Stephen King može ponovo biti zadovoljan, još jedna od njegovih kratkih priča je pretvorena u mainstream horror kino film. Osim naslova i nekih blagih dodirnih točaka ovaj film nema pretjerano veze sa odličnom Kingovom pričom. U filmu se radi o nekom čudovištu/demonu zvanom Boogeyman koji živi u mraku, vreba i progoni djecu, a hrani se njihovim strahovima. Kada se pacijent ubije u očevoj kućnoj psihijatrijskoj ordinaciji, Sadie i njena sestra postanu žrtve progona The Boogeymana, vrijeme ističe, a Sadie pokušava saznati pravu istinu i izboriti se za sebe i svoju sestru i ostale žrtve.

Ovaj film je u najavama reklamiran kao nešto jako strašno, jako super i odlično, no riječ je o sasvim prosječnom horroru koji ni po čemu ne odskače od nazovimo to prosjeka za takve filmove. Kada je na ekranu, čudovište je odlično napravljno, gluma je solidna za takav film, ali nisam se uspio povezati sa glavnim likovima kako bih navijao za njih i kako bi mi bili uvjerljivi, jednostavno su tako plošno napisani u scenariju. Imao sam velika očekivanja za ovaj film, jer sam bio uvjeren da će biti više baziran na fenomenalnoj Kingovoj priči i twist u njoj na kraju, no ovdje je sve to skupa manje više izostalo i postalo samo popcorn horror kao zabava za teenagere. Film nije loš, no moglo je to puno, puno bolje.

Zaključak: 7/10 sjekira-film je ipak dva koplja iznad prosjeka od nekih drugih mainstream kino horrora koje sam gledao u zadnje vrijeme.