Nizozemski Epica udaraju ponovo i to novim full length opusom. Bend je aktivan na sceni od 2003. kada je Mark Jansen 2002.napustio After Forever. Moram priznati da nisam fan nekih albuma ovog benda, tamo gdje simfonijski metal gubi primjese gothic metala i postaje previše pop i prekomercijalan, sa slabim pjesmama kao što su neki noviji albumi Nightwisha. Ovo je bendov deseti studijski full length opus koji sadrži 11 stvari. Album otvara brža i agresivnija Cross The Divide u kojoj pjevačica Simone Simons zvuči odlično, možda bolje no ikada. Tekstovi benda su možda na prvi pogled fantasy, no između crta možemo pronaći puno tog osobnog kao i kritike religije, društva, te spiritualnosti. Tu su još već poznate T.I.M.E. i Arcana mudro objavljene kao singlovi prije albuma zbog toga što su catchy i opisuju svojom glazbom samo srce Epice. Uz to bi dodao naslovnu stvar i Apparition kao higlighte albuma. Simonini anđeoski glas se savršeno nadopunjuje sa harsh growl vokalima u pojedinim stvarima i stvaraju ljepotica i zvijer efekt. Dobar album, jedan od njihovih boljih.
