Topla je skoro pa proljetna večer i uhvatila me neka mješavina inspiracije i nostalgije i volio bih napisati za ovaj webzine neku kolumnu, odnosno članak. Kao i mnogo puta u zadnjih 20+ godina napisati ću nešto o hardcoreu, odnosno hardcore punku i mojoj ljubavi prema toj muzici i tom životu.

Ustvari, ne mogu reći da se radi samo o ljubavi prema muzici, istina je, volim je i to svim srcem, ali to je već toliko isprepleteno i živi duboko unutar mene da se muzika i taj način života nekako više ne mogu razlikovati i identificirati, u stilu aha, ovo je muzika, a ovo je život! Ne.

Hardcore je nekako uvijek bio uz mene. Od prvog dana, odnosno taktova i liriksa prvih bendova koje sam čuo na loše snimljenoj kazeti, toliko izlizanoj od slušanja da je kazić prožvakao traku, do dana današnjeg i modernog doba, odnosno diskografija bendova dostupnih na praktički jedan ili dva klika mišem. Sjećate li se dana, kada ste mislili da ste nepobjedivi, kada ste cijeli dan čekali večer da izađete sa ekipom na vrući gradski asfalt, popijete, zapjevate, a dani su bili dugi,a noći još duže i uz braću/sestre/crew život je bio bajka i nitko vas nije mogao poraziti? Često šetam duge šetnje ulicama u današnje doba i naviru mi na raznim mjestima sjećanja koja me nasmiju, ubediraju, zbog kojih oko postane vlažno ili se glasno nasmijem. Duhovi mi ne daju mira. Vidim neke ljude kojih više nema živih, a još hodaju uz mene, smiju se, sjećam se kako smo urlali pjesme, voljeli, bunili se i zazivali anarhiju i pobjeđivali laž. Sjećam se još svojih prvih parolaških anarhoidnih kolumni u prvom fanzinu kojeg sam radio sa mojim prijateljem Igorom. Isto tako, sjećam se svog prvog koncerta kao pjevača punk benda i svih bendova nakon toga, odličnih i dobrih momenata, loših nije bilo. Cijelo to vrijeme hardcore je bio u meni i uz mene, nisam ni slutio, a ni danas mi još nije jasno ta simbioza.

Hardcore je bio uz mene i u trenucima kada me život spustio nekako na zemlju iz oblaka djetinjstva, kada mi je poginula sestra, umrla nakon toga majka, a život mi je pokazao da postoje i ružne strane. Nekako si mislim, da nije tada bilo te simbioze mene i hardcorea, možda me danas ne bi niti bilo da radim ovaj webzine i pišem ovaj tekst. Parolaške fraze su možda prošle, neke stvari prihvatiš s vremenom da možda ne možeš promijeniti, ali ostanu u tebi te crte, taj Force, ta sila koju ti je hardcore donio. Vjerujem da sam uz simbiozu mene i hardcore uspio ostvariti tu osobnu revoluciju i postati bolji čovjek. Imam puno mana, nekad sam seronja, ustvari često, nisam anđeo kao što nije nitko od nas. Ali, hardcore mi je pomogao i naučio me da budem bolja osoba, da počnem brinuti za sebe što je normalno, ali i za ljude oko mene, jer jednom kada prestanemo brinuti, kada nam postane svejedno, mrtvi smo iznutra.

Skoro će mi biti navršenih 40 godina. Kako je moj frend Piter rekao, mi smo liferi stari moj. Ne vrijedi uopće to spominjati. Put života me doveo ovamo i osjećam se aktivnije i više motivirano nego ranijih godina. Ima još puno što imam za reći, što imam za učiniti i napisati.

Prije nekih godinu dana sam objesio mikrofon o klin i prestao pjevati u bendu. Taj zadnji gig je za mene bio jako bolno i katarzično iskustvo. Kada smo se pripremali za svirku, gitaristi se spajali, bubnjar slagao činele i tako to, na razglas je sjećam se svirala pjesma ” Slowdown” od Ignite. Kroz glavu mi je proletjelo tih 20 godina po binama, klubovima, festivalima sa svim bendovima u kojima sam pjevao. Hoćeš nećeš, trnci su mi išli po kičmi, oči su se zarosile. Dečkima iz benda nisam mogao to pokazati, jer neki od njih nisu znali za moju odluku do pred sam kraj seta odnosno zadnje dvije pjesme. Odluka se pokazala ispravnom. Radim ovaj zine i volim odnosno obožavam raditi zine. Kao što sam rekao, osjećam se aktivnije i energičnije no prije i zahvaljujem svakom od vas što čitate i podržavate ovaj zine i moja baljezganja.

Na kraju, je li sve skupa vrijedilo, sve ove godine? Naravno! Jel bi opet? Naravno! Hardcore i ja smo simbioza koja se ne može prekinuti i koja je neraskidiva. Kreni sa mnom naprijed, bez straha! Peace and Love.