Sjećam se kada mi je prije kojih 15ak godina moj kaz Darko spržio jedan dvd sa mnogo tadašnjih mp3 metal noviteta i došao sam od njega kući, ubacio dvd u player i krenuo u preslušavanje. Među inim bio je i bend koji se zove Beatallica, hmmm zanimljivo ime, pomislio sam tada, mješavina Metallice i Beatlesa, pa rekoh sebi pustim si malo i ostao oduševljen mashupom između Metallice i Beatlesa, parodijom tako dobro odsviranom sa vokalom potpuno istog glasa kao James Hetfield. Nekako sam kroz vrijeme zaboravio na ovaj bend u moru izdanja, premalo vremena i prioriteta, dok nisam vidio da je izašao nedavno ovaj novi album, već četvrti dugosvirajući koji nastavlja tradiciju sa pjesmama kao što su Play Me Overdrive Guitar, The Damning Of Helleanor Hippie, Wherever and Everywhere i možda nije na razini ranijih albuma, barem meni, ali je još uvijek prokleto zabavan uz pjesmuljke između thrash metala, hard rocka i Beatlesa negdje na prokletoj granici metala i rocka. Ziher sam da bi John Lennon dobronamjerno umro od smijeha da ima prilike čuti ovaj bend i dao bi svoju podršku.