(music reviews)Majesty-Rebels/Wormwood-Ghostlands Woods from a bleeding Earth/Nargaroth-Era of Threnody

Majesty-Rebels(NoiseArt Records)

cover

Here is the new album by this excellent power true metal band hailing from Germany. The band was formed in 1997.and this is their eight studio album up to date. This album contains 11 songs of first class pumping melodic power true metal that makes you bang your head, feel the wind on your face, put your fists in the air and shout a scream or two for metal and the warrior in you. For all of you who like to compare your metal to other bands, in my opinion the band sounds like a mixture of best Hammerfall and Manowar parts. The songs are a perfect blend of fast galloping rythm and mid tempo marching power metal drumming. The musicianship is excellent. For me, the highlights of this album are “Rebels of our time”, “Iron Hill”, “Fighting till the End”. The great warrior metal also loves great ballads, so there is one excellent ballad on this album and that is “Across the Lightning”.  This stuff is just perfect for keeping the metal blood flowing through your veins.

9,5/10

http://www.majesty-metal.de/index.php/en/home.html

http://www.noiseart.eu/

 

Wormwood-Ghostlands Woods from a bleeding Earth(Non Serviam Records)

cover

Wormwood formed in 2014.and they are hailing from Stockholm, Sweden. This black metal quintet features the current and former members of bands Witherskin, Depraved, Abrania… After they released one EP, this is their debut album which came out on Non Serviam Records label. On this album you can find 12 songs of fine melodic black metal sung in English and their native Swedish language. The riffing and music is somewhat typical for this kind of black metal. A little blastbeats here and there, then typical midtempo bm song structuring, but what makes this album a bit better are great atmospherical parts. The lyrical themes are personal, antichristian and I think I can hear some great Viking stuff in there too if I am not mistaken. The highlights of the album are “Silverdimmans Atersken” with excellent guest female vocals and dark but majestic atmosphere, and also “Godless Serenade”, “Beneath the Ravens and Bones” and “What We Lost in the Mist”. This album is nothing new or special, but it is worth listening.

7,5/10

https://www.facebook.com/nonserviamrecords/?fref=ts

https://www.facebook.com/WormwoodSWE/?fref=ts

http://www.non-serviam-records.com/

 

Nargaroth-Era of Threnody(Inter Arma Productions)

Cover

I still have goosebumps after listening to this album. Nargaroth was never some band/project that I especially liked. Ash aka Kanwulf had some songs that became so to say evergreens in black metal notebook. But, in all I considered Nargaroth to be nothing special until this album and now everything changed. This is the seventh full lenght album that came out on Ashes own Inter Arma Productions. The album contains 10 songs of painful, emotional and grief stricken but also energetic dark metal. I know that Ash doesnt like Nargaroth to be signed under words black metal genre, but it is very close to black metal and not very different from bm in style. But, these ten songs are a tour de force through pain, personal dark contemplations, some nature and this is how excellent dark metal should sound like, The material is not very fast, but it is at the same time atmospheric and melodic keeping much of the aggression to make me weep with joy. Ash is very mature in his vocal expression and he keeps the screams and growls in perfect combination with clean vocals. All songs are great, but I can highlight some like “Conjunction  Underneath the Alpha Wheel”, “Era of Threnody” and “Love is a Dog from Hell”. Great album!

9/10

http://www.nargaroth.de/

My Life, My Way-Agnostic Front je hardcore, a hardcore je način života!

U današnje vrijeme, riječ legenda se koristi previše olako za sve i svašta, tako da se već pomalo izlizala. No, u slučaju Agnostic Front, benda iz New Yorka i ikone hardcore scene, riječ legenda postaje premala da bi se opisao njihov utjecaj i udar koji su imali i još uvijek imaju na hardcore punk scenu, a i na mene još od mojih klinačkih dana, kojih 20-ak godina unatrag.

agnosticfrontbandphoto

Osnovani su daleke 1980.od strane gitarista Vinnie Stigme, osebujnog lika koji je uz to što je gitarist benda, ujedno i jedna od svojevrsnih maskota i ikona cijele New York hardcore scene. U početku je bend promijenio nekoliko pjevača, dok u bend nije stigao Roger Miret, dečko kubanskih korijena, koji je uz Stigmu do danas jedina konstanta u postavi  benda. Njihov debut ep “United Blood” je šest minuta čiste energije, brzog i onako pankerski šlampavo odsviranog hardcorea.

Prvi full album legendaran “Victim in Pain” iz 1984.je možda i najpoznatiji album benda, a ta ploča je danas jedan od dragulja u kruni hardcore muzike i možemo slobodno reći da je izdržala test vremena.

Slijede prve turneje sa bendovima kao što je The Exploited, a i nezaboravne domaće svirke u kultnom klubu CBGB sa ikonama scene kao što su Cro-Mags, Poison Idea, Murphys Law…Drugi album “Cause for Alarm”1986.obilježio je ulazak u crossover trash vode, odmak od početnog punk zvuka i konstantne promjene u postavi benda, što je Stigmu i Roger Mireta prilično nerviralo.

Bend je marljivo radio i već godinu dana kasnije, 1987.objavio treći album “Liberty and Justice for…” Taj album je još dublje ušao u metal vode zbog jako puno metal solaža i fanovi su se podosta podijelili i razočarali, što je rezultiralo time da se radi o najslabije prodavanom albumu benda.

Agnostic Front su uvijek pratile kontroverze, pošto je bend bio sastavljen od newyorških skinheadsa, pa ih se često optuživalo za desničarenje i nacizam, što je bend uvijek odlučno demantirao i dokazao da nije istina. Roger Miret je krajem 80-ih uhićen zbog droge i strpan u zatvor, a bend je odradio prvu europsku turneju bez njega. Rogerov boravak u zatvoru je imao pozitivan učinak na bend, jer je u zatvoru napisao možda najbolje tekstove pjesama u povijesti benda. Kada je izašao, ponovo je promijenjena postava, pa je temeljem tih tekstova snimljen jedan od najboljih i najpoznatijih albuma AF, “One Voice”. Album sadrži i dalje metal utjecaje, ali pjesme imaju onu neku uličnu vibru i povratak korijenima što je osvježilo bend.

Uslijedile su turneje tijekom kojih je bend uvidio da se scena promijenila, ogrezla u nasilje i to ih je jako razočaralo, pa su 1992.odlučili raspasti se, te su za kraj snimili zadnji koncert u CBGB-su i izdali ga kao live album “Last Warning”. Tu završava njihovo prvo poglavlje, a počinje drugo, koje pogađa i mene.

U to doba sam kao klinac prvi put čuo upravo taj live album i jako zavolio AF, koji su mi postali jedan od najdražih bendova do dana današnjeg. Možete li zamisliti moju sreću kada sam saznao da su Stigma i Roger Miret ponovo okupili bend i izdali 1996.meni jedan od najdražih albuma benda “Somethings Gotta Give”. I ne samo to, album je izdan za Epitaph i označio je povratak punk zvuku i kraćim, melodičnijim pjesmama bez metal solaža i utjecaja. Taj album sadrži i jedan od najvećih hitova benda “Gotta Go”, dirljivu himnu posvećenu Raybeezu, prerano preminulom pjevaču legendarnih Warzone i bubnjaru AF na “United Blood” ep-u.

Ja sam cijelo vrijeme maštao kad ću ih vidjeti i čuti uživo konačno. 1999.je izašao album “Riot Riot Upstart”, te je uslijedilo još jedno priznanje u vidu MTV nagrade za spot snimljen za naslovnu pjesmu albuma.

Albumom “Dead Yuppies”iz 2001.završava ta trilogija punk i melodičnijih albuma, a bend se opet okreće malo brutalnijem i žešćem izričaju na albumu “Another Voice” iz 2004. Radilo se o svojevrsnom nastavku “One Voice” albuma i zvuk crossover trasha je opet razočarao neke fanove, no meni je upravo u tome sva ljepota AF, jedan album može biti brutalan crossover, drugi punk, ali cijelo vrijeme se kroz svaki album vuče jedna crta, neka konstanta ulične melodije, jer bend ni u jednom trenutku nije zaboravio odakle dolazi, a to su ulice.

2006.AF su izdali prvi i zasad jedini dvd “Live at CBGB” i godinu dana kasnije novi album “Warriors”, album koji sadrži hit “For my Family”, još jednu pjesmu koju poznaje i obožava hrpa starih fanova i legije novih klinaca. Što se tiče zvuka, na tom albumu su nastavili dalje taj crossover trash zvuk. Uslijedile su ponovo uspješne turneje po svim kontinentima i nastupi na svim postojećim poznatim festivalima.

Kako bi se obilježila 25-godišnjica albuma, 2009.je izdana remasterirana verzija albuma “Victim in Pain” koja kao bonus sadrži i debut ep “United Blood”. U međuvremenu je AF potpisao ugovor sa diskografskim divom Nuclear Blast, a mi smo željno iščekivali novi album. 2015.je konačno izašao “The American Dream Died”. Na tom albumu bend nas je opet iznenadio, jer se po mom mišljenju nekako vratio stilu sa početaka, odnosno “United Blood/Victim in Pain” zvuku. Dakle, album je energetska bomba starog street hardcore punka u modernom ruhu.

Sram me reči, ali sve te godine nisam uspio uhvatiti AF uživo dok mi se san nije ispunio prošlog ljeta. Bilo je to za mene katarzično iskustvo koje sam čekao 25 godina i koje nikada neću zaboraviti. Za nekoliko dana ću ih opet vidjeti i čuti. Agnostic Front dolaze 29.06.2017.u Vintage Industrial Bar u Zagreb. Imam skoro 40 godina, a srce mi već sada tuče kao uzbuđenom teenageru. No, nema veze, vidjeti uživo i čuti ljude i bend koji su mi uzori i čija glazba me oblikovala zaslužuje uzbuđenje i radost.

(book reviews):Philip K.Dick-“Čovjek nepoznanica”

U zadnje vrijeme sam pročitao tri knjige koje su me manje više oduševile, pa da napišem  malo o njima. Kao prvo, pročitao sam kratku knjigu Philip K.Dicka, majstora sf-a, legende i autora odličnih naslova kao što su “Do Androids dream of electric sheep?” po kojoj je snimljen film Blade Runner ili na primjer “The Man in the high castle” po kojoj su snimljene dvije uspješne sezone istoimene serije i mnogih drugih…”Čovjek nepoznanica” je roman o približavanju odlučujuće bitke stoljetnog galaktičkog rata. Ljudski rod je opkoljen sa svih strana drevnim Kentaurskim carstvom koje je stegnulo Sunčev sustav u čelični stisak. U svojem podzemnom laboratoriju, Petar Šerikov je zadužen za proizvodnju oružja koje će poraziti Kentaur i završiti rat. Komesar Reinhart je zadužen da sprovede isto u djelo, te se čini da sve ide prema planu.

variableman

No, pravi problemi počinju kada sonda koja izviđa slučajno kroz vrijeme dovuče čovjeka iz 1913.koji se zove Thomas Cole. Zbog njega svi strateški omjeri podivljaju i pobjeda se više ne čini sigurna, pa počinje opći lov na čovjeka nepoznanicu…

Dick je napisao ovo djelo 1953.kada još nije imao agenta, pa nije izdano službeno za nijednu izdavačku kuću i nalazi se kao open source i lako je nabavljivo i može ga izdati tko god hoće. Kod nas je izašlo i prodavalo se kao knjiga na kioscima, pa sam kupio to na sajmu knjiga ove godine. Cijela priča odnosno knjiga je alegorija na Hladni rat koji je bio u punom jeku u trenutku pisanja ovog djela, kao i klasičnog motiva Dickovih djela o progonjenom čovjeku od strane sistema. Priča je je jako zanimljiva, lijepo se može čitati. Akcijske scene i scene bitaka su dobro napravljene kao da gledamo neki akcijski sf film. No, ono što me smeta u cijeloj priči je da na kraju sve skupa prilično brzo završi onako kao da netko presječe vrpci i paf! Kraj priče! Sve u svemu, ako volite klasičan sf sa dozom prenesenog značenja i filozofije, nabavite i pročitajte, jer je zanimljiva knjiga.