(review) Ghost – ‘Phantomime’

Švedsku okult rock senzaciju GHOST pratim još od davnih dana njihovog prvog opusa kada su još bili na Fenrizovoj ‘Band of the Week’ listi i moj frend mi je tada skrenuo pažnju na njih. U međuvremenu su porasli na arena senzaciju zahvaljujući mastermindu i pjevaču Cardinalu Copii(Tobias Forge) koji je osmislio cijeli dizajn, kostime, priču iza sa promjenama vokala tobožnjim, svim onim papama koji su pjevali, a zapravo je bio on, kao i maskama. Ovaj bend ili voliš ili mrziš, nema ti druge, ja ih baš volim jer prodaju Satanic panic spiku za 21.stoljeće i niko zapravo ne zna koliko je tu skrivenih angažiranih i pametnih poruka između redova tekstova. No, nakon zadnjeg studijskog albuma evo nam Ghost EP-a sa 5 pjesama, sve coverima. Ovo nije prvi puta da bend objavi sličan projekt, često su im između dugosvirajućih albuma padale na pamet takve stvari. Ovdje se radi o obradama Television, Genesis, Iron Maiden, Tine Turner i The Stranglers. Meni je nekako najbolje legla obrada ‘Jesus He Knows Me’, u originalu od Genesis, onako baš u Ghost fazonu napravljena i pasala bi u live set ziher uz ostale autorske hitove. Dobra je i ‘Phantom of the Opera’ od Maidena, onako mračnija zericu od originala, a i ‘We Don’t Need Another Hero’ od Tine Turner je lijepo otpjevana balada gdje se ističe Tobijev odličan glas. Nisam inače ljubitelj cover albuma, ali slab sam na Ghost.

8/10 sjekira

(movie) The Pope’s Exorcist(2023.) – dobra ideja, no loša realizacija!

Upravo ovu rečenicu iz gornjeg naslova izrekao je moj prijatelj nakon što je prije mene odgledao ovaj najnoviji kino horror, dakle mainstream horror film s Russellom Croweom u glavnoj ulozi.

Ne znam je li se Crowe tako udebljao privatno, ili je jednostavno od ‘Unhinged’ tako debeo i pisane su takve uloge za njega, no ovdje svećenićka halja prekriva njegovu pozamašnu škembicu koju je nakupio tijekom godina. Nisam gledao nešto dobrih filmova s njim u zadnje vrijeme, pa sam si živo mislio kako će izgledati u ovom filmu. U ovom filmu s oprezom moramo uzeti natpis bazirano na stvarnim činjenicama, odnosno zapisima oca Gabrielea Amortha, koji je bio vodeći, da se tako izrazim official egzorcist u Vatikanu kojeg je u misije slao sam Papa i koji je odgovarao jedino najvišem svećeniku Crkve.

Film počinje egzorcizmom opsjednute osobe, tijekom kojeg Amorth na ciničan, pomalo crnohumoran i lukav način riješi demona, ali za to ode na disciplinski sud Crkve. No, pošto odgovara jedino Papi, ne uzima to k srcu, pa ga Papa(veteran Franco Nero kojeg stvarno dugo nisam gledao negdje), šalje u misiju u bivši samostan u San Sebastian gdje se nalazi mlada majka s dvoje djece od kojih je dječak opsjednut prilično gadnim demonom. Radeći na slučaju, Amorth otkriva stoljetnu zavjeru koja može protresti i srušiti samu Crkvu iznutra. Neću namjerno otkriti o kakvoj je zavjeri riječ, jer ovaj spoiler bi srušio samu ideju filma. Upravo, ta priča o zavjeri čini ovaj film ne klonom ‘Exorcista’ kao mnoge druge, ne samo još jednom pričom o opsjednutosti. Russell Crowe je u ovom filmu odličan i karizmatičan kao glavni lik, njegove šale i cinizam, nose ovaj film i priču. Pošto je Amorth umoran partizan iz Drugog svjetskog rata, sjeća se nekih stvari koje doznajemo kroz flashbackove, ali smatram da je taj dio priče nedovoljno iskorišten. Redatelj Julius Avery napravio je dobar posao s ovim filmom. Avery je inače režirao između ostalog solidan ratni horror ‘Overlord’ iz 2018.godine koji mi je legao baš onako dobro.

Ostali likovi u filmu su solidno napisani i odglumljeni, otac Esquibel(Daniel Zovatto) ima solidnu interakciju s Amorthom koja pomalo podsjeća na interakciju između dvojice glavnih likova svećenika u ‘Exorcistu’ i to nije jedina stvar u ovom filmu koja me podsjetila da povučem paralele prema toj legendi horrora. Mali Peter DeSouza-Feighoney je odlično odglumio opsjednutog dječaka Henrya kao i Alex Essoe njegovu majku Juliu, te Laurel Marsden sestru Amy. Nedovoljno je razrađena njihova priča, zbog čega su se doselili na to mjesto, kakva je obiteljska pozadina i moglo se to bolje scenaristički obraditi. Same horror scene su dobro odrađene, neke jump scare taktike su naravno prisutne, ali vrhunac filma s zavjerom i otkrićem mi je nekako zbrzano i previše lakonski odrađena i riješena, tako da je moglo sve zajedno biti puno bolje kao ideja iskorišteno.

Gore scene: Nema baš nekih gore scena previše, ali specijalni efekti u filmu su fino napravljeni za jedan kino horror.

Gluma: 8/10 sjekira – Crowe je dva koplja ispred ostalih, no cijela ekipa je solidno odglumila priču u filmu.

Zaključak: 7/10 sjekira – Solidan film, no mogao je biti bolje iskorišten kao ideja koja je prilično dobro izmišljena. Pitanje je koliko je stvarnih događaja u svemu tome, osim činjenice da je Amorth bio egzorcist.