Nikada nisam volio Nirvanu, ne volim je niti sad. Cijeli grunge pokret je za mene potpuni promašaj i svi bendovi su mi bili apsolutno nezanimljivi, dosadni i nikad se nisam mogao poistovjetiti s tom muzikom. No, srećom, Dave Grohl nije ostao zarobljen kao onaj bubnjar iz Nirvane, već je krenuo drugim putem i osnovao planetarno poznati rock bend Foo Fighters, koji svoje korijene ima u hardcore punk sceni, kao i uostalom Dave Grohl.
Moram priznati da sam se na Foo Fighters nakačio čitajući onu slabiju biografiju i ovu autobiografiju u izdanju Rockmarka koja je naprosto odlična. Knjiga je napravljena odnosno napisana u obliku priča o životu i glazbi, kao što naslov i govori. Nekako je kronološki poredana, od Daveovih dječjih početaka, do prvih turneja kao bubnjara hardcore punk benda Scream. Ona priča o Harley Flanaganu iz Cro-Magsa i njegovom divljem psu ispred CBGB-a je meni jedno od omiljenih poglavlja ove knjige. Što se tiče Nirvane i samoubojstva Kurta Cobaina, ovdje se ne dotiče puno toga, vjerojatno ga još boli u vezi tih svih događanja. Sve priče su odlične, od zatvora u Australiji, slomljene noge na koncertu, ludog putovanja na kćerkin prvi ples, do emocija i glazbe koja na kraju povezuje sve nas. Ova zvijer od 400+ stranica je moja apsolutna preporuka kao zanimljivo i lijepo glazbeno štivo.
