Od devedesetih godina, kada mi je Iko, pjevač tadašnjih hardcore legendi Razlog Za iz Kutine, moj susjed u Zagrebu gdje sam neuspješno pohađao fakultet, snimio na kazetu prvi album benda Good Riddance, postao sam fan ovog kalifornijskog benda. Posebno, vokal Russ Rankin mi je bio idol na neki način u mnogo stvari, od straight edge životnog stila, do vokalnog nastupa kada sam pokušavao neke stvari i vikao po hardcore punk bendovima. Gledao sam Good Riddance puno puta live i imao čast upoznati Russa, tako da sam se radovao njegovom novom solo albumu nakon odličnih povratničkih albuma njegovog matičnog benda. Ovaj solo album je mirniji, više u atmosferičnom akustičnom stilu, neke pomalo melankolične atmosfere, ali i dalje odličnih tekstova, od političkih angažiranih pjesama sličnih matičnom bendu, do osobnih tekstova o odnosima u obitelji, ljubavi, nasilju, mnogih stvari u kojima se i sami možemo pronaći. Pjesme kao All Our Lives, True Believers, Worse Than It Seems i Abolish The Senate su moji osobni favoriti, ali svaki puta kada slušam ovaj album nađem nešto novo što mi se dopadne i zbog toga jako volim rad ovog čovjeka, kako s matičnim mu bendom, tako i solo.