Za Kutinu i klub Baraka mnoge od nas sa hrvatske underground scene vežu lijepe uspomene. Tamo se sviralo sa bendovima, veselilo, hodalo na koncerte. Pošto Baraka više nije u funkciji, Kutina nasušno treba novo mjesto za koncerte i ostala zbivanja vezana uz underground kulturu i scenu, pa je Kulturni Centar Mladih pod motom “Hoćemo klub!” odlučio nastaviti lijepu tradiciju i ove godine opet organizirati festival Organizirani kaos na otvorenom na lokaciji gradski bazeni Kutina.

Dogovor da se ode na festival je relativno brzo pao i naša četveročlana ekspedicija se u popodnevnim satima uputila prema Kutini. Malo nas je brinulo vrijeme koje je onako proljetno promjenjivo ovih dana, pa smo gledali prognozu na internetu koja se pokazala odličnom za festival. Put je brzo prošao autocestom, kojih sat i četrdeset minuta uz jedno stajanje u Ježevu. Kao prvo po dolasku u Kutinu smo se uputili u dućan kako bi odgovorili na neka tekuća pitanja i pitanja grickalica. Brzo smo pronašli gradske bazene gdje su upravo završili sportski susreti koji su trajali od ranih popodnevnih sati kao i akustični stage festivala. Ekipa je kratila vrijeme družeći se ispred upada i unutra. Pozdravili smo se sa nekim dragim poznatim licima i uskoro je počeo koncert.

Prvi bend koji je nastupio bio je zagrebačko/kutinski bend PONOR. Kako netko mora otvoriti festival, često se dogodi da bend koji otvara festival poprati manji broj publike ispred stagea, pa je i Ponor zadesilo slično.

No, to nije omelo ekipu iz benda u silnoj energiji njihove odlične svirke. Odgrmili su svoj polusatni set mračnog metaliziranog hardcore punka sastavljen od pjesama sa debut albuma kao i nekih novih sa nadolazećeg novog albuma. Kako je njihov set išao prema kraju, to se i broj publike pred stageom sve više povećavao.

Mrak se polako spuštao, zvijezde su se palile na nebu, a nakon kraćeg usklađivanja i namještanja na stage su stali i počeli sa svirkom ONE STEP AWAY.  Ova varaždinsko/podravska kombinacija mi je u kratko vrijeme postala jednom od najdražih bendova na hrvatskoj punk hardcore sceni. Njihov album “Ni grama srama” mi je jedan od najboljih albuma izašlih na sceni u zadnjih par godina. Odrokali su svojih pola sata odličnog melodičnog hardcore punka uz standardne zajebancije između pjesama na koje smo već navikli na koncertima ovog benda.

Set je bio sastavljen nekako ravnomjerno od pjesama sa aktualnog albuma “Ni grama srama” i prvog albuma “U šumi drijeva falidu”. Kao što reče moj prijatelj Igor, jako podsjećaju na NOFX tamo negdje u “S&M Airlines” periodu. Odličan nastup odličnog benda.

Nažalost, nastup zagrebačkog benda MUSCLE TRIBE OF DANGER AND EXCELLENCE sam propustio zbog druženja i pozdravljanja sa nekim ljudima koje nemam često prilike vidjeti i pošto smo se morali malo svi osvježiti nakon nastupa dva odlična benda. Brzo je na red došao jedan od bendova zbog kojih smo i posjetili ovaj festival, a to je osječki DEBELI PRECJEDNIK. Prvi puta sam ovaj bend gledao i slušao uživo 1995.u čakovečkom Klubu mladih, od tada sam ih gledao milijun puta, ali svaki puta su mi odlični, pošto su mi jedni od najdražih bendova općenito. Koca je rekao da ima problema s glasom, ali brojna publika mu je rado pomogla pjevajući  od početka do kraja seta sve hitove benda sa njihovih brojnih izdanja.

Set lista je bila standardna koju vrte zadnjih pola godine tijekom koje sam ih gledao tri ili četiri puta uz jednu iznimku, svirali su jednu novu pjesmu na hrvatskom jeziku sa nadolazećeg novog izdanja koja mi je osobno bila preodlična i jedva čekam da objave album, ep ili što već. Kraj njihovog seta je nekako prebrzo došao sa standardnim “Zaboravi”, “Puška ne ubija ljude”, “Moja su koljenja…” i naravno  za kraj pjesmom bez koje ne može proći Debeli Precjednik gig, a to je “Farmersko srce”. Atmosfera je bila na vrhuncu, čak se upalila i neka baklja pred stageom. Svaka čast. Debelog Precjednika nikad dosta.

Na red je došao i zagrebački MAŠINKO. Još jedan bend kojeg smatram za svoj omiljeni i mogu ih gledati i slušati uživo milijun puta. Šestorka se nakon kraćeg naštimavanja upustila u svoj set energičnog punkrocka sa tekstovima na hrvatskom jeziku koji uvijek nekako ubodu u srce i stisnuta šaka se uvijek nađe u zraku u prvom redu pred stageom. Redali su neke pjesme sa aktualnog split albuma sa Debelim Precjednikom kao što su “041”, “Monumentalna”, “Rijetka sprava”, ali našle su se tu i stare “Erupcija sreće”, “Gloria”…

Naravno, najveće pjevanje publike i veselje izazvao je “Kako je Potjeh…” i hitovi sa fenomenalnog albuma “Svugdje je doma…” kao što su “Kad idemo van”, “Odzvanjala je pjesma”, pa cover Mikrofonije “Nema nikoga”….Lijepe stvari kratko traju, pa je i set Mašinka završio po mom mišljenju jako brzo. Mislim da je na kraju bila zamisao odsvirati “Pobuna” od Debelog Precjednika sa Kocom na vokalu, ali iz nekog razloga to se ovaj put nije dogodilo. Bilo mi je ovo peti put da gledam Mašinko live i uvijek su mi genijalni.

Na festivalu su kasnije još nastupili KANDŽIJA i FILIP MOTOVUNSKI, no pošto nas je čekao dobar komad puta do kuće, odlučili smo krenuti doma i nakon kojih sat i 45 umorni, ali sretni stigli doma u Čakovec.

Što zaključiti na kraju? Odlična atmosfera, odlični bendovi i nadasve odlična organizacija KCM-a. Ovaj webzine svim srcem podržava nastojanja da se dobije klub u Kutini i nadam se toplo da će uspjeti.