i Helloween partiju. Jedne od najboljih i najzabavnijih svirki za nas. A u zadnje dvije godine otkad se moja generacija raspršila po fakultetima, primijetili smo da je Sinj zamro. U vojarni ima sve manje svirki, a mjesta za izlaske, park, fontana, muška (tehnička) škola su subotom navečer skoro napuštena. Naša ekipa doduše još uvijek zna otići na groblje ili na Stari grad (tvrđavu) piti i slušati muziku. Još bi spomenuo rock kafić Brockvu, opremljen prostorijom za sviranje gdje se uz jeftinu pivu i kavu može sjesti i đemat. Upravo tu su mnogi postali zainteresirani za sviranje i glazbu.

OVO PITANJE POSTAVLJAM SVIM SUGOVORNICIMA:KAKO SI OTKRIO UNDERGROUND SCENU, KOJI SU TI BILI PRVI BENDOVI KOJE SI SLUŠAO, PRVI KONCERT NA KOJI SI IŠAO?

Pa, počeo sam sa punkom u sedmom razredu, kad mi je sestra dala CD na kojem su bili The Exploited, The Damned, Ramonesi, Pistolsi i sva ostala ekipa. Ubrzo je to i Brane (basist) počeo slušati. Brane i ja živimo zid do zida skoro cijeli život i zajedno smo otkrivali žestoku glazbu. Kad nam je punk postao preblag, na red je došao heavy i thrash metal, Metallica, Mejdeni, Helloween, Overkill, Tankard, Wehrmacht itd. Preokret za mene je bio kad sam negdje u prvom srednje dao šansu Venomu i black/thrash bendovima. Sotonistički spid metal nam se uvukao pod kožu i do danas smo ovisni o njemu. Desaster, Destroyer 666, Tormentor, Nifelheim, lista ide u nedogled. Tad nastaje moj i Branin black/thrash bend ARMATUS, al to je sad druga priča. A prvi pravi koncert za našu ekipu je u biti bio festival, Metalfest u Zadru 2012. Na jug hrvatske rijetko dolaze velika imena, do Zagreba nam je bilo skupo ići, tako da smo sa svojih 16, 17 godina bili apsolutno oduševljeni tim festivalom.

birkrig1

POŠTO NA SCENI IMA TRAČEVA O VAMA, DA RASČISTIMO SADA, ZAŠTO NEKI ZA VAS KAŽU DA STE NACISTIČKI BEND? JA SAM SLUŠAO SAV VAŠ MATERIJAL I NEMA NI TRAGA NIČEM TAKVOM U PJESMAMA?

Uzeli smo imidž wehrmachta baš kao i mnogi drugi do sad (Slayer, Motorhead, rana Sepultura i južno-američki bendovi) jer savršeno odgovara zloj i kaotičnoj buci spid metala. Baš kao i sotonizam. Naravno, naši tekstovi su sprdnja, parodija, nisu ozbiljni, a imidž je takav da šokira i provocira. Jer, to je bila poanta rock and rolla još od Elvisa? Samo što teme za provociranje postaju sve ekstremnije zajedno sa društvom. Što se tiče tračeva, prvo smo bili sotonisti u Sinju zbog snimanja videa na groblju, a onda smo bili nacisti zbog našeg debelog orla, Pijanog Hansa. A od nedavno, kad smo na svirci u Zagrebu heilali na refren ‘’Heil bierkreig’’, uspjeli smo dignit tlak još većem broju ljudi. Smireno smo objasnili da se zajebavamo i ne mislimo ništa loše, ali naravno nisu svi to shvatili ko zajebanciju. Sad vjerovatno nećemo smjeti svirati na nekim mjestima, al nije nas briga. Beerkrieg nije ozbiljan bend, mi nismo dobri glazbenici, ne shvaćamo se ozbiljno, a kome ne paše naš humor, jebiga.

POSTOJE NEKE KULTUROLOŠKE PREDRASUDE IZMEĐU SJEVERA I JUGA HRVATSKE. KAKO TI NA TO GLEDAŠ? JESU LI TE PREDRASUDE UTEMELJENE ILI NE?

Pa u underground sceni se te predrasude ne osjete baš. Primjetne su neke razlike, ali to varira od ekipe do ekipe tako da mislim da te predrasude nisu baš utemeljene.

ČUO SAM DA STE VELIKI FANOVI KNJIGA SVEN HASSELA, POŠTO SAM I JA, SVAKU SAM ČITAO NEKOLIKO PUTA. KOJA TI JE RECIMO NEKAKO NAJDRAŽA?

Baš mi je drago da si ovo pitao! Ante (vokal) i Ksavo su krivci koji su me navukli na Hassela. Svaku njegovu knjigu smo svi pročitali bar dva puta, a te knjige su veliki dio inspiracije za Beerkrieg i naš imidž, pa i samo ime benda. Karakter Josepha Porte savršeno odgovara crnom humoru naših pjesama! A najdraža knjiga bi mi bila prva koju sam čitao, ‘’Vidio sam kako umiru’’. Nisam kronološki čitao knjige, a ‘’Legiju prokletih’’ sam ostavio za kraj jer su mi rekli da u njoj ima spoilera haha.

birkrig2

KAKO TEČE PROCES STVARANJA PJESAMA BEERKRIEG? OPIŠI MALO PUT OD IDEJE DO REALIZACIJE?

Pa dok drugi bendovi obično zajedno bacaju ideje i stvaraju pjesme, mi imamo skroz drukčiji pristup. Ja pogledam neki dobar B-horor, napišem riffove i tekst koji ga opisuju, Ksavo na to nabaci bubnjeve i onda objasnim Brani i Anti što da rade haha. I tako nam skroz odgovara, ja uživam u kreativnom radu, a oni u realizaciji istog. 90% naših pjesama je vezano uz groblja, zombije, jezive kapelice i tu neponovljivu atmosferu starih horora. Čak i ako pokušamo napisati neku malo ozbiljniju pjesmu, ne možemo, jednostavno moramo nešto blesavo i šaljivo ubaciti.

JESTE LI IMALI PONUDA OD NEKOG LABELA ZA IZDANJEM FIZIČKOG CD-A? DO KOJE MJERE BISTE SE KOMPROMITIRALI ODNOSNO PRILAGODILI EVENTUALNO SVOJU UMJETNOST ZAHTJEVIMA LABELA? DA LI BI IKADA NAPRAVILI RADIO FRIENDLY PJESMU?

Nismo imali ponude jer dosadašnja izdanja su bila neugledna malo, od covera pa do snimke. Bili smo poprilično nestrpljivi da što prije snimimo te naše ideje pa je sve ispadalo nekako nedovršeno. Nismo to ni htjeli nuditi nikom da nam izda. Ali sada smo se ozbiljno uhvatili posla, pripremili novih pet himni strave i užasa koje ćemo snimiti i objediniti u kratkom albumu ‘’POD PIJANIM KRIŽEM’’. Ako dobro ispadne, tražiti ćemo neki mali label u inozemstvu, tipa Južna Amerika ili Meksiko. Mislimo da tamo mnogo više cijene takav spid metal. Kod nas se metalci oduševe jedino ako si kopija metalike, eksodusa il pantere. A radio friendly pjesmu nebi mogli složiti ni da hoćemo haha.

TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE, KOJIH BI 5 ALBUMA ODNIO SA SOBOM NA PUST OTOK?

Desaster – Hellfire’s Dominion, Armour – Armour, Destroyer 666 – Cold steel for an iron age, Creedence clearwater revival – Best of kompilacija i Inepsy – No speed limit for destruction. Bilo bi ih još naravno al eto, mojih top 5.

birkrig3

BLIŽIMO SE KRAJU, HVALA ZA VIEW, NA KRAJU RECI NAM NEKU SMIJEŠNU ILI ANEGDOTU KOJA VAS JE RAZLJUTILA SA VAŠIH KONCERATA?

Uf. Ima toga dosta. Uvijek smo mislili da je uživo bitnije divljati i uključiti publiku u zabavu nego se truditi da pogodimo svaku notu i takt. Svaku svirku shvatimo kao pijanku s prijateljima. Recimo, na SARS festivalu 2013. smo bacili kupus u publiku da se šutkaju s njim, pa nam se taj kupus vratio i skoro me pogodio u glavu haha. Istog ljeta na moto-skupu smo usred pjesme rezali kobasice i dijelili ljudima pa poslije nismo mogli svirat zbog masnih prstiju. Ondaaa, Ksavo je znao zaboravit djelove pjesama pa bi samo stao i svi bi se gledali i pokušavali sjetit koji idući dio ide haha. Svačega je bilo, previše detalja da bi ih sve nabrojao al mislim da si možeš predočiti taj pijani kaos. Da zaključim, sve što radimo, radimo za sebe, jer to volimo i da jednog dana kad budemo stari, debeli i dosadni možemo reći kako smo imali bend hahah. Hvala puno na interviewu, samo nastavi s ovim odličnim underground radom i pozdrav čitateljima!