Legendica Chuck Robertson i njegova banda napadaju opet. Ovo je izdanje vani već nekoliko mjeseci, ali nema veze. Novi album se dugo očekivao, pa eto nam ga. dvanaest novih stvari za novi opus. Dugo se lome koplja ovdje kod nas je li Mad Caddies punk rock bend ili ska punk ili reggae bend. Meni je ovo više reggae nego punk rock barem ovaj novi album, ali imaju oni i neke punk rock himne miješane sa ska i reggae ritmovima. Ono što dobro karakterizira ovaj bend su odlične melodije koje imaju Chuckove vokalne linije, kao i backing vokal harmonije i naravno gitarske i trubačke dionice. Gledao sam ih uživo i nisu me baš impresionirali, ali bio sam tu večer već umoran na festivalu, tako da nije pravo mjerilo, volio bi ih opet čekirati pa da vidim i čujem stvarno stanje stvari. Onaj tko voli MC voljeti će i ovaj album, himne poput odlične Green Eyes, Palm Trees And Pines, Darkness, Ride Or Die će te sigurno potjerati da klimaš glavom u ritmu ili zaplešeš malo po sobi. Tekstovi su standardno dobri, onako osobni u kojima se svatko može naći. Ukratko, dobar album ovih kalifornijskih legendi.
Thrash metal veterani Flotsam and Jetsam su objavili novi album. Za one koji ne znaju, nastali su u Phoenix, Arizoni, bend je na sceni od 1984 godine i poznati su kao bend u kojem je karijeru startao Jason Newsted, kasniji basist Metallice koji je u Flotsam svirao od 1984.do 1986.godine. U međuvremenu bend je nastavio dalje i danas ga čine dva originalna člana, gitarist Michael Gilbert i pjevač Eric A.K. dok su ostali članovi nešto mlađi. Ovo je bendu impresivni šesnaesti dugosvirajući uradak, iako im je daleko najpoznatiji prvijenac Doomsday For The Deceiver koji je kultni thrash metal album. Ovaj novi album sadrži 11 pjesama koji čine zgodan miks thrash i melodičnog power metala. Ono što se meni sviđa je upravo to, da uz agresiju pjesme imaju i popriličnu dozu melodije i himničnosti u refrenima, kao što je u moćnoj Primal, a neki refreni i galopirajući metal naprosto te tjeraju da digneš šaku u zrak u ritmu muzike. Tekstovi variraju od angažiranih o ratu, politici i društvu, preko humora, snova, promišljanja o životu, smrti itd. Eric ima odličan glas i jednako dobro zvuči kroz agresivnije shouted pasaže, pa sve do emocionalnijih melodičnijih dijelova. Dugo nisam slušao ovaj bend i mogu reči da me ovaj novi album jako ugodno iznenadio. Moji favoriti, top tri na ovom albumu su: Primal, Burned My Bridges i Cold Steel Lights. Topla preporuka ljubiteljima thrasha, ali i power metala.
Wow! To je sve što mogu reči nakon opetovanog slušanja novog opusa Fleshgod Apocalypse. Italija je uvijek prednjačila dobrom melodičnom muzikom i izvrsnim smislom za emociju, toplinu, ali i mrak u glazbi. Fleshgod Apocalypse dolaze iz Italije i na sceni su od 2007.godine. Ovo im je šesti dugosvirajući album, prvi nakon pet godina od zadnjeg opusa. Što očekivati? Fleshgod Apocalypse sviraju prvenstveno death metal s dosta agresije, blast beatova, ali i melodije i odličnih gitarskih pasaža. Sve se to spaja s bombastičnim klavijaturnim dionicama, simfonijskim orkestralnim dijelovima koji su jako pod utjecajem klasične glazbe i nadasve odličnim pjesmama. Francesco Paoli, inače mastermind benda, pjeva agresivnije i guturalne deatherske dionice, iako ga se može razumjeti veći dio što pjeva i to mu je dodatni plus, a savršeno se nadopunjuje sa soprano vokalom pjevačice Veronice Bordacchini koja pjeva takve sjajne clean i soprano dionice da zvuči gotovo nestvarno i anđeoski, kao međuigra ljepotice i zvijeri da se tako izrazim. Tekstovi su na engleskom jeziku, bave se više internim borbama, društvom, humanizmom, anti religijskom tematikom i jako su pametno i dobro napisani. Zaboravio sam napomenuti da ovaj opus nudi odličnih 10 pjesama od kojih jedna služi više kao intro i završava instrumentalom negdje u trajanju oko 43 minute sve zajedno. Da zaključim, ovo je fenomenalan album i žao mi je da je ovo tek prvi kojeg sam slušao od ovog odličnog benda, ali tu ću grešku uskoro ispraviti nadam se. Zakon i topla preporuka!
KRAYKULLA-WEBZINE 