Wow! To je sve što mogu reči nakon opetovanog slušanja novog opusa Fleshgod Apocalypse. Italija je uvijek prednjačila dobrom melodičnom muzikom i izvrsnim smislom za emociju, toplinu, ali i mrak u glazbi. Fleshgod Apocalypse dolaze iz Italije i na sceni su od 2007.godine. Ovo im je šesti dugosvirajući album, prvi nakon pet godina od zadnjeg opusa. Što očekivati? Fleshgod Apocalypse sviraju prvenstveno death metal s dosta agresije, blast beatova, ali i melodije i odličnih gitarskih pasaža. Sve se to spaja s bombastičnim klavijaturnim dionicama, simfonijskim orkestralnim dijelovima koji su jako pod utjecajem klasične glazbe i nadasve odličnim pjesmama. Francesco Paoli, inače mastermind benda, pjeva agresivnije i guturalne deatherske dionice, iako ga se može razumjeti veći dio što pjeva i to mu je dodatni plus, a savršeno se nadopunjuje sa soprano vokalom pjevačice Veronice Bordacchini koja pjeva takve sjajne clean i soprano dionice da zvuči gotovo nestvarno i anđeoski, kao međuigra ljepotice i zvijeri da se tako izrazim. Tekstovi su na engleskom jeziku, bave se više internim borbama, društvom, humanizmom, anti religijskom tematikom i jako su pametno i dobro napisani. Zaboravio sam napomenuti da ovaj opus nudi odličnih 10 pjesama od kojih jedna služi više kao intro i završava instrumentalom negdje u trajanju oko 43 minute sve zajedno. Da zaključim, ovo je fenomenalan album i žao mi je da je ovo tek prvi kojeg sam slušao od ovog odličnog benda, ali tu ću grešku uskoro ispraviti nadam se. Zakon i topla preporuka!