Prvi puta sam čuo za Crowbar kada je jedan moj frend sredinom devedesetih išao u Ljubljanu na koncert Paradise Lost koji su tada (i danas su) bili veliki bend sa Draconian Times albumom i turnejom, a predgrupa su im bili nama nepoznati Amerikanci Crowbar. Kako tada nije bilo interneta, nisi mogao baš saznati o čemu se radi. Uglavnom, frend se vratio oduševljen s giga noseći duge rukave majicu Crowbar, koja je izgledala odlično. Oduševljeno nam je pričao o tome kako je predgrupa ubila glavnu grupu svojim nekim kako je rekao čudnim doomom, žestokim, a punim melodije i na momente hardcore punk udarima, a da je vokal Kirk svojim glasom i načinom pjevanja pojava. Tada smo naručili cd Crowbar – Crowbar/Live+1 i od onda je povijest.
Eto, skoro trideset godina poslije, ovi teškaši iz New Orleansa se javili novim, dvanaestim po redu albumom, prvim u šest godina. Ovdje imamo 10 pjesama odličnog sludge metala, zvuka iz New Orleansa, koji miješa melodiju, močvarni bayou doom i hardcore punk agresivu, jednom riječju sludge. Tekstovi su puni depresije i borbe s unutarnjim demonima, kao i beznađem, odrazom vremena i životnih bitaka. Ovdje ima brzine hardcore punk napada u Bleeding From Every Hole, koja je jedan od mojih osobnih favorita. No, tu je i doom žestina, kao u odličnoj The Fear That Binds You, a moji osobni favoriti su također nježnije atmosferične Confess To Nothing(moja preporuka!), te Denial Of The Truth, kao i naslovna stvar. Ovo je jedan od jačih albuma ovog benda, sigurno u top pet po mom skromnom mišljenju. Odlično!
10/10
KRAYKULLA-WEBZINE 