Jedan od mojih omiljenih bendova, Ghost su se vratili novim albumom. Haha, kako se u stvarnom svijetu mijenja papa kršćana, tako se kao da su znali, izmijenili i Ghost papu frontmana, odnosno mastermind Tobias Forge je izmislio novi lik, Nameless Ghoulsi su dobili novi outfit i evo nam novih desetak pjesama. Lirikalno, album je sada nekako duboko osobniji, nema toliko okultnih i satanic tema, iako postoji pjesma Satanized koja je odabrana kao single, ali govori također o osobnim stvarima. Uz spomenutu, kao singleovi su još objavljeni Lachryma koja ima odličan refren uz skoro hard rock stadionski štih i meni jedna od omiljenih Peacefield sa savršenom melodijom i refrenom. Zarazne melodije su to što ovaj bend čine toliko dobrim. Ghost ne bi bio Ghost da nema i neku baladu na albumu, a to je jako pjevna Guiding Lights. De Profundis Borealis je opet malo žešća i melodična himna, dok mi se Cenotaph nije svidio baš toliko sa svojim up tempo malo prerokerskim ritmom i vibrom, kao da mi nešto fali ovoj pjesmi. Missilia Amori govori o ljubavnim raketama i uzbuđenjima oko love/hate relationshipa, uz još jedne zarazne gitarske melodije. Marks Of The Evil One je old school Ghost stvar kao na zadnja dva-tri albuma i jako mi se dopada i tekstualno, a i muzički. Umbra ima sjajne klavijaturske pasaže i podsjeća na osamdesete i sve hard rock bendove toga doba, kao i himnični refren i up tempo ritam, te gitaristički i klavijaturski duel na kraju pjesme. Umbra mi je dakako jedan od highlighta albuma. Tobijeve vokalne dionice su fenomenalne kao i na svakom albumu. Excelsis završava album ponovo u baladnom i pomalo misterioznom, ali nježnijem tonu. Može se reči da su Ghost opet izdali jedan odličan album, u istom rangu kao i prijašnji albumi, iako jače introspektivan od prijašnjih.
