(tv series) Star Wars: Rebels – četvrta i zadnja sezona.

Nažalost, ili na sreću Star Wars animirane i igrane tv serije su bolje od svih filmova koje je Disney napravio otkad je preuzeo, čitaj kupio SW prava od George Lucasa. Jedna od tih animiranih serija je i Star Wars: Rebels koja ima četiri sezone i opisuje borbu mladog Jedi učenika Ezre Bridgera, iskusnog preživjelog Jedi učitelja Kanan Jarrusa i dražesne Sabine Wrenn sa Mandaloriana protiv Imperija i isto tako Ezrino odrastanje i prelaz iz dječaka u pravog ratnika i Jedi viteza sve do gorkoslatkog finala serije koje je odlično odrađeno. Kako to obično biva, serija se iz više dječjih dijelova prve sezone razvija u mračniji SW tip proširenog univerzuma iako se Disney odrekao starog timeline-a pretvorivši ga u SW Legends, a otkako su oni preuzeli timeline se zove New Canon. No, nema veze, u ovakvim serijama negativci moraju biti karizmatični i dobro napravljeni, a ovdje su glavni negativci Grand Admiral Thrawn, legendarni plavokoži Chiss ratnik i skupljač umjetnina te guvernerka Pryce, okrutna imperijalna vladarica zvjezdanog sustava kojeg naši junaci pokušavaju osloboditi. Redaju se bitke, avanture, a filler epizoda ima jako malo, sve su uglavnom odlične.

Zaključak: 8/10 sjekira – ova serija sadrži sve, od heartbreaka i pogibije nekih glavnih junaka, do junačkih avantura i bitaka u kojem navijaš za svoje junake, preko karizmatičnih negativaca i lovaca na ucjene i podsjetila me zašto sam toliki SW fan i kolekcionar knjiga proširenog univerzuma. Dave Filoni je genije, kapa dolje gospodine i nastavite odličan posao!

(review) Codefendants – This Is Crime Wave

Pošto su Nofx najavili da turnejom ove godine završavaju svoju četrdeset godišnju vladavinu, živo sam se pitao što će Fat Mike i ekipa napraviti dalje nakon raspada Nofx. Pa, za Fat Mikea nema brige. Osim što otvara Punk Rock Museum u Kaliforniji zajedno s još nekim dobro poznatim facama sa scene, evo i njegovog novog glazbenog projekta. Codefendants uz Fat Mikea čine Sam King iz Get Dead i reper Ceschi. Evo nam i debut albuma koji sadrži 10 pjesama. Muziku je teško opisati. Zvuči kao mješavina reggae, kalifornijskog punka i hip hop hardcorea s podosta melodije i himnično napisanih pjesama u mračnijem tonu kao što je atmosfera na zadna tri Nofx albuma. Repanje se miješa s pjevanjem i melodičnim backing vokalima na hip hop repanje i sve to skupa zvuči poprilično originalno. Prilično je veliki hype i reklama išla od strane benda prilikom izlaska ovog albuma predstavljajući goste na albumu kao što su Stacey Dee iz Bad Cop/Bad Cop, The Doc, Get Dead i Onry Ozzborn i singlove, pa sam živo iščekivao kako će sve ovo ispasti, ono što je inače po prirodi nekako nespojivo, ali uspjeli su napraviti zanimljiv i originalan album. Meni nekako highlights albuma su: ‘Abscessed’, ‘Disaster Scenes’, ‘Sell Me Youth’. Preslušaj i nađi svoje. Odličan album.

Bandcamp

(little movie secrets) Female Inquisitor(1987) – japanska slatka tajna

Nedavno sam pročitao ponovo knjigu Velimira Grgića o japanskom filmu i slažem se s njim, potrebno je probati druge kinematografije, pogotovo nama koji smo navikli na američku ili povremeno europsku kinematografiju. Kao što možda znate, u japanskim kinima i na tv-u ništa nije cenzurirano, jedino se genitalije ne smiju pokazivati, ostalo je sve dozvoljeno. Zloćko japanske kinematografije Kazuo ‘Gaira’ Komizu je napisao i režirao ovaj film kao jedan od svog ‘Female…’serijala. U glavnoj ulozi je legendarna Keiko Asano kao sadomazohistička vođa bande koja otme pokvarenog bankovnog službenika koji je ukrao i sakrio novac, kako bi ga mučenjem seksom i ostalim sado mazo stvarima natjerali da im oda gdje je novac. U filmu se reda svašta, ali vrijedi ga pogledati samo zbog mučenja jeguljama. Naime, bad guysi toče šampanjac u kadu punu jegulja. Jegulje su sve pijanije, kako ustvrdi jedan od članova bande. Svežu bankarevu ljubavnicu iznad te kade i jegulje je pijanim vrludanjem muče orgazmima. Isto tako, zadnjih dvadesetak minuta filma je ludnica i gledaš i pitaš se koliko smo tako kulturološki različiti da je ovaj film igrao u Japanu u kinima, a kod nas teško da bi išao dalje od VHS-a, ali niti to. U tome je bogatstvo i ljepota raznolikosti.

Gore efekti: 8/10 sjekira – nije klasičan gore per se, nema klanja i krvi, ali ima inovativnih seksualnih i inih metoda mučenja.

Zaključak: 6/10 sjekira – pogledajte koji Komizuov film, čisto da odate počast bad boyu japanske kinematografije.