(review) Floor Jansen – ‘Paragon’

Floor Jansen je kao pjevačica obilježila gothic metal i symphonic metal scenu svojim radom u bendovima After Forever, ReVamp i naravno trenutno kao vokalistica Nightwisha. No, evo nam i njenog solo albuma koji je izašao prije nekoliko dana. Album sadrži deset pjesama koje se u neku ruku razlikuju od njenog rada s matičnim bendom, a u neku ruku se ne razlikuju. Ono što bih rekao je da je muzika na ovom albumu mješavina popa s nešto electro pop utjecaja i Floorinih symphonic metal korijena i gothic metal utjecaja. Njen glas i pojava su energični i jaki kao i uvijek, a melodije na ovim pjesmama su odlične, catchy i pamtljive na prvo slušanje. Simfo pasaži su uvjerljivi i pjesme su dobro napisane, no Floorin glas nosi ovaj album od početka do kraja. Od odlične ‘My Paragon’ preko nježnijih pjesama kao što je ‘Daydream’ ili ‘Hope’ do up tempo ‘Come Full Circle’ ili ‘Fire’ ovaj album sadrži pjesme koje bi radio mogao komotno puštati u prime timeu, dakle neki metal puristi bi se mogli naći uvrijeđeni i bojkotirati ovaj album, jer nije dovoljno metal i underground. No, meni je album kao cjelina odličan i baš ga volim slušati, pogotovo uz nešto što radiš usput, kao recimo slažeš svoje metal majice po abecedi bendova u ormar i maštaš pomalo. Dreamy, melodično i catchy, a istodobno vrlo osobno i introspektivno. Dobar album.

7,5/10

(movie) The Manor (2021) – prosjek u navali folk horror scene.

Folk horror scena je u zadnjih nekoliko godina nevjerojatno jaka. Upravo je nestvarno koliko je folk horror izronio na površinu i iznio neke odlične folk horror filmove vrijedne svrstavanja na top 100 horrora svih vremena, ali i neke prosječne ili ispodprosječne, kao što je bilo i slučaj s poplavom (meni jednog od najomiljenijih) found footage horror podžanra prije deset plus godina. The Manor govori o tome, kako je nakon laganog moždanog udara Judith(Barbara Hershey) smještena u privatan starački dom. Isprva se pokušava uklopiti i nekako se sprijateljiti s drugim korisnicima, kao i naviknuti na novi ritam i način života, no s vremenom shvati da se u domu događa nešto jako čudno i da njoj je cimerica umrla preko noći. To ne bi nažalost bilo ništa čudno, da cimerica nije stalno upozoravala da je netko gleda u noći i da ljudi umiru. Judith osoblje uvjerava da ima demenciju, no ona shvaća da ovdje ima još nešto posrijedi, nešto mračno i drevno.

Gluma: 5/10 sjekira – Okej, ali ništa posebno. Barbara Hershey mi je na trenutke neuvjerljiva i nema nikakve kemije između nje i njenog unuka Josha(Nicholas Alexandar). Bruce Davison, Jill Larson i Shelley Robertson kao korisnici doma i svojevrsni bad guys su neuvjerljivi i nekarizmatični, tako da od glume sve samo neki teški prosjek.

Gore scene: 0/10 – nema, sve smrti koje se dogode u filmu se ili ne vide, jer su van ekrana i samo se spomenu ili ispadne viseća ruka s kolica ispod plahte, a čak ni kraj nema nekih efektnijih dijelova koji bi mogli popraviti film.

Zaključak: 4/10 – ispodprosječan film u poplavi folk horrora. Radije pogledajte i utrošite vrijeme na nešto bolje.

(review) Home Conflict – ‘Igre Riječi i Kolo Sreće’

Time for another band from our homeland scene, namely Home Conflict, who are no strangers to the pages of this webzine. This band is based in capital of Croatia, Zagreb and they just released their third album. They had some line-up changes compared to first two albums and other main difference is that this time whole album is written in Croatian language. First two albums were melodic punk par excellence, reminding me a bit of Overflow, but this one is also different. Home Conflict play more harsher melodic hardcore side of things on these five new songs. Carefully chosen first single called ‘Oprost’ (Forgiveness) is personal song but can be also understood as political between the lines. Vocals on the album as a whole are perfect, angry when need be, melodic and gentle when need be. I also love harsher speed of ‘Igre Riječi'(Word Games), talking a bit more angry about friendship and second chances to which all of us can relate to. My personal favorite is ‘Kolo Sreće'(Wheel of Fortune) featuring guest vocals by great singer Petra Ivković, whose voice interplays perfectly with energy of the song and main vocal lines and backing vocal harmonies. The main fault and only fault of this album is being too short, having too few songs and listening to over and over again, making you hungry and wish for more and more. I would love to witness these songs performed live, I am sure this band’s live show is a blast of hardcore energy and melody! Omča(The Noose) and Dobre namjere(Good Intentions) deliver such positive impact on me making this one of the best releases in Croatian scene this year!