(novi post – recenzija) Alcest – Les chants de l’aurore (Nuclear Blast)

Mora se priznati da Alcest mastermind Neige od 1999.kada je ovaj bend počeo s radom isporučuje prekrasne albume. Od black metal početaka, Alcest je prošao dugi put transformacije u ovo što sviraju danas. Ovaj novi opus sadrži 7 pjesama, u Alcest stilu malo podužih i epskih, a da nisu niti sekunde dosadne, već te slušajući odvedu u neki drugi svijet, drugu dimenziju, mračnu, a istovremeno prelijepu. Ovo je post black metal, sa doom, post rock i shoegaze utjecajima, Neigeov glas u kombinaciji s gitarama i synthevima, te pianom donosi predivne melodije koje te tjeraju da zatvoriš oči i uđeš u neku drugu dimenziju. Tekstovi pjesama su na francuskom, no to daje dodatnu draž i nekakvu melankoličnost i melodičnost svemu skupa. Vokal je uglavnom čist i melodičan, s povremenim izletima u black metal glas, pogotovo u odličnoj L’Envol, koja je jedan od mojih favorita na ovom opusu. Ima i malo bržih bubanjskih i agresivnijih dionica, kao što se može čuti na Komorebi koja otvara opus. Tu je i kratak, ali sladak instrumental Reminiscence, koji služi kao svojevrstan intermezzo. Moj najveći favorit na ovom opusu je odlična L’Enfant de la lune, ali sve stvari su odlične, ako volite ovakvu vrstu muzike, obavezno čekirajte ovaj album.

Leave a comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.