Jučer mi se slomilo srce. Koliko sam prekjučer bio presretan i punog srca zbog odličnog koncerta u Zagrebu, onako umoran, ali napunjen srećom došao sam ujutro na posao niti ne sluteći da ću na kraju dana biti slomljenog srca i žalostan.
Oko pola jedan popodne uključio sam net na mobu da vidim na Facebooku što ima, a tada sam vidio da je Terzo iz S.U.S. objavio tužnu vijest. Prvo nisam mogao vjerovati, a tada sam vidio i na stranicama ostalih ljudi sa scene, ostalih fanzina i portala. Ugasio sam mob i nastavio buljiti u službeni kompjuter. Tada sam osjetio kako je nešto glasno puklo u mom grudnom košu, a suze su počele teći nezaustavljivo, a bole je bila nesnošljiva. Sada kada ovo pišem, oči se opet magle od suza, ali pokušavam nastaviti dalje i napisati neki suvisli tekst kako bi se u svom webzineu na dostojan način probao oprostiti od ovog čovjeka.
Gorana Kostića-Kostu sam upoznao u slovenskom gradu Mariboru 24.10.2015.kada je moj tadašnji bend KGF svirao u dvorani Gustaf kao predgrupa Kostinom bendu Protektori. Kada smo stigli u dvoranu, nije bilo puno ljudi, osim organizatora i ekipe i nas bendova. Odmah smo kliknuli na prvu, a nas je oduševilo kako nas je Kosta prihvatio pod svoje krilo i cijelu večer se brinuo oko nas kao da smo njegova vlastita djeca, pogotovo prema našem tadašnjem gitaristu Vilimu koji je bio daleko najmlađi od svih nas. Odgledao je cijeli naš nastup, a nakon njihovog nastupa lijepo smo se podružili dugo u noć i Kosta nam je ispričao cijela poglavlja iz svog života kao i puno zanimljivih anegdota sa scene. Oni su spavali u Mariboru, a mi smo otišli kući. Na rastanku, Kosta nas je ispratio do automobila, sve nas izgrlio, brinuo se da se sretno odvezemo kući i nek se javimo preko Facebooka kada stignemo. Nas je inspirirala njegova energija, njegova volja za svirkom, ljubav prema sceni i neuništiv punk duh.
(Kosta, mi i Protektori u Mariboru-dvorana Gustaf 24.10.2015.)
Prolazili su mjeseci, KGF se u međuvremenu raspao, a Kosta i ja smo ostali u kontaktu preko Facebooka i chata. Čovjek je neumorno putovao i svirao sa Novembrom i bio mi je vječita inspiracija, kada mi je bilo teško i kada sam mislio sve poslati u materinu, sjetio sam se Koste i njegove energije i nastavio dalje još jače nego prije. Čuli smo se preko chata više puta, uvijek je imao lijepe riječi i volje saslušati i pomoći. Dogovarali smo interview sa Novembar i Kostom o bendu kao i o Kostinom životu, koji bi bio poduži i zanimljiv. Uvijek nam se nešto ispriječilo, obaveze s bendom, životne obaveze i sve ostalo…Sada nažalost, nikada nećemo napraviti i dovršiti taj interview.
U razgovoru, onako usput, Kosta nam je pričao i o zdravstvenim problemima koje je imao. Mislili smo da tog dobrog čovjeka ništa ne može pokopati i uništiti, mada je na kraju bitku ipak izgubio. Počivaj u miru Kosta, mi ćemo nastaviti i tvoj duh je već sada kraj nas, smiješi se onim tvojim osmijehom i dogovara koncerte Novembra. Jednog dana se vidimo opet!
GORAN KOSTIĆ KOSTA-ZBOGOM PRIJATELJU!
