(little movie secrets) Angel’s Egg(1985) – mračan japanski animirani film, za sladokusce

Na ovo sam naletio čitajući Grgićevu knjigu o japanskom filmu i zainteresiralo me. Riječ je o mračnom japanskom animiranom filmu scenarista Yoshitake Amana(priča) i Mamoru Oshii(scenario i režija). Film ima samo dvoje likova, Girl i Boy. Riječ je o djevojčici koja luta postapokalptičnim mračnim landscapeom od kojeg se sav naježiš noseći bocu vode i veliko nepoznato jaje. Kasnije njoj se pridružuje Boy koji je neka vrsta postapokaliptičnog ratnika. Ovo je mračan i bleak film pun referenci na poslijeratni postatomski razrušen Japan, Noinu arku i sveopću apokalipsu s ponešto prelijepe filozofije i monologa dvoje likova. Odlična je glazba u filmu kao i sablasna zvona koja zvone razrušenim gradom. Tu i tamo se proveze neka mašina slična mješavini vlaka i tenka, a najspooky scena su mi izgubljeni fantomski ribari koji s harpunima trče noćnim ulicama loveći sjene ribe koje plutaju zrakom, tlom i fasadama zgrada. Film ima misteriozan završetak koji si svatko od nas europskih gledatelje može protumačiti kako želi i može.

Zaključak: 8/10 sjekira Ovo je izvrsna, prelijepa dark fantasy art animirana drama koja je vrijedna za pogledati, ako želite nešto drugačije i ne unutar okvira koje je postavio Hollywood i standardna blockbuster produkcija.

(review) Floor Jansen – ‘Paragon’

Floor Jansen je kao pjevačica obilježila gothic metal i symphonic metal scenu svojim radom u bendovima After Forever, ReVamp i naravno trenutno kao vokalistica Nightwisha. No, evo nam i njenog solo albuma koji je izašao prije nekoliko dana. Album sadrži deset pjesama koje se u neku ruku razlikuju od njenog rada s matičnim bendom, a u neku ruku se ne razlikuju. Ono što bih rekao je da je muzika na ovom albumu mješavina popa s nešto electro pop utjecaja i Floorinih symphonic metal korijena i gothic metal utjecaja. Njen glas i pojava su energični i jaki kao i uvijek, a melodije na ovim pjesmama su odlične, catchy i pamtljive na prvo slušanje. Simfo pasaži su uvjerljivi i pjesme su dobro napisane, no Floorin glas nosi ovaj album od početka do kraja. Od odlične ‘My Paragon’ preko nježnijih pjesama kao što je ‘Daydream’ ili ‘Hope’ do up tempo ‘Come Full Circle’ ili ‘Fire’ ovaj album sadrži pjesme koje bi radio mogao komotno puštati u prime timeu, dakle neki metal puristi bi se mogli naći uvrijeđeni i bojkotirati ovaj album, jer nije dovoljno metal i underground. No, meni je album kao cjelina odličan i baš ga volim slušati, pogotovo uz nešto što radiš usput, kao recimo slažeš svoje metal majice po abecedi bendova u ormar i maštaš pomalo. Dreamy, melodično i catchy, a istodobno vrlo osobno i introspektivno. Dobar album.

7,5/10

(movie) The Manor (2021) – prosjek u navali folk horror scene.

Folk horror scena je u zadnjih nekoliko godina nevjerojatno jaka. Upravo je nestvarno koliko je folk horror izronio na površinu i iznio neke odlične folk horror filmove vrijedne svrstavanja na top 100 horrora svih vremena, ali i neke prosječne ili ispodprosječne, kao što je bilo i slučaj s poplavom (meni jednog od najomiljenijih) found footage horror podžanra prije deset plus godina. The Manor govori o tome, kako je nakon laganog moždanog udara Judith(Barbara Hershey) smještena u privatan starački dom. Isprva se pokušava uklopiti i nekako se sprijateljiti s drugim korisnicima, kao i naviknuti na novi ritam i način života, no s vremenom shvati da se u domu događa nešto jako čudno i da njoj je cimerica umrla preko noći. To ne bi nažalost bilo ništa čudno, da cimerica nije stalno upozoravala da je netko gleda u noći i da ljudi umiru. Judith osoblje uvjerava da ima demenciju, no ona shvaća da ovdje ima još nešto posrijedi, nešto mračno i drevno.

Gluma: 5/10 sjekira – Okej, ali ništa posebno. Barbara Hershey mi je na trenutke neuvjerljiva i nema nikakve kemije između nje i njenog unuka Josha(Nicholas Alexandar). Bruce Davison, Jill Larson i Shelley Robertson kao korisnici doma i svojevrsni bad guys su neuvjerljivi i nekarizmatični, tako da od glume sve samo neki teški prosjek.

Gore scene: 0/10 – nema, sve smrti koje se dogode u filmu se ili ne vide, jer su van ekrana i samo se spomenu ili ispadne viseća ruka s kolica ispod plahte, a čak ni kraj nema nekih efektnijih dijelova koji bi mogli popraviti film.

Zaključak: 4/10 – ispodprosječan film u poplavi folk horrora. Radije pogledajte i utrošite vrijeme na nešto bolje.