Slušali smo: Sum 41, Bezdan, Avery Pkwy.

Sum 41-13 Voices

f

Šesti album Kanađana izašao je za label Hopeless records. Nakon pauze u postojanju zbog zdrastvenih problema, skandala i svega ostaloga, bend se vratio 2015.live aktivnostima svirajući između ostalog i na Warped touru. U ovih novih 10 pjesama bend je prikazao odličnu mješavinu melodic punka, metala i hardcorea sa daškom alternative i indie prizvuka. Stvarno sam se jako ugodno iznenadio, jer nisam očekivao apsolutno ništa, a ispalo je sasvim super izdanje. Album je inače financiran preko crowd funding projekta, što znači da je novac za izdavanje skupljen od fanova preko online platforme. Na albumu ima nekoliko refrena koji podsjećaju na gledanje serije “Beverly Hills 90210″, ne znam zašto, ali ipak prevladavaju neka tamnija raspoloženja koja me obuzimaju slušajući ovo. Jako dobar povratak ovog benda, nadam se da će nastaviti u istom smjeru. Vrh pjesme:”God damn, Im dead again”, “Fake my own death”, “War”.

 

Bezdan-Invocation Rites ep

bezdan

Novo izdanje čakovečko-varaždinsko-koprivničko-ludbreškog old school trash/death kvarteta u obliku 7 inch ep-a je izašlo nedavno za label Mantratya. Ploče su limitirane na 250 komada i cover i omot su jako lijepo uređeni, prava mračna umjetnost! Što se tiče materijala, na ep-u se nalaze dvije pjesme, to su naslovna “Invocation Rites” i “Possessed”. Ostao sam zapanjen snagom ovog materijala, kao da slušam kopilad nastalu parenjem Slayera i Morbid Angela izašlu ravno iz pakla kako bi pokorili svijet i zapalili sve pred sobom. Materijal je puno bolji i jači od prvog izdanja, jedva čekam da čujem novi full length album, jer ako se po jutru dan poznaje, u Bezdanovom slučaju, dan će biti paklen! Ne mogu se odlučiti koja od ove dvije stvari mi je bolja, jer ih obje vrtim već nekoliko puta i slušam ovu mračnu energiju. Ako ste fan ovakve mjuze, nabavite obavezno, javite se bendu, nedavno su napravili i super majice po vrlo povoljnoj cijeni.

https://www.facebook.com/bezdannikaddan/?fref=ts

https://bezdannikaddan.bandcamp.com

Avery Pkwy-Elevate the Cure

folder

Ovo je projekt u kojem svira Joel Piper, poznat kao bivši bubnjar i clean vokal metalcore benda Confide i As I Lay Dying. Ovaj album sadrži 15 melodic punk pjesama s naglaskom na pop punk. Radi se o poppy punku, vrlo čiste i neenergične produkcije, gdje svaka pjesma postaje prilično dosadna nakon nekog vremena. Koliko ih kužim, tekstovi su osobni i inspirirani kršćanskom tematikom. Sad će neki graknuti, hah što će religijski tekstovi u hardcore i punk muzici? Jebiga, imali smo krishna core 90-ih koji je bio prilično popularan, imali smo i još imamo satanic i christian core bendova. Različitost čini ljepotu hardcore punk scene, a stvar ukusa je što se kome sviđa, tako da ja nemam problema s tekstovima ove tematike, nije niti da sam neki vatreni podržavatelj takvih bendova. Druga je stvar da je ovo vrlo dosadna i jednolična muzika i preporučam vam da nađete nešto bolje za slušati.

 

Čakovečki bendovi vlastitim riječima vol 3:Motorno Ulje

Priča o Motornom ulju počinje jedne večeri u ljeto 1997. kad mi je Digić rekao da on i Taradi imaju ideju o osnivanju benda u kojem bi Digić svirao gitaru, Taradi bass, a mene (Lazar) su predvidjeli kao pjevača. Rekao sam im da može uz uvjet da to bude neka street punk muzika sa tekstovima na hrvatskom jer drugo ni neću pjevati, a ni ne znam pisati lirikse na engleskom. Inače, u to vrijeme Digićev HC bend „Fester What“ se baš raspao nakon samo jednog održanog koncerta, ja sam pjevao u bendu „Krejzi Džon“ u kojem smo svirali punk obrade, dok Taradi bass gitaru nikad prije nije držao u rukama.

16710395_10210806977764153_824214646_o

Nekih tjedan dana smo izmišljali ime za novi bend, u uži izbor su ušla imena „Ulična rasvjeta“ i „Kuri me bolac“, no Taradijev prijedlog „Motorno ulje“ nam je ipak bio najbolji. Digić je u to vrijeme išao u razred sa Pucikom, likom koji je imao bend i prostoriju za probe pa smo se tamo uguzili i odmah žicali njihovog bubnjara Sinija da nam bude bubnjar. Prva proba bila je 21.07.1997. gdje smo svirali neke obrade i u kratkom roku napravili naše prve dvije pjesme – „Motorno ulje“ i „Seljačina“. Nakon nekih mjesec-dva Sino je rekao da to nije muzika koju bi on svirao dalje s nama, da ima rock bend koji mu je prioritet, a ni Pucika nije bio raspoložen trpjeti nas u prostoriji svako malo i to još uz ogromne količine alkohola pa smo tražili novog bubnjara i prostoriju za probe.

16732015_10210806983684301_1100118373_o(Strija-bubnjevi)

U to vrijeme Strija je bio čakovečki „dežurni bubnjar“ koji je bubnjao u nekoliko punk bendova i dok netko nije imao bubnjara uzeo je Striju koji bi to objeručke prihvatio. Tako je bilo i s Motornim, pristao je i iako se na početku činilo da neće dugo jer je bio poprilično zauzet s probama ostalih bendova, na kraju je ostao vjeran član Motornog ulja. Tada smo se preselili u prostoriju za probe kod Karla u kojem je većina čakovečkih punk bendova imala probe, Strija se dobro uklopio i do kraja te 1997. imali smo 7 pjesama od kojih je „Donesi dvije pive“ bila obrada. Prvo smo svirali original verziju od Partisansa kao obradu, no s obzirom da nisam kužio cijeli tekst (nismo još imali internet) morao sam napisati nešto naše. Tako je poslije bilo i s pjesmom „Til’ The End“ od The Bruisers koju smo svirali na probama, no zbog liriksa koje nismo točno kužili preradili smo pjesmu tako da smo rifove od refrena ukrali za refren „Zadnje litre“.

Na samom kraju 1997. u varaždinskom Radiju 042 snimili smo demo te izdali kao split kasetu sa tadašnjim bratskim bendom Corewar. Snimali smo sve odjednom i na brzinu, bez miksanja tako da je ispalo dosta loše, no barem je ekipa čula o čemu se radi i do prvog našeg nastupa 31.1.1998. već su fanovi znali tekstove. Taj prvi koncert odsvirali smo u Varaždinu u kafiću Grazia i tamo smo tijekom 1998. postali „kućni bend“ zajedno s varaždinskim Ateistima, Potresom mozga, čakovečkim Corewarom i ostalim bendovima koji su tamo svirali barem jednom mjesečno, a često i dvije subote za redom. Također je značajan koncert bio u klubu „Ex“ (smješten između ČK-a i VŽ-a) gdje smo svirali s tada popularnom „Nulom“, a još su solidni koncerti te godine bili u čakovečkom Klubu te koncert u Lepoglavi.

16709328_10210806984564323_312729726_o(Digić-gitara)

1999. bila je najbolja godina što se tiče aktivnosti benda, svirali smo u mnogo gradova te na 2 veća festivala – Živjeti kvalitetnije u Velikoj kraj Požege i u Zadru na Live’n’Loud.

U ljeto te godine godine počeli su prvi problemi jer se kod Karla više nisu mogle održavati probe pa smo neko vrijeme svirali u jednoj drugoj prostoriji. Nakon toga nismo mogli više ni tamo svirati tako da je to u biti, kasnije smo shvatili, bio i početak kraja Motornog ulja. Krajem godine snimili smo studijski demo „Zadnja litra“ i to je bila „točka na i“ jer nakon toga više nismo kao bend napravili ni jednu pjesmu. Zadnja prostorija gdje smo imali probe bila je kod Sušeca u garaži gdje je probe imao njegov bend „KZL“, a kad nismo mogli više ni tamo morali smo plaćati po satu kod jednog lika u Varaždinu što je stvaralo dodatne probleme, a i Digić je počeo zabušavati što se tiče dolazaka na probe.

16735203_10210806985324342_440544811_o(Taradi-bass)

Taradi i ja smo došli na ideju da uzmemo Vreska u bend kao drugu gitaru pa ako bi Digić nastavio biti nemaran onda bi ga izbacili s benda. Vresk je bio nešto mlađi od nas, bio je popriično nadobudan i imao je svoju gitaru i pojačalo koje je nama nedostajalo. U toj postavi s 2 gitare odsvirali smo nekoliko koncerata od kojih je najznačajniji bio kao predgrupa Kud Idijotima u EX-u, no ubrzo se ispostavilo da taj eksperiment s Vreskom nije  bio uspješan pa smo dalje nastavili ipak samo s Digićom. Inače, zanimljiva je činjenica da od svih koncerata i gradova jedino nismo imali sreće sa Zagrebom.  Jednom su nas zvali u stari Attack, no to smo zadnji tren otkazali zbog ekstremne snježne mećave toga dana, a drugi put smo nastupali u Močvari prilikom neke manifestacije o međimurskoj alternativnoj sceni. Zbog slabog reklamiranja koncerta  nismo imali sreće i Močvaru je tada posjetilo samo 20-ak ljudi.

16732087_10210806980924232_570837610_o(Lazar-vokal)

Kako je vrijeme prolazilo sve je manje bilo interesa za probe i koncerte, tako da je bend održao zadnji koncert, ako se ne varam,  u čakovečkom Pub-u 14.12.2002. Početkom 2003. prestajemo djelovati da bi onda napravili jedan humanitarni reunion gig 2005.  te tijekom sljedećih godina poneki nastup na lokalnim in-memoriam koncertima ili kao gosti na rođendanskim gigovima od frendova. Zadnja takva svirka održana je 23.02.2013.

16735278_10210807040325717_223696572_o

Pročitane Star Wars knjige: R.A.Salvatore-Attack of the Clones

ra-salvatore-attack-of-the-clones

Dobro ste pročitali, radi se o književnoj verziji filma, odnosno episode 2. Napisao je R.A.Salvatore, kojeg inače ne cijenim previše, pošto mi je uvijek spadao pod štancere petparačkih jeftinih fantasy romana. Možda griješim, no takva mi je percepcija ovog autora. Srećom, kod ovoga nije imao nešto posebno za zaribati, tako da se radi o sasvim zanimljivoj, usudio bih se reći odličnoj knjizi.

Što se tiče toga, pitati će netko, zašto bismo sada čitali tu knjigu, pošto smo gledali film, mnogi od nas i po nekoliko puta? E, ima i to svoj razlog. Zbog toga što film ne može pokazati sve što knjiga može, npr otmicu Anakinove majke Shmi od strane Tuskenskih jahača na Tatooineu, napetu potjeru i spektakularnu zasjedu, Anakinovo propadanje polako ali sigurno na tamnu stranu i odnose s Obi Wanom. U knjizi možemo naći i puno prošireniji ljubavni odnos Anakina i Padme, koji je u filmu onako zbrljan, sve do spektakularne bitke na Geonosisu i borbe Yode i Dookua. Dakle, knjiga pobjeđuje film u broju detalja.

Moja Star Wars anegdote broj 1: Negdje sa devet godina, znači oko 1986. morao sam u bolnicu na operaciju mandula. Proveo sam u bolnici 2-3 dana, a kao klincu mi je to izuzetno teško palo. Kada sam se vratio, tata mi je rekao da me kod kuće čeka pire krumpir i saft od paprikaša, pošto nisam smio u početku odmah jesti sve. Na televiziji je taj dan bio Star Wars episode 4:A New Hope. Tada sam prvi puta gledao jedan od SW filmova i odmah sam se zaljubio u princezu Leiu(počivaj u miru Carrie Fisher, hvala ti i volimo te :( ), bio sam impresioniran Darth Vaderom i Moff Tarkinom, te mi se zauvijek urezalo u pamćenje kao jedan od najboljih i najdražih filmova svih vremena. Pa, episode 4 i moje mandule zauvijek ostaju u sjećanju.