Phillip Haron nam se javio sa svojim najnovijim radovima. U ovom zineu su već objavljene njegove pjesme i svaki put smo uživali, pa nam je čast objaviti njegove nove pjesme.
FRIENDS FAMILY LIFELINE
Keep your heads up high and feet firm on the ground , hopes that burn like exploding suns.Remember the days worth living , remember the days that killed you a bit.Built the world full of hearts for the ones feeling alone & broken.Let’s swim against undertow , spit the water out of lungs and scream for life for those whose tongues are shut down the throat.Take honest thoughts for those around , friends that are here for good and bad , for those who are here to stay.Stop and think look at sky and never forget ones that left us , say a prayer just for the sake of it.Define your life show the world it was all worth it , voice the words that keep’s you strong for what it’s worth it is your life to strive for.Charge for sundown sing till sunrise and all the best to you all , see you tomorrow!!Thanks!!
...And slowly, the lust for spills from her veins
Raped by faith
Embrace the shame
The eyes so young
That face cruel pain
In this bleak night so alone
Just frozen winds howls
The clouds that smiled in grotesque
And the dark catharsis rain that wiped the innocence
Her soul was stolen
And serve to the ravenous demons
Thrown into the abyss of infinite screams
Tears that she cries in this dreadful hours
In velvet dreams now she lays
Becouse the will for life is gone
And slowly the lust for life
Spills from the veins
….she dies….
UTOPIA AND COUNTERPOINT
Try escape
The dream may still be alive
Shut eyes
In my time forgiveness rise Slow down , cutting off Climb up the broken clock Something is needed A scream , a prayer C’mon lift me from this Fear was not enough That broken clock will fallback Hours are still on their routine
BITTER SALVATION
A passive aggressive morality
Like puppets on a barb wire
Selfless and obscene reliving drama like blind sheeps
Slovenski hardcore bend ODPISANI sam prvi puta gledao i slušao daleke 1996. na Tzscha open air festivalu u Čakovcu. Sada, 21 godinu poslije, čast mi je u svom webzineu ugostiti meni jedan od dražih hardcore bendova. Na pitanja je odgovarao Saša.
Dobrodošli u moj webzine. Od izdavanja albuma „Šah-Mat“ je prošlo dosta vremena. Kako ste zadovoljni s feedbackom?
U stvari smo vrlo zadovoljni, nismo očekivali tako dobre kritike. Album smo dosta dugo pripremali i radili na novim stvarima, koje su malo drugačije od svega do sad napravljenog, zato su nas jako razveselile pozitivne recenzije u medijima, a isto tako i odaziv publike na koncertima.
Imate li novi materijal završen? Sprema li se možda uskoro snimanje novog materijala?
Već neko vrijeme radimo na novom materijalu, od kojeg se neke stvari već mogu čuti na našim koncertima. Vjerojatno ćemo novi materijal završiti i snimiti do jeseni kada planiramo izdati novi album. Ako će sve ići po planu.
Zadnji album je izašao za God Bless This Mess rec. Kako ste zadovoljni tim labelom? Kako je došlo do suradnje? Hoće li i novi materijal izaći za isti label?
Tomicu i Ivora iz GBTM poznajemo već puno godina pa nije bilo teško napraviti dogovor oko izdavanja našeg albuma. U stvari smo mislili album najprije izdati u samoizdanju ali smo onda odlučili, da ako ćemo snimati u studiu sa Ivorom da onda i album izdamo za GBTM. Ivor je jedan od najboljih tonskih majstora koje znamo i uvijek nam je bilo super sa njim raditi, u studiu i na koncertima. Ali Ivor na žalost odlazi za par dana iz Slovenije na neodređeno vrijeme pa ne znamo kako stoje stvari sa GBTM u budućnosti. Mi ćemo album izdati sigurno… ali za koga, to još neznamo. :)
(fotografija preuzeta sa ODPISANI FB pagea)
Svirate od 1995.u istoj postavi. Odajte tajnu, kako to da bend nije mijenjao nikog od ekipe od početka? Je li osnovno da članovi benda budu dobri prijatelji? Koliko znam, gitarist živi ili je živio van Slovenije, kako održavate probe?
Ne ne, svi mi živimo u Sloveniji…. ali svako u svojem gradu. Gitarist je jedino trenutno u Italiji radi na jednom projektu za WHO, ali će se vratit za nekoliko tjedana, samo ga privremeno nema. Možda je to, da svi živimo u različitim gradovima i formula uspjeha našeg postojanja u istoj postavi od početka. Tako se bar ne viđamo puno pa smo toliko veći prijatelji kad se sretnemo tu i tamo na probama i na koncertima. A možda i to, da smo svi toliko različiti, je razlog da zbog toga tako dobro funkcioniramo. :)
Sjećate li se kako ste počeli kao klinci, kako ste ušli u te underground punk hardcore vode? Kakav je Ljutomer odnosno scena bila 90-ih u odnosu na danas(znam da je teško usporediti)?
Pa mi sa bendom ODPISANI nismo baš počeli kao klinci. 1995 kad smo napravili bend ODPISANI imali smo 23-25 godina i već puno kilometraže u bendovima prije ODPISANI. U stvari je bend nastao udruživanjem dva benda iz Ljutomera. Jedan je bio G.R.B. u kojem su svirali Peter i Borut, i benda NOT WHY YES u kojem smo svirali Jože i ja (u Ljutomeru smo samo imali probe, nitko od članova NWY nije bio iz Ljutomera). U početku je s nama svirao još jedan gitarist iz benda NOT WHY YES, ali je poslije izdavanja prvog albuma otišao iz benda zbog zdravstvenih problema. U 90-im je scena svugdje bila super. Ljutomer je bio isti kao svi ostali mali gradovi u kojima su se ljudi poznavali, družili se, dijelili ista mišljenja, slušali istu muziku, radili fanzine, izdavali kompilacije, radili koncerte…. i uživali u svemu tome. Danas smo svi malo stariji, imamo familije, posao i milijun drugih svakodnevnih briga koje nam je donelo novo vrijeme tako, da osim sviranja u bendu već toliko godina, druge stvari nas više ne vežu puno sa trenutnom scenom. Nismo više toliko aktivni i upoznati sa događanjem pa bi možda bilo nepravedno, da dajemo bilo kakve izjave ili kritike na račun današnje scene.
Svirali ste puno gigova u inozemstvu, kakva je razlika između scene/gigova vani i kod nas? Mali klub vs veliki festival, što je bolje?
Neke velike razlike u stvari nema. Muzika je univerzalni jezik koji ne poznaje granice. Mi smo se uvijek dobro provodili bez obzira na državu ili broj ljudi na koncertu. Bilo je dobrih i loših gigova i u klubovima i na festivalima. Svirali smo pred par tisuća ljudi a i pred samo 5 ljudi.
(fotografija preuzeta sa ODPISANI FB pagea)
Kako gledate na trenutni rast nacionalizma i populizma i desničarske politike u EU? Je li Slovenija izbjegla desničarsku politiku i ksenofobne političare i ostala koliko toliko normalna? Je li EU otišla na put bez povratka?
Tužno je da povijest nikada ne nauči ljude ništa. Uvijek iste greške. Kada danas vidim starije ljude kako imaju ksenofobne ekscese, te iste ljude koji su u mladosti doživjeli pakao Drugog svjetskog rata, stvarno mi nije jasna situacija u njihovim glavama. Bez brige, nije Slovenija te sreće. Kod nas i lijevo deklarirane stranke glasaju u parlamentu za zakone zbog kojih deklariranim desničarima teku suze radosnice. Zbog sve većeg desnog populizma i glupog naroda koji pada na te gluposti, i “lijeve” stranke počele su raditi takve stvari, da bi se uvukle u dupe glupom narodu i dobile glasove na izborima. Ne samo EU, mislim da če cijeli svet u kratkom otići na put bez povratka.
Kakvi su planovi za live nastupe u bližoj budućnosti?
Zbog trenutne odsutnosti našeg gitarista malo smo hendikepirani na tom području, tako da imamo do petog mijeseca ugovorena samo četiri koncerta, dva u Mađarskoj i dva u Sloveniji.
Je li hardcore izgubio svoju oštrinu i postao samo konzumerizam i gomilanje foldera sa muzikom, a poruka se izgubila negdje po putu?
Uspjeh poruke ovisi od konačnog konzumenta a ne toliko od onoga koji je poruku poslao. Ako su ljudi otvoreni za te stvari i ako žele razumjeti poruku onda je to uspjeh ali ako ljudi shvaćaju muziku samo kao muziku onda nema uspjeha.
(fotografija preuzeta sa ODPISANI FB pagea)
Ovo je sve za prvi put. Za kraj, zašto su Prleki otišli u svemir?
Pa zna se …. otišli su u svemir po Marsovce sa kojima pripremaju dobru zabavu na našem novom albumu.
Topla je skoro pa proljetna večer i uhvatila me neka mješavina inspiracije i nostalgije i volio bih napisati za ovaj webzine neku kolumnu, odnosno članak. Kao i mnogo puta u zadnjih 20+ godina napisati ću nešto o hardcoreu, odnosno hardcore punku i mojoj ljubavi prema toj muzici i tom životu.
Ustvari, ne mogu reći da se radi samo o ljubavi prema muzici, istina je, volim je i to svim srcem, ali to je već toliko isprepleteno i živi duboko unutar mene da se muzika i taj način života nekako više ne mogu razlikovati i identificirati, u stilu aha, ovo je muzika, a ovo je život! Ne.
Hardcore je nekako uvijek bio uz mene. Od prvog dana, odnosno taktova i liriksa prvih bendova koje sam čuo na loše snimljenoj kazeti, toliko izlizanoj od slušanja da je kazić prožvakao traku, do dana današnjeg i modernog doba, odnosno diskografija bendova dostupnih na praktički jedan ili dva klika mišem. Sjećate li se dana, kada ste mislili da ste nepobjedivi, kada ste cijeli dan čekali večer da izađete sa ekipom na vrući gradski asfalt, popijete, zapjevate, a dani su bili dugi,a noći još duže i uz braću/sestre/crew život je bio bajka i nitko vas nije mogao poraziti? Često šetam duge šetnje ulicama u današnje doba i naviru mi na raznim mjestima sjećanja koja me nasmiju, ubediraju, zbog kojih oko postane vlažno ili se glasno nasmijem. Duhovi mi ne daju mira. Vidim neke ljude kojih više nema živih, a još hodaju uz mene, smiju se, sjećam se kako smo urlali pjesme, voljeli, bunili se i zazivali anarhiju i pobjeđivali laž. Sjećam se još svojih prvih parolaških anarhoidnih kolumni u prvom fanzinu kojeg sam radio sa mojim prijateljem Igorom. Isto tako, sjećam se svog prvog koncerta kao pjevača punk benda i svih bendova nakon toga, odličnih i dobrih momenata, loših nije bilo. Cijelo to vrijeme hardcore je bio u meni i uz mene, nisam ni slutio, a ni danas mi još nije jasno ta simbioza.
Hardcore je bio uz mene i u trenucima kada me život spustio nekako na zemlju iz oblaka djetinjstva, kada mi je poginula sestra, umrla nakon toga majka, a život mi je pokazao da postoje i ružne strane. Nekako si mislim, da nije tada bilo te simbioze mene i hardcorea, možda me danas ne bi niti bilo da radim ovaj webzine i pišem ovaj tekst. Parolaške fraze su možda prošle, neke stvari prihvatiš s vremenom da možda ne možeš promijeniti, ali ostanu u tebi te crte, taj Force, ta sila koju ti je hardcore donio. Vjerujem da sam uz simbiozu mene i hardcore uspio ostvariti tu osobnu revoluciju i postati bolji čovjek. Imam puno mana, nekad sam seronja, ustvari često, nisam anđeo kao što nije nitko od nas. Ali, hardcore mi je pomogao i naučio me da budem bolja osoba, da počnem brinuti za sebe što je normalno, ali i za ljude oko mene, jer jednom kada prestanemo brinuti, kada nam postane svejedno, mrtvi smo iznutra.
Skoro će mi biti navršenih 40 godina. Kako je moj frend Piter rekao, mi smo liferi stari moj. Ne vrijedi uopće to spominjati. Put života me doveo ovamo i osjećam se aktivnije i više motivirano nego ranijih godina. Ima još puno što imam za reći, što imam za učiniti i napisati.
Prije nekih godinu dana sam objesio mikrofon o klin i prestao pjevati u bendu. Taj zadnji gig je za mene bio jako bolno i katarzično iskustvo. Kada smo se pripremali za svirku, gitaristi se spajali, bubnjar slagao činele i tako to, na razglas je sjećam se svirala pjesma ” Slowdown” od Ignite. Kroz glavu mi je proletjelo tih 20 godina po binama, klubovima, festivalima sa svim bendovima u kojima sam pjevao. Hoćeš nećeš, trnci su mi išli po kičmi, oči su se zarosile. Dečkima iz benda nisam mogao to pokazati, jer neki od njih nisu znali za moju odluku do pred sam kraj seta odnosno zadnje dvije pjesme. Odluka se pokazala ispravnom. Radim ovaj zine i volim odnosno obožavam raditi zine. Kao što sam rekao, osjećam se aktivnije i energičnije no prije i zahvaljujem svakom od vas što čitate i podržavate ovaj zine i moja baljezganja.
Na kraju, je li sve skupa vrijedilo, sve ove godine? Naravno! Jel bi opet? Naravno! Hardcore i ja smo simbioza koja se ne može prekinuti i koja je neraskidiva. Kreni sa mnom naprijed, bez straha! Peace and Love.
(fotografija preuzeta sa ODPISANI FB pagea)
(fotografija preuzeta sa ODPISANI FB pagea)
KRAYKULLA-WEBZINE 