Kijamet su relativno friški bend na zagrebačkoj hardcore punk sceni. Do sada imaju jedno izdanje istog naziva, dok je ovo novo i sadrži 8 pjesama. U moru odličnih izdanja domaće scene koji su izašli ove godine, teško je odlučiti što je bolje i kako sve pohvatati. Kijamet sviraju mračan hardcore punk sa dobrim angažiranim tekstovima na hrvatskom koji nisu totalno in your face nego malo treba čitati između redova, pametno su napisani, onako iz osobnog kuta, a pjevačica Petra ima jedan od boljih vokala koje sam slušao i totalno paše apokaliptičnoj viziji muzike, dal pjevala clean vokale ili growl. Jakić je snimao, miksao i masterirao, napravio je odličan posao, jer je vizija benda totalno uspjela, pomalo distopijska. Muzika malo podsjeća na Ponor što nije čudo jer basist/vokal Ponora svira u ovom bendu. Meni su bolje malo brže stvari na ovom albumu kao što su recimo Kamen škare papir ili Bilješka, te Dolazi carstvo. Sve skupa, riječ je pomalo atipičnom mračnom hardcore punku, koji meni jako paše, a ti poslušaj i ocijeni sam.
