(movie) Avatar:The Way of Water(2022) – Pandora je moj omiljeni planet uz Tatooine!

Kada je objavljeno da će se snimati i doći u kina drugi dio James Cameronovog legendarnog filma, bio sam skeptičan, pa sam i gledanju ovog drugog dijela pristupio sa određenom dozom skepse. Nisam znao hoće li uspjeti dostići vrijednost prvog filma, ljepotu planete Pandore, poruku filma o otporu korporacijama i očuvanju prirode i svojevrsnoj odličnoj western inspiriranoj priči. Čak sam pogledao prvi dio ponovo da se podsjetim kako je to lijep film.

Dakle, drugi dio. Nakon događaja u prvom filmu Jake i Neytiri žive sretno na Pandori sa svojim obiteljima odnosno imaju djecu i svi su bezbrižni do trenutka kada ugledaju svemirske brodove i ispravno zaključe da su se Sky People vratili da odrade nedovršeni posao. Tu je i uskrsnuli pukovnik Quaritch ovaj put u tijelu Avatara zajedno sa najgorim plaćenicima iz svoje jedinice, pa naša obitelj mora pobjeći do udaljenog morskog plemena kako bi se tamo sakrili i spasili ostatak naroda od uništenja, no kako to biva budu pronađeni i očajnička borba za opstanak počinje.

Ono što mi se u ovom dijelu sviđa je još ljepše prikazana planeta Pandora koja mi je druga najljepša filmska planeta za živjeti nakon Tatooinea iz Star Wars filmova. Ono što mi se ne sviđa je ponovo jako dug film, preko tri sata koji je mogao biti kraći i bolji za jedno pola sata sigurno. Ima nešto praznog hoda sredinom filma i boravkom naše obitelji na moru i svim onim ronjenjima, igrama, svađama djece s drugom djecom. No, film sve popravi maestralnim scenama bitke. U prvom dijelu bitka se vodila uglavnom u zraku i nešto u džungli, dok se u drugom dijelu vodi u zraku i na vodi i fenomenalno je napravljena, akcijski dijelovi su ponovo masterpiece i priča je epska.

Gluma: 7/10 sjekira – nemaš tu nešto filozofije pošto su svi likovi cgi, Sam Worthington, Zoe Saldana i Stephen Lang kao negativac su tu samo glasom i djelomično cgi inspiriranim stasom.

Zaključak: 8/10 sjekira – Cameronu je opet uspjelo napraviti epski film i priču. Zbog onog praznog hoda sredinom filma nije desetka kao prvi dio, ali je solidna osmica jer je film svejedno jako, jako dobar.

(review) Samiam – ‘Stowaway’

Samiam su bili jako popularni devedesetih, barem su se ovdje među punkerima koji vole melodični punk u Hrvatskoj slušali rado i često. Ja moram priznati da sam tada imao problem s njihovim albumima, jer su mi bili jednostavno prespori i previše pop punk u odnosu na brže kalifornijske melodic punk bendove koje sam tada slušao, no sada mi leže i više nego ikada ovakvi bendovi i bio sam se jako obradovao kada se bend ponovo okupio i počeo svirati i najavljivati novi materijal. Evo nam novog albuma koji sadrži dvanaest pjesama pop punka, ultramelodičnog i senzibiliziranog, no dovoljno čvrstog da to bude onaj pravi punk rock sa srcem i dušom. Ima nešto laganijih pjesama kao što je odlična ‘Monterey Canyon’, ali pjesme poput ‘Crystallized’, ‘Shoulda Stayed’ ili ‘Scout Knife’ savršeno odgovaraju raspoloženju u kojem se nalazite i ovaj album sa svojim odličnim gitarskim melodijama uz ponešto post punk utjecaja, još boljim vokalnim melodijama i backing vokal harmonijama će stvoriti sunčan dan i kada je sivo i oblačno. Odličan povratak benda koji je utjecao na mnoge, pa i mene.

(movie) Postoje dobri horrori, a postoji i The Overnight(2022.)

Mladi par ide na romantičan vikend, no dospije u prelijep starinski hotel u kojem stvari nisu kako treba, zapnu u nekom loopu sa ubijenim bivšim gostima hotela, a naganja ih i demon opsjednute sestre vlasnika hotela. To je kratak sinopsis odnosno sadržaj ovog promašaja. Da, dobro ste pročitali, promašaja jer ništa drugo ovaj film i nije. Priča je sto puta prožvakana i prolazi minimalo kod mene jedino zbog mjesta u kojem se događa, a to je hotel. Ima nešto strašno u hotelima kod mene, bojim ih se pomalo, otkad sam prvi puta pročitao Kingov Shining, pogledao Kubrickovu ekranizaciju ili pogledao Psiha. No, ovaj film radnjom nema veze ni izdaleka s ovim legendama koje sam naveo. Ovdje je riječ o trećerazrednom pokušaju redatelja Bobby Francavilla i Kevina Rhoadesa (zar dvojica za ovakav promašaj?!) i scenarista Mela Hagopiana da naprave horror film.

Gore efekti: 0/10 sjekira – ono malo što ih ima su napravljeni traljavo i nikako.

Gluma: 1/10 sjekira – da ne dajem nulu glumcima koji nisu krivi za ovako kriminalno loš film evo barem jedinica za drvenu glumu i plastične i nikako napisane likove.

Zaključak: 2/10 sjekira – nisam dao jedinicu ili nulu samo zato što se događa u hotelu, a to mi je osobno strašan okoliš za horror film.