Ponor je zagrebački bend čiji članovi imaju dugogodišnje iskustvo sviranja i aktivizma na hrvatskoj underground sceni. Svojim prvim albumom “Ovo je kraj” i svojom interpretacijom mračnog hardcore punka odmah su mi zapeli za uho. O pripremi novog albuma i mnogim drugim stvarima pročitajte u ovom interviewu.
Dobrodošli u moj webzine. Moje prvo pitanje je možda malo neobično, jeste li vi sretni ljudi?
Još bolje te našli! Na tvoje prvo pitanje ne postoji jednostavan odgovor. Sreća je vrlo individualna stvar. Svako od nas se nosi sa određenim problemima koji u određenim situacijama prevladaju pa ti život čine težim i pretpostavljam da sreća tada manje dolazi do izražaja. Isto tako, ako kritički sagledavaš okolinu u kojoj se nalaziš, shvaćaš da situacija u svijetu nije bajna pa i to zna biti deprimirajuće.Međutim, svi smo relativno zdravi, imamo puno prijatelja, obitelji s kojima smo u dobrim odnosima, nakupilo se i nešto dragocjenog životnog iskustva, pa ako je to mjerilo za sreću, onda na neki način jesmo sretni ljudi.
Temeljem vašeg dugogodišnjeg iskustva u različitim bendovima, smatrate li se hardcore punk supergrupom hehe?
Baš temeljem našeg dugogodišnjeg iskustva u različitim bendovima se nikako ne smatramo hardcore punk supergrupom. :)
Prošlo je dosta vremena od albuma, što je s novim materijalom? Koliko imate novih stvari? Sprema li se novo izdanje?
Novi album je u fazi završavanja. Bit će 8 pjesama. Moramo doraditi još neke vokalne aranžmane, malo uvježbati i sve to snimiti. Planiramo da album bude vani do jeseni.
Znam da je zbog političke situacije i sveg sranja u zemlji inspiracija za jedan hardcore punk bend nepresušna. Kako to da u 21.stoljeću kod nas još prevladavaju neki primitivni načini razmišljanja, ultradesničarenje, mržnja, netolerancija…može li se kao razlog jedino navesti neobrazovanost koja je podložna populizmu ili ima nečeg bitnijeg? Kada će 2.svjetski rat u Hrvatskoj završiti?
Uh. Na ovakva pitanja ne bi odgovorile ni stotine disertacija a kamoli mali pank bend. :) Na žalost, primitivizma, mržnje i netolerancije je bilo oduvijek i izgleda de će toga biti zauvijek. Nije problem samo u obrazovanju, nego o svim utjecajima sa kojima se u životu susrećemo. Naime, i obrazovani ljudi mogu biti mrzitelji a u drugu ruku, krajnje neobrazovani ljudi mogu biti puni razumijevanja i empatije. Tu je u igri splet raznih okolnosti… Sistem kao takav, mediji, politika, moć, novac… Sve to oblikuje svijet u kojem živimo. Kaže poslovica: “Zavadi pa vladaj.” Tu sam pesimist i ne vidim nekog bliskog kraja tome. Način na koji se nosimo sa time je da ukazujemo na probleme koji u društvu postoje i da u najmanju ruku sudjelujemo u stvaranju neke zdravije okoline za nas i naše bližnje. Promjena na nekoj globalnoj razini je teška ili nemoguća.
Je li hardcore izgubio oštrinu i sebe u ovo moderno doba? Je li se sve svelo samo na konzumerizam i brzo klikanje miša?
Mislim da hardcore nije izgubio oštrinu. Konzumerizma je uvijek bilo, ali i dobrih hardcore bendova sa dobrom porukom i energijom. Danas su informacije puno dostupnije i stalno smo bombardirani sa njima pa je možda teže među probrati ono što istinski valja.
Pošto ste bend kojem je baza u Zagrebu, dal je bendu iz Zagreba lakše uvjetno rečeno „probiti se“ na hrvatskoj sceni? Lakše naći gigove, biti promoviran, odnosno je li jednom bendu iz debele provincije ma kako dobar bio to puno teže. Ovo pitanja postavljam mnogima i zanimljivo je koliko ljudi različiti razmišlja. Bendovi iz Zagreba uglavnom budu nekako u obrambenom gardu na ovo pitanje, dok drugi različito rezoniraju na ovo.
Pa naravno da je u Zagrebu sve to lakše. Četvrtina ukupnog stanovništva Hrvatske je u Zagrebu. Bilo bi u najmanju ruku zanimljivo da se ista količina bendova sa pojavi primjerice u Gospiću kao i u Zagrebu. :) Stvar je čiste matematičke proporcionalnosti.
Kada jednom prekineš vezu, pogotovo dugogodišnju, je li moguće ponovo stupiti u istu, jel moguće ponovo steći povjerenje u nekoga?
Naravno da je moguće. Pitanje kako se pojedina osoba nosi sa takvim stvarima i na kakve ćeš opet osobe naići kasnije. Da citiram jednog genijalca: “Ljudi ima svakakvih, ali najviše različitih.” :)
Na današnjoj sceni često u današnje doba bendovi vole reći mi smo apolitični, politika nas ne zanima i slično…nije li to kukavičluk i skrivanje pred problemima?
Vjerujem da stvarno ima bendova kojima isticanje bilo kakvog političkog stava nije nimalo važno. Možda im je stvarno bitna samo glazba i energija. Međutim mislim da svaka osoba ima bar nekakav stav o situaciji koja se dešava u okruženju u kojem živi. Da citiram stari emo punk bend Embrace: “Life is nothing but politics.” Ako taj stav barem ponekad jasno ne izraziš onda je moguće da je riječ o kukavičluku i skrivanju pred problemima. Ili je ta osoba jednostavno izrazito glupa.
Vjerujete li u oko za oko zub za zub način, ukoliko institucije na koje se toliko vole pozivati zakažu. Ovo pitanje postavljam u svjetlu nedavnih događaja u Hrvatskoj, kada si bogat očito si pred zakonom jednakiji, nego kad si bogec, nije li tako?
Iako je današnji pravni sustav daleko napredovao u odnosu na samo stotinjak godina unazad i dalje ima svojih velikih mana. Dodatni problem je što novac može kupiti sve i svakoga. Teško je ponekad ostati ravnodušan i gledati kako osvjedočeni uništavači ljudskih života slobodno hodaju ulicom jer su si mogli priskrbiti najbolju pravnu zaštitu i savjetovanje dok mali čovjek ostane bez svega što ima jer nema financijska sredstva ni pristup pravim informacijama koje bi mu u takvim situacijama mogle pomoći. Mogu razumjeti ljude koji se odlučuju na drastične poteze kada iscrpe sve druge kanale koji bi im mogli pomoći. Još uvijek postoji jaz između prava i pravednosti.
Ovo je sve za prvi puta. Hvala na odgovorima. Za kraj, jesmo li već prešli preko ruba i pali u ponor ili ima još nade i vremena za sve nas da poradimo na sebi i svijetu?
Hvala tebi na pažnji i konkretnim pitanjima. Mislim da od početka vremena padamo u ponor bez dna a nada je ta koja nas drži na životu jer ona umire posljednja. ;)
https://www.facebook.com/PonorHC
KRAYKULLA-WEBZINE 