Nedavno sam ponovo na polici moje biblioteke pronašao knjigu The Conan Chronicles vol 1:The People of the Black Circle, što je ustvari zbirka priča ranih Conanovih doživljaja, napisana od strane velikog oca fantasy podžanra zvanog mač i magija(sword and sorcery), Roberta E.Howarda. Naravno, uživao sam u svakoj strani ove knjige okrečući je s guštom

U ovoj zbirci je riječ o ranim danima odnosno ranim pustolovinama Conana, barbarina iz sjeverne i sive Cimmerie koji kao lutalica, plaćenik, ratnik, kapetan kraljevske palače luta pustošima Kusha, Zingare, Shema i drugih mitskih država prekrasnog svijeta za kojeg je Robert E Howard tvrdio da stvarno postoji, odnosno da je on medij kroz kojeg taj svijet govori. Dvije najdojmljivije priče u zbirci su mi on u kojoj Conan kojeg zovu Amra(lav) pljačka izduž i popreko Black Coast udružen sa jednom od najvećih, ako ne i najvećom ljubavi svog života, kraljicom pirata Belit. Tu priču sam imao i u genijalnoj strip verziji. Druga odlična priča je naslovna, u kojoj se Conan bori protiv čarobnjaka sa planine Yimsha, odnosno Black Circle kruga.

Luđak ili genije? E, pa Robert E Howard je bio po mom mišljenju oboje. Rođen je 1906.u Texasu i smatraju ga ocem podžanra sf fantasya zvanog mač i magija. Najveći dio života je proveo u svom rodnom gradiću Cross Plains u Texasu. Majka mu je rano oboljela od teške tuberkuloze, a za njega se od rane mladosti špekuliralo da ima psihičkih problema, odnosno postojale su špekulacije o njegovom mentalnom zdravlju.

1920-ih godina počeo je slati i objavljivati priče za kultni i legendarni časopis Weird Tales. Njegove priče o Kullu, kralju Atlantide koji je bio svojevrsna preteča Conanu nisu primljene pretjerano dobro, pa je bio u stalnom izmišljanju novih likova o kojima bi mogao pisati i slati priče. Poznat je lik osvetničkog puritanca Solomon Kanea o kojem je napisao hrpu odličnih priča.

1930.je u Weird Tales magazinu objavljena priča H.P.Lovecrafta-The Rats In The Walls za koju je Howard poslao pismo čitatelja u Weird Tales jako je nahvalivši. Pošto je Lovecraft bio majstor korespondencije, preko pisama su se ubrzo sprijateljili i Howard je postao jedan od istaknutih članova tzv Lovecraft Circle-a kruga književnika okupljenih oko H.P.Lovecrafta, zaljubljenika u horror i pisaca priča i fantazista kao što su bili August Derleth, Clark Ashton Smith i E.Hoffman Price.

1932.Howard odlazi na spoj turističkog i studijskog putovanja i prolazeći po brdima iznad Fredericksburga primijetio je kako su lijepa onako kišna i maglovita. U glavi mu je sinula ideja o Cimmerii, zemlji okrutnoj, ali prelijepoj iz koje dolazi barbarin zvan Conan. U to doba sumnje u Howardovo mentalno zdravlje postaju sve jače. Howard je svima govorio kako je njegov um i tijelo katalizator kroz kojeg dolaze podaci i priče iz Hyborianskog Conanovog doba, te da su sva čudovišta, magija, žene, čarobnjaci, avanture i piće istiniti, samo ih on prepričava u našem svijetu. Reklamni govor marketinga ili ludilo? Valjda nikada nećemo saznati.

Ne mogu, a da ne primijetim i natruhu rasizma u Howardovim djelima, sitan podsmijeh i neki način gledanje s visoka prema poglavito crncima u nekim pričama, pa i ljudima žute boje kože, te na neki način primijetio sam glorificiranje bijele rase na uštrb drugim rasama. Je li to bio plod prijateljevanja sa H.P.Lovecraftom kod kojeg se primijeti sličan odnos prema rasama ili samog rođenja i života u ruralnom Texasu također nikada nećemo saznati.

1936.Howardova majka pada u konačnu komu uzrokovanu tuberkulozom iz koje se nikada nije probudila. Pitao je liječnika hoće li se majka probuditi, a kada je dobio negativan odgovor, sjeo je u automobil i pucao si u glavu posuđenim revolverom. Živio je u agoniji još osam sati i tada preminuo. Majka je umrla dan kasnije i zajedno su pokopani u grob.

Nije nikada dokazano da je bio mentalno bolestan, ili se radilo samo o hipersenzitivnom mladiću. Činjenica je da je svojim radom ostavio velikog traga u modernoj pop kulturi, književnosti, stripu, glazbi, filmu…

O Conanu su snimljena čak tri filma, od kojih mi je prvi Conan, redatelja Johna Miliusa jedan od najboljih filmova svih vremena. Gledao sam ga 24 puta, znam napamet svaku scenu, riječ, glazbu, jednostavno je savršen.

Nastavak Conan The Destroyer mi do dana današnjeg nije baš legao. Pogledao sam ga deset puta, dao mu šansu, ali ne može biti ni do koljena prvom.

U novije vrijeme snimljen je kao i za svašta u Hollywoodu remake/reboot Conana kojeg sada glumi Jason Momoa(khal Dhrogo iz Game Of Thrones serije). Bio sam jako skeptičan prema tom novom Conan filmu, no pokazalo se da je film sasvim u redu. Vizualno je atraktivan sukladno modernim specijalnim efektima, ali ima i zabavnu priču i dva sata odlične avanture i akcije i kada sam ga prvi puta pogledao bio sam oduševljen. Opet sam ga nedavno odgledao, pa mi je opet odlično sjeo, što znači da je film stvarno dobar.

Možda je bio lud, ali je nepobitno da je bio genij, pa možemo Robertu E.Howardu zahvaliti na njegovom radu na način da pročitamo njegova djela. Uživajte u tim svijetovima!