U drugom nastavku ovog serijala vlastitim riječima je meni jedan od najdražih međimurskih bendova ikada, Najveribest, predstavio njihov pjevač Vito.

Band postoji još od davne 1993. godine i djeluje u raznim postavama pod imenom SADISTIC TORTURE. Paklena četvorka praši, uvjetno rečeno, death-trash metal s raznim primjesama.

Nakon slavnog silaska sa underground scene 1994. godine rađa se NAJVERIBEST u postavi: Adis Bakal na gitari, Ivan Plačko na bubnjevima te Vitomir Marđetko kao pjevač i svojevrsna atrakcija banda + basista (više kao potrošni materijal). Bdw ”najveriorginalniji” je bio Mario Mesarić.

Trojica članova osnivača do danas su vjerna underground sceni. Glazbu Najveribesta opisati jednom riječju je nemoguće, ipak kad bi me stavili pred zid za strijeljanje rekao bi da je to crossover. U žestoki HC zvuk odlično se uklapaju pojedini lagani i akustični dijelovi, te kraće heavy metal solaže. Glas koji je, blago rečeno, energičan plete priče o našem društvu, smislu u besmislu, radostima i problemima, a nerjetko se radi i o vedrim temama.

Godine 1996. band realizira studijski album koji dobro prolazi kod rulje, a i kod stručne kritike  ukoliko uopće takva postoji za ovakvu vrstu glazbe. Priča se nastavlja u klasičnom smjeru. Najveribest se ulijenjuje, članovi završavaju fakultete,služe narodu u narodnoj vojsci i tako redom.

U svojoj višegodišnjoj tradiciji javnih nastupanja (ili istupanja) band je u nekih stotinjak koncerata pokrio cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku te dio Slovenije (Celje, Maribor, Lendava).

Prepoznavši vrijednosti urbane (ne)kulture Najveribest se 2000-te ponovo vraća na underground scenu sa nekoliko, već sada legendarnih koncerata (EX-club i The Club Čk).

Pozdrav svim obožavateljima (a i šire) uz poruku:

ZA NAS ĆE SE JOŠ ČUTI!!!!!