(novi post – recenzija) Bloodorn – Let The Fury Rise (Reaper Entertainment)

Bloodorn je novi power metal bend kojeg vodi gitarist Sirenie Nils Courbaron, a čine ga članovi Freedom Call i Silent Winter. Ovo im je debut album koji sadrži intro plus devet pjesama i jedan Ghost cover. Što možemo očekivati ovdje? Odličan brzi i melodičan power true metal s odlično napisanim pjesmama, odličnim muzičarima i ratničkim tekstovima, himničnim sing along refrenima i mogu samo zamisliti kako bi ovaj album zvučao odlično uživo negdje na bini nekog giga ili festivala. Pjevač Mike Livas ima odličan glas, nije pičkast, a nije ni predubok, vokali su jako važni kod ove vrste metala, a ovdje su baš odlični kao i backing vokal harmonije. Malo me u nekim momentima neke pjesme kao što je Under The Secret Sing podsjete na Dragonforce. Pjesme su uglavnom brzi i udarnički hitovi s ponekim mid tempo ili galopirajućim dijelom, odličnim dualnim solažama i ovom albumu nikako ne mogu pronaći slabu stranu, totalno mi je otkriće. Klavijature dodaju melodije gitarama. Meni nekako najveći favoriti na albumu su gore spomenuta, pa onda Let The Fury Rise, Tonight We Fight, God Won’t Come, Six Wounded Wolves. Zgodno je čuti power metal obradu Square Hammer od Ghosta, s duplom pedalom i režućim gitarama za kraj albuma. Odličan bend i album.

(novi post – gig report) Northern Revival(Novi Sad)/A Gram Trip(Zg)/Drone Hunter(Vž) – 12.10.2024.-Klub Prostor Čakovec

Dugo nisam napisao neki gig report na stranicama ovog zinea, pa je bilo krajnje vrijeme da napišem eto nešto pošto se u Prostoru otvorila koncertna sezona i sudeći po posjetu ljudi poprilično uspješno. Bio sam kod frenda prije koncerta, pošto je pisalo da prvi bend kreće u 21:30 mislili smo da naravno neće biti tako i da će koncert kasniti kao što je kod nas često običaj, no prevarili smo se.

Došli smo do Prostora kad ono, čuje se već muzika unutra, koncert je počeo, a kada sam ušao iznenadio me popriličan broj ljudi koji je pratio susjede iz Varaždina, odnosno DRONE HUNTER koji su otvorili koncert kao prvi bend večeri. Fitz i momci su jednostavno rasturili. Ne volim inače bendove bez vokala, ali Drone Hunter su toliko moćni da im vokal uopće ne nedostaje kada ih se sluša. Od njih smo dobili oko 45 minuta moćnog miksa metala, koji mi nekako više prevladava u njihovim stvarima, te stonera i desert rocka koji se pojavljuju kao dijelići cjeline. Uglavnom jako dobro otvaranje večeri, publika je stajala malo udaljena od bine, kao stidljiva, ali je s odobravanjem pratila Drone Hunter set.

Slijedeći bend je bio onaj koji me nekako najviše zanimao od ove postave, a to su gosti iz Zagreba A GRAM TRIP. Jednom su već pohodili Prostor, no tada me nije bilo, pa me evo sad da ovjerim ovaj bend i ispratim njihov set. A GRAM TRIP su nam pružili oko 45 minuta odličnog miksa old school doom metala, stonera i čak primjesa funeral dooma u nekim fragmentima. Počeli su instrumentalnim uvodom, a tada im se pridružio vokal na bini. Ono što mi uz muziku paše za ovaj bend je to što imaju agresivan vokal sa skoro deatherskim growlanjem koji ima savršenu glasčinu koja je grmjela uz muziku ovog odličnog benda. Kontakt s publikom je bio dobar, a ekipa koja je pohodila gig se počela mrdati i odvažili se prići bini da isprate ovaj dobar bend. Imaju malo duže stvari neke, ali ni na sekundu mi nisu bili dosadni.

Vrijeme je brzo prolazilo, pa je došlo vrijeme i na goste iz Novog Sada, odnosno NORTHERN REVIVAL. Od njih smo dobili oko 45 minuta čiste energije koju je publika znala vratiti bendu koji nju je pružao s bine. Momci praše neki stoner metal, desert metal, ali mene su nekako najviše podsjećali na Down, ne znam, možda je samo stvar u meni, ali imali su mi nekako pjesme koje su me podsjećale na Down, a to je sjajna stvar, ne kažem da su bile kopije, ni približno. Ostvarili su okej kontakt s publikom i vidjelo se da su sretni što nastupaju u našem gradu pred tolikim solidnim brojem ljudi, po mojoj procjeni oko stotka ljudi je pohodila gig, što je sjajno otvorenje sezone u Prostoru. Sve u svemu solidan gig, jedva čekamo daljnje koncerte u narednom razdoblju.

(novi post – recenzija) Alcest – Les chants de l’aurore (Nuclear Blast)

Mora se priznati da Alcest mastermind Neige od 1999.kada je ovaj bend počeo s radom isporučuje prekrasne albume. Od black metal početaka, Alcest je prošao dugi put transformacije u ovo što sviraju danas. Ovaj novi opus sadrži 7 pjesama, u Alcest stilu malo podužih i epskih, a da nisu niti sekunde dosadne, već te slušajući odvedu u neki drugi svijet, drugu dimenziju, mračnu, a istovremeno prelijepu. Ovo je post black metal, sa doom, post rock i shoegaze utjecajima, Neigeov glas u kombinaciji s gitarama i synthevima, te pianom donosi predivne melodije koje te tjeraju da zatvoriš oči i uđeš u neku drugu dimenziju. Tekstovi pjesama su na francuskom, no to daje dodatnu draž i nekakvu melankoličnost i melodičnost svemu skupa. Vokal je uglavnom čist i melodičan, s povremenim izletima u black metal glas, pogotovo u odličnoj L’Envol, koja je jedan od mojih favorita na ovom opusu. Ima i malo bržih bubanjskih i agresivnijih dionica, kao što se može čuti na Komorebi koja otvara opus. Tu je i kratak, ali sladak instrumental Reminiscence, koji služi kao svojevrstan intermezzo. Moj najveći favorit na ovom opusu je odlična L’Enfant de la lune, ali sve stvari su odlične, ako volite ovakvu vrstu muzike, obavezno čekirajte ovaj album.