CODA je kratica za Child of deaf parents, ilitiga dijete gluhih roditelja. Ruby(Emilia Jones) je jedini član obitelji koji čuje, oboje roditelja su gluhi, kao i brat i pričaju jezikom znakova. Ruby pomaže roditeljima na ribarskom brodu, a uz to san njoj je Berklee College glazbe kojeg pohađa. Kada posao s ribarenjem krene loše, Ruby je rastrgana između lojalnosti i pomoći obitelji i svog sna. Ovaj film je u većem dijelu rađen na jeziku gluhonijemih, jer tako Ruby komunicira s obitelji, a i roditelji i brat s njom. Istodobno ona pohađa pjevanje i boji se pokazati svoj potencijal zbog zadirkivanja svojih suškolaca. Karizmatični učitelj pjevanja Bernardo Villalobos(Eugenio Derbez) pokušava probuditi njen talent i natjerati je da prevaziđe svoje nedostatke i unutarnje strahove. Film je bio nominiran za brojne nagrade i osvojio je odnosno potvrdio nominacije za tri Oscara, a to je za najbolji film, za najbolju sporednu mušku ulogu, sjajan gluhonijemi Troy Kotsur kao Rubyin otac i najbolji adaptirani scenario scenaristice/redateljice Sian Heder. Meni je ovaj film bio pravo otkriće. Dakle, odlična glazba i soundtrack, na momente podsjećajući na mjuzikl, kombinacija drame i melodrame i tople priče o običnim ljudima koji pokušavaju preživjeti okrutnu svakodnevnicu. Ne znam što sam čekao tako dugo s ovim filmom, no sada kada sam ga pogledao ostati će mi dugo u sjećanju i rado ću ga pogledati ponovo u budućnosti.

Gluma: 10/10 sjekira – odlična postava i odlično napisani likovi odnosno uloge.

Zaključak: 10/10 – pravo malo remek djelo i s razlogom potvrdilo nominaciju za najbolji film godine 2022.