Nakon nedavnog odličnog Agnostic Front koncerta jučer je uslijedilo još jedno okupljanje hardcore obitelji  Vintageu povodom koncerta još jednih legendi NYHC scene H2O.

Naša četveročlana ekspedicija se oko 19 sati uputila iz Čakovca prema Zagrebu, a val vrućine koji je ovih dana zahvatio zemlju je nesmiljeno palio asfalt autoceste pod našim kotačima. Uz dobru vibru i zajebanciju put je brzo prošao i stigli smo na odredište.

Dvorište Vintagea je sat vremena prije najavljenog početka giga bilo jako prazno. Vidi se da je ljeto pa su neki na moru, neki rade sezonu, studenti su iz Zagreba otišli kući, a osim toga koncertna ponuda je velika, a love malo. Ono što mi je prvo palo u oči je relativno mali i neugledan kamper s prikolicom koji je ustvari bio prevozno sredstvo kojim se H2O koristi na turneji. Malo smo se podružili na dvorištu, pozdravili se s drugim hardcore obiteljima, popili koje piće, pa je brzo stiglo vrijeme za gig.

Koncert je počeo točno u 21:30 po najavi, a na stage su se popeli CLOWNS iz Australije. Radi se o mladom bendu kojeg mnogi na sceni hvale, pa rekoh sebi, hajde da pogledamo i poslušamo o čemu se radi. Australska hardcore punk scena je jako dobra sa puno odličnih bendova. Nakon što je simpatičan vokal pozdravio prisutne i najavio kako su sretni što su na drugoj strani svijeta, počeli su rokati. Četvorica mladića i djevojka sviraju brzi punkrock sa određenom dozom živčanoće i može se čuti podosta New Bomb Turksa i Black Flaga u njihovoj glazbi.

Na početku su mi bili malo konfuzni, jer su prve tri pjesme zvučale kao jedna te ista, no kako je set odmicao bili su mi sve bolji, mada iskreno nisam fan ovakvog punkrocka. Svirali su pred klubom koji se tek punio, tako da nije veliki broj ekipe pratio njihov set, no vokal je bio svejedno sretan i rekao je da se oni isto trude pred 30 ili 30 000 ljudi. Na kraju seta su odrokali i neke brže stvari iz ranije faze benda kada su bili više hardcore orijentirani i meni osobno su te najbolje legle i bile mi vrhunac njihovog seta. Svirali su taman ni predugo, niti prekratko svoj set nabijen rock n roll energijom.

Nakon kraćeg uštimavanja i preinake otprilike u 22:30 počinje H2O i to odmah u glavu sa “Everready”, “One Life, One Chance” i “Family Tree” tek toliko za zagrijavanje. Klub se okej popunio, krenuo je i pit koji je tijekom koncerta bio relativno mali, ali je bio jako srčani. Pošto još uvijek promoviraju aktualan album iz 2015.”Use Your Voice”, odsvirali su sa njega “Skate” i “Black Sheep”. Bend mi je na početku izgledao malčice razočarano, dal brojem ljudi ili ogradom ispred bine zbog koje su nekoliko puta negodovali, ali brzo su se oporavili i uslijedio je hardcore show sa svim uobičajenim elementima, od singalonga, poga, slamanja i sličnih ljepota.

Redale su se “Fairweather Friend”, “Universal Language”, “1995”, Toby Morse je bio raspoložen, a negdje na pola seta smo svi zajedno čestitali gitaristu rođendan. Bilo je neopisivo vruće i ovdje moram udijeliti jednu packu onima koji puše unutra i ne mogu izdržati 45 minuta omiljenog benda bez da pred binom zapale i otmu ono malo zraka što još ima. Naravno, najveći kaos je bio zadnja trećina seta sa “Surrounded”, “Spirit of 84”, “Thicker Than Water”, te smiješnim akustičnim intermezzom “Sacred Love”kojeg su Toby i Rusty izveli do kraja prvog refrena da bend uhvati malo zraka.

Za kraj rasturačina i total ekstaza sa “Five Year Plan”, “Nothing To Prove” i valjda najvećim hitom benda “What Happened” nakon kojih se pale svjetla, Toby Morse sa sinom odlazi u spomenuti tour kamper valjda da se osuši i presvuče, a ostatak benda, pogotovo gitaristi su podijelili ekipi ispred stagea setliste i trzalice za uspomenu. Mi smo umorni, ali sretni krenuli doma, pošto nas je čekala šljaka idući dan. Prije ovog giga čuo sam razne stvari o H2O, kao da sviraju prekratko, da to nije to i slično, no koncert je bio odličan, srce mi je puno i zbog ovakvih koncerata je hardcore najbolja muzika na svijetu.