Priča o Motornom ulju počinje jedne večeri u ljeto 1997. kad mi je Digić rekao da on i Taradi imaju ideju o osnivanju benda u kojem bi Digić svirao gitaru, Taradi bass, a mene (Lazar) su predvidjeli kao pjevača. Rekao sam im da može uz uvjet da to bude neka street punk muzika sa tekstovima na hrvatskom jer drugo ni neću pjevati, a ni ne znam pisati lirikse na engleskom. Inače, u to vrijeme Digićev HC bend „Fester What“ se baš raspao nakon samo jednog održanog koncerta, ja sam pjevao u bendu „Krejzi Džon“ u kojem smo svirali punk obrade, dok Taradi bass gitaru nikad prije nije držao u rukama.

Nekih tjedan dana smo izmišljali ime za novi bend, u uži izbor su ušla imena „Ulična rasvjeta“ i „Kuri me bolac“, no Taradijev prijedlog „Motorno ulje“ nam je ipak bio najbolji. Digić je u to vrijeme išao u razred sa Pucikom, likom koji je imao bend i prostoriju za probe pa smo se tamo uguzili i odmah žicali njihovog bubnjara Sinija da nam bude bubnjar. Prva proba bila je 21.07.1997. gdje smo svirali neke obrade i u kratkom roku napravili naše prve dvije pjesme – „Motorno ulje“ i „Seljačina“. Nakon nekih mjesec-dva Sino je rekao da to nije muzika koju bi on svirao dalje s nama, da ima rock bend koji mu je prioritet, a ni Pucika nije bio raspoložen trpjeti nas u prostoriji svako malo i to još uz ogromne količine alkohola pa smo tražili novog bubnjara i prostoriju za probe.

(Strija-bubnjevi)

U to vrijeme Strija je bio čakovečki „dežurni bubnjar“ koji je bubnjao u nekoliko punk bendova i dok netko nije imao bubnjara uzeo je Striju koji bi to objeručke prihvatio. Tako je bilo i s Motornim, pristao je i iako se na početku činilo da neće dugo jer je bio poprilično zauzet s probama ostalih bendova, na kraju je ostao vjeran član Motornog ulja. Tada smo se preselili u prostoriju za probe kod Karla u kojem je većina čakovečkih punk bendova imala probe, Strija se dobro uklopio i do kraja te 1997. imali smo 7 pjesama od kojih je „Donesi dvije pive“ bila obrada. Prvo smo svirali original verziju od Partisansa kao obradu, no s obzirom da nisam kužio cijeli tekst (nismo još imali internet) morao sam napisati nešto naše. Tako je poslije bilo i s pjesmom „Til’ The End“ od The Bruisers koju smo svirali na probama, no zbog liriksa koje nismo točno kužili preradili smo pjesmu tako da smo rifove od refrena ukrali za refren „Zadnje litre“.

Na samom kraju 1997. u varaždinskom Radiju 042 snimili smo demo te izdali kao split kasetu sa tadašnjim bratskim bendom Corewar. Snimali smo sve odjednom i na brzinu, bez miksanja tako da je ispalo dosta loše, no barem je ekipa čula o čemu se radi i do prvog našeg nastupa 31.1.1998. već su fanovi znali tekstove. Taj prvi koncert odsvirali smo u Varaždinu u kafiću Grazia i tamo smo tijekom 1998. postali „kućni bend“ zajedno s varaždinskim Ateistima, Potresom mozga, čakovečkim Corewarom i ostalim bendovima koji su tamo svirali barem jednom mjesečno, a često i dvije subote za redom. Također je značajan koncert bio u klubu „Ex“ (smješten između ČK-a i VŽ-a) gdje smo svirali s tada popularnom „Nulom“, a još su solidni koncerti te godine bili u čakovečkom Klubu te koncert u Lepoglavi.

(Digić-gitara)

1999. bila je najbolja godina što se tiče aktivnosti benda, svirali smo u mnogo gradova te na 2 veća festivala – Živjeti kvalitetnije u Velikoj kraj Požege i u Zadru na Live’n’Loud.

U ljeto te godine godine počeli su prvi problemi jer se kod Karla više nisu mogle održavati probe pa smo neko vrijeme svirali u jednoj drugoj prostoriji. Nakon toga nismo mogli više ni tamo svirati tako da je to u biti, kasnije smo shvatili, bio i početak kraja Motornog ulja. Krajem godine snimili smo studijski demo „Zadnja litra“ i to je bila „točka na i“ jer nakon toga više nismo kao bend napravili ni jednu pjesmu. Zadnja prostorija gdje smo imali probe bila je kod Sušeca u garaži gdje je probe imao njegov bend „KZL“, a kad nismo mogli više ni tamo morali smo plaćati po satu kod jednog lika u Varaždinu što je stvaralo dodatne probleme, a i Digić je počeo zabušavati što se tiče dolazaka na probe.

(Taradi-bass)

Taradi i ja smo došli na ideju da uzmemo Vreska u bend kao drugu gitaru pa ako bi Digić nastavio biti nemaran onda bi ga izbacili s benda. Vresk je bio nešto mlađi od nas, bio je popriično nadobudan i imao je svoju gitaru i pojačalo koje je nama nedostajalo. U toj postavi s 2 gitare odsvirali smo nekoliko koncerata od kojih je najznačajniji bio kao predgrupa Kud Idijotima u EX-u, no ubrzo se ispostavilo da taj eksperiment s Vreskom nije  bio uspješan pa smo dalje nastavili ipak samo s Digićom. Inače, zanimljiva je činjenica da od svih koncerata i gradova jedino nismo imali sreće sa Zagrebom.  Jednom su nas zvali u stari Attack, no to smo zadnji tren otkazali zbog ekstremne snježne mećave toga dana, a drugi put smo nastupali u Močvari prilikom neke manifestacije o međimurskoj alternativnoj sceni. Zbog slabog reklamiranja koncerta  nismo imali sreće i Močvaru je tada posjetilo samo 20-ak ljudi.

(Lazar-vokal)

Kako je vrijeme prolazilo sve je manje bilo interesa za probe i koncerte, tako da je bend održao zadnji koncert, ako se ne varam,  u čakovečkom Pub-u 14.12.2002. Početkom 2003. prestajemo djelovati da bi onda napravili jedan humanitarni reunion gig 2005.  te tijekom sljedećih godina poneki nastup na lokalnim in-memoriam koncertima ili kao gosti na rođendanskim gigovima od frendova. Zadnja takva svirka održana je 23.02.2013.