Psi su noviji bend iz Srbije koji svira psychobilly, no nikako nisu noviji u smislu “staža” na sceni, pošto su članovi “pekli” zanat u brojnim underground bendovima i projektima. Čim sam čuo njihove pjesme, odmah su mi se svidjeli i porazgovarao sam malo s njima o svemu za moj webzine.

POŠTO STE RELATIVNO NOVI BEND NA SCENI, MOLIM TE PREDSTAVI BEND ČITATELJIMA OVOG ZINEA KOJI NISU JOŠ ČULI ZA VAS?

Terza: Psi su Rock’n’ Roll/Psychobilly/Orijental Misticizam bend. Sva trojica se znamo godinama, iz dugogodišnjeg poznanstva i obitavanja na koncertima, po klubovima, barovima…javila se ideja da napravimo nešto novo. Zapravo ne toliko novo koliko iz nekog nepoznatog razloga kod nas niko tako nešto nije radio. Tekstovi su na srpskom jeziku, moćan kontrabas, jaka energija na bubnju i mistična gitara.

NEDAVNO STE IMALI NEKE SVIRKE U HRVATSKOJ. KAKO JE BILO? MOŽEŠ LI USPOREDITI PUBLIKU I ATMOSFERU VANI, TE U HRVATSKOJ I SRBIJI?

Terza: Pa ljudi su svuda željni istih stvari. Što se tiče Hrvatske i Srbije manje više stvari stoje slično. Negde osetite želju za zabavom, negde bežanje od depresije i svakodnevnice. U principu to sve zavisi od grada do grada a ne od države do države.

IMATE ISKUSTVO SVIRAJUĆI GODINAMA U RAZLIČITIM BENDOVIMA. JESU LI PSI NA NEKI NAČIN VRHUNAC SVEG ISKUSTVA STEČENOG U DRUGIM BENDOVIMA?

Terza: Nemoj nas tako olako penzionistati tj. umirovljavati. Mi planiramo da još dugo sviramo a samim tim i da napredujemo, tako da ne bih baš nazvao vrhuncem. Do toga ćemo tek doći. Ali jeste na neki način čudan spoj svega što smo nas trojica pojedinačno radili i radimo.

(photo by: Nebojsa Simeunovic Sabljar)

KAKO STOJITE S IZDANJIMA? IMATE LI NEKI LABEL ILI SVE RADITE DIY? ODAKLE VUČETE INSPIRACIJU ZA TEKSTOVE?

Terza: Ove godine treba da nam izađe prvi album. Videćemo još šta ćemo i kako, ali planiramo da ga izdamo za neki label. E sad, videćemo ko šta nudi, a inspiraciju pronalazimo svuda oko nas. Kad kažem to, mislim i na knjige i na filmove ali i na životna iskustva i živote svih koji udišu isti ovaj zagađeni vazduh.

OVO PITANJE POSTAVLJAM SVIM SUGOVORNICIMA, KAKO I KADA SI DOŠAO U KONTAKT S UNDERGROUND SCENOM? KOJI TI JE BIO PRVI KONCERT TAKVE VRSTE?

Jovandeka: Šta znači underground? Ja kad sam bio klinac to je bilo fancy! Glamur.

Dane: Neka 1992. Godina i festival. Brainstorm i još neki Hardcore Punk bendovi. Tad već to nije više bio glamur.

Terza: Pa sredinom devedesetih uz emisiju Punk Off na jednoj novosadskoj televiziji, kao i u betonskoj džungli oko moje osnovne škole koju sam pohađao tada. Prvi koncert na kome sam bio je bio neki popodnevni festival 1999. godine u KST-u. ne sećam se koji bendovi, čudna imena su imali, a prvi gig nekog stranog benda Red Alert 2000. godine u beogradskom Domu omladine.

KAKAV JE ŽIVOT U SRBIJI? JE LI STVARNO TAKO CRNO KAO ŠTO MI NEKI PRIJATELJI KAŽU?

Terza: Crno jeste. Nekad se ima utisak da nikad nije bilo crnje i ako sam siguran da jeste. Al’ ne vidim poentu u kukanju. Svuda je sranje ako sebi tako predstaviš svet. Uradi nešto da popraviš barem u onome u čemu možeš da utičeš.

(photo by:Anamarija Vartabedijan)

GRANDPA CANDYS, SU SVIRALI VIŠE PUTA U HRVATSKOJ. PSI TAKOĐER. JE LI IKADA BILA NEKA SMIJEŠNA ILI ČUDNA ANEGDOTA KOJU MOŽEŠ PODIJELITI S NAMA?

Jovandeka: Uvek su se dešavale neke čudne pojave vezane za auto. I sa Grandpa Candys i sad sa Psima. Svaki put se nešto kvarilo. Misticizam.

Terza: Eto, možda bi troškove puta i popravki podelili sa vama hahaha.

DO KOJE BI MJERE DOZVOLILI EVENTUALNI LABEL DA SE MIJEŠA U KREATIVNOST I POLITIKU BENDA?

Terza: Dogovori su svakako bitna stvar. Svakako bi bili spremni za različite ideje, ali granice u tom smislu moraju da postoje.

IMATE LI TEKSTOVA NA ENGLESKOM JEZIKU? DA LI BI SE RADO PROBILI NEGDJE U INOZEMSTVO ILI STE SE OGRANIČILI SAMO NA REGIJU?

Terza: Zašto misliš da samo na engleskom mora da se peva da bi se sviralo van? Al’ svakako smo prevashodno fokusirani na region, a i složićeš se da ima, tj. gotovo nema rockabilly/psychobilly bendova na maternjem jeziku u ovim krajevima. Zašto ne probati nešto tako? A i probali bi smo više da približimo ceo ovaj mistični fazon publici ovde, a to na engleskom nije moguće.

(photo by:Anamarija Vartabedijan)

BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. ZA KRAJ, TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE. IMAŠ LI ŠTO ZA DODATI ŠTO BI RADO REKAO, A NISAM TE PITAO?

Terza: Pu pu pu…daleko bilo, kakav kraj? Ima do kraja još dosta. Ovo je tek početak. ;-)

Dane: Ali nije to još gotovo, nije dovoljno sve propalo!

 

This band is an absolute must considering the amount of energy they create with their songs. This is greasy but energetic horror rock at its best! It was about time that I do some talking with these people for my webzine.

Wolfie – Hootin’ and Hollering and Horror
Blood Hand Sam– Bangin’ & Bleeding and Horror
McNasty – Guitar Horror
Handsome Jimmy – Bass Horror
Jeano Roid – Guitar Horror

Welcome to my webzine. For start, how would you describe The Creeping Cruds to the readers of this zine?

McNasty- Take equal parts AC/DC, RAMONES and MOTÖRHEAD. Mix in equal parts blood, guts, gore & dark humor.

Wolfie– Add to that monster movies with a pinch of  deep southern fried TWANG.

McNasty– Blend throughly and Enjoy.

Bloodhand Sam– -Laser-focused, knuckle-headed, horror movie themed, old school Nashville punk rock.

Jeano– Self-indulgent drivel for middle aged monster-kids.

Handsome Jimmy– (sits quietly being handsome).

 

Your songs sound so greasy and dirty but at the same time very energetic. Where do you get your lyrical inspiration from? What comes first, music or the lyrics?

Jeano– We make up a list of ten preposterous titles then take a decade to populate that list with matching music.

Bloodhand Sam– I play drumbs.

Mcnasty–  Music is first, usually. Inspiration strikes at unusual and random times.

Wolfie– Muses are monster and slasher films from all genres and era’s. The order of inspiration varies, but if the music don’t work, the words don’t matter. A lot of the time the words work but the music ain’t quite right so the  lyrics hover and linger like a disembodied soul  waiting to inhabit the right music.

Handsome Jimmy– (brushes lint from his t-shirt)

Did you guys play in Europe?

McNasty– Never played Europe. Would be nice to one day.

Bloodhand Sam– I’ve played Europe with other bands. America doesn’t respect the act of performance or, maybe, see it in its logical social context.

Wolfie– I played in Croatia (and all of the former Yugoslavia) back in 1976 with a group called The St. Louis Junior Tamburitzans. I played celo.  Ja sam Amerikanac rođen Hrvatski.(google translation)  My father was born in Vinkovci my mother in Belgrade. Big shout out to my peeps In Zagreb, Vinkovci and Dubrovnik. Zivjeli!  I’m also a Vuco fan. Volim Piti!

Jeano– Europe hates The Creeping Cruds. They told us so.

Handsome Jimmy– (sits quietly being handsome).

You work with Stikman records/Spat rec as a band. Are you pleased with those labels? To what extent would you allow the label to mix with the band politics and songmaking?

Jeano– In 2016 there is no such thing as a label.

Wolfie– Stikman records/Spat are soley distribution. They do it for the glory. As far as politics goes, the US has become a 24 hour political-propaganda Scheiße Sturm. Don’t need to add to that. That’s not to say every once in a while there might be a a little nugget of double entendre.

Handsome Jimmy– (sits quietly being handsome).

Bloodhand Sam– I play drumbs.

How is living in USA in general? Is there such a thing as an American dream?

Handsome Jimmy– (lights a camel).

McNasty– living is living…the “American dream” sometimes seems like a nightmare….probably best to just leave it at that.

Wolfie– Right now? It’s kinda like we’re in a  recurring a historical nightmare, ( if one knows one’s history). Stuff is happening kinda like how I wound up being born in the US.

Bloodhand Sam– When we talk about “the American dream” we’re referring specifically to successful adult white males. The rest are support cast at best. Makes zero sense.

Jeano– Hot dogs, apple pie and horror movies. The American Dream.

Do you have a strong scene in Nashville? How about Tennessee in general?(venues, bands, gigs, zines etc)

Jeano– There is no strong scene in Nashville. But there is a strong smell.

McNasty– I try not to pay attention to the “scene”. Most times all it is is fashion trends and a who you know kind of world.

Wolfie– Nashville is “Music City”. Primarily, country music, but you can generally  find quality music in almost all genres. That diversity makes for smaller audiences in town. But it makes for fierce fans! Go out to the smaller towns and you’ll get a big time welcome!

Bloodhand Sam– I play drumbs.

Handsome Jimmy– (gets up to go to the rest room).

Is there some new material coming out? How was the feedback until now?

McNasty– New material is always being worked on…it just a matter of quality over quantity. Feedback is generally favorable.

Wolfie– We got a lot of solid set of songs that we’ve been playing for years. We just gotta’ record it before the silver bullet gets me.

Bloodhand Sam– Great new songs but the guy who’s wanting to record us right now (me) is kind of a fuck-up. God no. Feedback was horrible. Just horrible.

Handsome Jimmy– (returns from then restroom).

How did you guys come to love horror? How did you get in contact with the underground scene in general?

Jeano–  Television – both questions.

Wolfie–  I always liked horror and sci-fi monster movies and supernatural stuff like The Exorcist. Just did.

McNasty– I always liked monster movies as a kid and scary things in general…don’t know what is was that I found so appealing. The underground found us, we just did as we did.

Bloodhand Sam– My first crush as a kid was Morticia Addams from the Addams Family tv show from the 60s. It just got worse from there.

Handsome Jimmy– (goes back to the restroom to wash his hands).

Lets talk horror. Horror movie vs horror book? What is your fave horror movie subgenre?

McNasty– Movies over books. Always been more a non-fiction reader – true crime, history & music bios. I tend to lean towards the goofy B-movie Splatter films. The more outrageously gory, the better.

Wolfie– I’m a tad on the  dyslexic side, so was it movies mostly me for.

Bloodhand Sam– I Love the Creepy Pasta thing. Different media have different effectiveness. If pressed, though, I do love a good vintage horror movie!

Jeano– They make horror books? Poop horror. Poop horror is the best.

Handsome Jimmy– (Tosses paper towel into trash. sits quietly being handsome).

We are closing the end of this interview. Is there some scary urban legend in Nashville that you could share with us? Thank you for the interview.

McNasty– Scary urban legend….hmmm…oh, I got one…Kid Rock is country. Haha!

Wolfie– The greatest mystery in Nashville is when  Nashville radio DJs figured out that the  country music  community was  being replaced by emotionless alien duplicate pod like creatures starting  back in the late 80’s and early 90’s.

Bloodhand Sam– I don’t know about Nashville, but here in Murfreesboro, there’s a store that people say that if you buy something there, you will never leave Murfreesboro. The only way to break the curse is if you piss on the spire that marks the geographic center of TN. I finger-banged a lesbian there once but it didn’t work.

Handsome Jimmy– (seems nervous and leaves the room).

Jeano– The two actual urban legends are The Bell Witch and the lesser known Dozier Coven. These old gals were up to some serious witchery and were said to have frozen several dozen yankee soldiers with a mere stare, allowing Confederate soldiers to do them in during The Battle of Franklin. After the war a group of freed slaves confronted the witches and put an end to the evil once and for all.  They say there is a secret cemetery where the coven is buried, each facing downward so they cannot look to the night sky and conjur a way out of their graves. As no one knows where the cemetery is maybe they have already escaped! Thanks again  for taking the time to talk with us.

 

 

 

Accident je odličan zagrebački bend koji je nedavno objavio novi album, pa je to bila idealna prilika da malo porazgovaramo za moj webzine.

ZAŠTO ACCIDENT(NESREĆA), JEL NESREĆA BILA KADA STE SE SUSRELI I OSNOVALI BEND ILI JE CIJELO DRUŠTVO JEDNA VELIKA NESREĆA ILI NEŠTO TREĆE?

Bok i tebi i hvala na pozivu za intervju! Ovak, kaj se naziva tiče ja nisam prava osoba kojoj treba postaviti to pitanje jer ideja za naziv benda nije bila moja. Mislim da je netko u ekipi bacio taj naziv i da smo uzastopnim izgovaranjem zaključili kako zvuči poprilično jebeno. Tek naknadno smo saznali da imamo starije buraze/očeve, i to na UK i USA sceni 70-ih i 80-ih godina. No, to nam ne igra veliku ulogu jer su ti bendovi odavno neaktivni. Nesreća se dogodila na prvom gigu, koji je upao sasvim slučajno 2 dana nakon osnivanja benda, kad nas je ekipa iz Biciklića pozvala na andergraund pank žurku u bivši, sada napušteni zobersko-cajkaroški klub u centru grada koji je, za taj žanr koji ga je (ne)krasio poprilično derutan, samim time dušu dao za dobru pank štalu! Da ne skrećem s teme, da, nakon odsviranog giga kad smo izašli na cestu hladiti glave, ravno ispred naših očiju dogodila se omanja prometna nesreća. Mislim da su njeni sudionici bili poprilično iznenađeni našim urlicima, skandiranjem i veselim povicima “Accident, accident!”.

NEDAVNO STE IZDALI NOVI ALBUM, HOĆE LI BITI I FIZIČKOG IZDANJA? ZNAM DA JE RANO, ALI KAKAV JE FEEDBACK? KOJA JE ONAKO NA PRVU RAZLIKA IZMEĐU PUNK ROCK SHOCK I NOVOG ALBUMA?

Fizičko izdanje u obliku free promo cd-ova čeka na prženje tu ispod stola 2 metra iza mene, ali nikako da se pokrenem. Na prvom idućem gigu svako zainteresiran moći će dobit svoj primjerak. Feedback je zasad ne prevelik ali uglavnom pozitivan. Frend će mi napržiti i kazetu pošto nemam liniju koja podupire kazete i cedeje istovremeno, pa će za ekipu koja još uvijek sluša kazete vjerojatno biti i izdanja na tim starim trakama. A što se tiče razlike između albuma, prvi je jednostavniji i nekako ritmom više za ples, ovaj je hardkorica i lupanjem i deranjem po gitarama, bar po mom subjektivnom dojmu.

SVIRATE PRILIČNO IN YOUR FACE, BRZ I LJUT HARDCORE PUNK. MISLITE LI DA JE TAKVIH BENDOVA POMALO NEDOSTAJALO NA SCENI? NIJE LI SE SVE SVELO NA NEKAKVO EKSPERIMENTIRANJE, A PRAVIH PUNK HARDCORE BENDOVA IMA SVE MANJE?

Na zagrebačkoj sceni, čini mi se, nedostaje pank bendova uopće. Rekla bih da ih je premalo aktivnih za jedan veliki grad. U posljednje vrijeme jedan mali dio lokalne ekipe počelo je eksperimentirati u razno-raznim divljim i čistokrvnim hc/oi! punk projektima i to mi je jako drago vidjeti! Bilo bi najbolje kad bi ih bilo 30 pa da svaki vikend svira druga ekipa nego da ih je jedva 5-6 kao sad. Ako novorođeni bendovi zažive i ako se cjelokupna ekipa i dalje nastavi muzički ispreplitati i širiti, uskoro bi sve skupa moglo postati puno zanimljivije!

KAKVA JE TRENUTNO SITUACIJA NA ZAGREBAČKOJ SCENI? IMATE LI SVOJU PROSTORIJU ZA PROBE ILI DIJELITE S NEKIM DRUGIM BENDOVIMA? ŠTO JE PO VAŠEM MIŠLJENJU POZITIVNO, A ŠTO BI TREBALO PROMIJENITI I/ILI UNAPRIJEDITI NA SCENI?

Ne znam je li to do godišnjeg doba ili čega već, čini mi se da je gigova sve manje. Sve se svelo na lokalne gigove u našoj najdražoj birtiji Route 66. U Klaonici 10-ak puta godišnje dođe jebenih bendova iz svih dijelova Europe i ostatka svijeta, Attack se pretvara u Aquarius i slične techno šminkica klubove, iako je uređenjem i kulturom daleko od toga, gdje bi trebao i ostati. Dobrog punk giga nije već bilo nekoliko mjeseci. Evo izuzetka, sutra će bit jedan dobar gig, i to ekipe iz bendova sa sjevera Hrvatske (što je ujedno i dio odgovora na slijedeće pitanje). Nadajmo se da je ovo sve samo jedno zatišje pred buru, vrtlog, uragan bolesno dobrih gigova kakvih je bilo recimo 2015. godine. Što se tiče prostorije za probe, nažalost nemamo svoju, nego iznajmimo termin na 2 sata barem jednom tjedno kod Krune u Raketama.

POŠTO STE BEND IZ ZAGREBA, MISLITE LI DA BEND IZ ZAGREBA LAKŠE UGOVORI NEKI GIG NEGO BEND IZ PROVINCIJE? OVO NIJE MOJE OSOBNO MIŠLJENJE, ALI ČUO SAM DOSTA BENDOVA KOJI SE ŽALE NA TU ČINJENICU.

Možda i je tako, a meni je zbog tog mrvicu žao. Postoji dobrih i kvalitetnih bendova i u drugim gradovima (Pula, Požega, Koprivnica, Varaždin, Čakovec), svaki put kad bih se našla na nekom od njih bilo je jako veselo, a i došlo je brdo ekipe. Možda kad bi se poradilo na suradnji između gradova bi bilo još bolje. Ne znam kako je to bilo prije, al čini mi se da je bilo nekako plodnije.

KAKVI SU ČLANOVI ACCIDENT PRIVATNO? RADITE LI ILI STE DIO VOJSKE NEZAPOSLENIH? STUDIRATE MOŽDA?

Neki rade, neki studiraju, neki uče, a neki su i dio vojske nezaposlenih. Baš smo se raspodijelili, svakom jedna uloga.

KOJI KONCERT, PRI TOM NE MISLIM NA KONCERT ACCIDENTA NUŽNO, VAM JE OSTAO U SJEĆANJU KAO NAJBOLJI NA KOJEM STE BILI? KOJI BEND BISTE ŽELJELI VIDJETI/ČUTI UŽIVO, A NIKADA NEĆETE IMATI PRILIKU?

Jedan od tri najbolja koncerta na kojem sam bila je definitivno Exploited u Vintage Industrial Baru u srpnju 2015. E to je bio pank u pravom smislu te riječi. Nikad se u zraku nije mogla osjetiti veća euforija, kaos i sreća. Pankeri su sjedili po cesti i tramvajskim prugama, alkohol je tekao u potocima, veselje se dijelilo na upadu, a prostor gdje su zasvirale legende nakon tog energičnog meteža izgledao je kao bazen pun znoja i prolivene pive. Pank nije umro! Bend koji bih željela vidjeti uživo, a bojim se da neću imati priliku je Anti Otpad. I Discharge s Calom.

KAKO IZGLEDAJU GIGOVI ACCIDENT? JEL ŠIRITE POLITIČKE PORUKE PRIJE PJESAMA? SMATRATE LI SE POLITIČKIM BENDOM?

Meni najbolje izgledaju gigovi Accidenta u našoj najdražoj već spomenutoj birtiji Route 66. Tamo smo zadnji put zasvirali kad smo ugostili frendove iz Njemačke, a prije toga s Partlekima i Bkd iz Čakovca i Varaždina, te Biciklićem. E to je bio legendaran gig, došlo je više od 100 uzvanika, svi su bendovi propisno oderali i napravili fini kaos, da je više takvih feštica sreći nebi bilo kraja! Accident u svojim tekstovima na pomalo nezreo ali dosta ljut, a možda i uvjerljiv način izražava nezadovoljstvo trenutnim stanjem društva, sistema, općom neimaštinom i nezainteresiranošću da se išta promijeni. Javlja se tu i netrpeljivost prema gluposti, zatucanosti i primitivizmu ne samo debelih kretena i bolesnika o kojima nažalost moramo tu i tamo nešto pročitati na portalima, nego i ekipe koja se okuplja na istim mjestima vani gdje i mi. Sve je to tužno i jadno, treba se zato malo izderat i ispucat muzikom, a onda pobjeć odavdje dok se još može!

NA KOJI NAČIN I KADA STE SE SUSRELI SA PUNK HARDCORE UNDERGROUND SCENOM? KOJI JE BIO PRVI PUNK GIG KOJI STE POHODILI?

Sa punkom sam se susrela u osnovnoj školi, a ne znam na koji način. Kad se idem pokušati tog prisjetiti rekla bih da je on našao mene, a ne ja njega. Prvi punk gig koji sam pohodila bio je Punk protiv pedofilije 2. u kinu Mosor 8.11.2008. godine, a za ostale članove benda ne znam :D

BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. HVALA, ZA KRAJ MOLIM ODGOVOR NA TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE, NABROJITE 5 BENDOVA KOJI SU NA NEKI NAČIN UTJECALI NA VAŠ ŽIVOT.

Anti Otpad, Eluj, Fight Back, Disorder, ne znam dalje, mogu reć da su na Barta utjecali Šabani, a na Adžu stara finska škola. Hvala i tebi na podršci i samo nastavi s radom na ovom webzine-u, imaš podršku od nas! Vidimo se na nekom koncertu, nadam se!