Ovo je već malo starije izdanje, no nikada nije kasno kada recenziraš novi opus jednog od svojih omiljenih bendova. Borknagar su izdali novi opus, dvanaesti dugosvirajući i prvi nakon pet godina od zadnjeg True North albuma koji mi je bio njihov najbolji album ikada, pa sam se živo pitao hoće li nove stvari nadmašiti prijašnji opus. Kako god bilo, evo nam novih 8 pjesama. Već otvarajuća Summits pokazuje da bend unatoč prog i melodičnim elementima koje su dodali u svoj pagan viking black metal tijekom godina, nisu zaboravili svoje black metal korijene i tu je riječ o blast beatovima i agresiji koje prekine ICS Vortexov clean melodičan vokal, koji dokazuje zašto je čovjek vlasnik jednog od najboljih glaseva u ekstremnoj metal glazbi. Naravno, sredinu pjesma možemo proglasiti vrlo atmosferičnom i služi kao most između agresije. Tekstovi su i dalje između oda prirodi, paganizmu, spiritualnosti i internih promišljanja. Vortexovi vokali se odlično isprepliću sa onim klavijaturista Larsa A.Nedlanda, a tu su i odlične gitarske dionice osnivača benda Oysteina G.Bruna, koji je jedini ostao u bendu od njegovih početaka. Kao što je na prošlom albumu bilo himne sjeveru, evo je i na ovom Nordic Anthem mi je osobno jedna od najdražih na albumu, nježnijeg početka, ali pretvarajući se u pravu melodičnu odu sjeveru i prirodi. Pjesma je to prekrasnog refrena. Jedna od boljih pjesama na albumu je i svakako Northward koja uspješno kombinira norveški tradicionalan black metal sa progresivnim viking metal elementima i epskim klavijaturnim dionicama i koja je najduža na albumu u trajanju skoro deset minuta, no nimalo nije dosadna. Da li je ovaj novi album uspio nadmašiti prošlo remek djelo od albuma? Nije, ali je riječ o jako dobrom albumu ovog legendarnog norveškog benda. Ovdje je riječ o agresivnijem i više blackerskom albumu od prethodnika.