Nedavno je izašao fenomenalan novi album One Step Away, pa je ovo bio idealan trenutak da popričam o svemu malo za moj zine. Album možete skinuti ovdje: DOWNLOAD ALBUMA – NI GRAMA SRAMA
Prošlo je prilično puno vremena otkad sam zadnji puta čuo za vas, jel se radilo o kreativnoj pauzi ili baš o klasičnom raspadu, pa onda reunionu benda?
Da slažem se, stvarno je prošlo ohoho vremena i nismo baš bili prisutni na sceni radi kojekakvih paralelnih situacija/obaveza, al po pitanju raspada u bendu tu nikada nije bilo riječi pa čak ni pomisli na tako nešto strašno. U kratkim crtama bi se moglo reći da smo u to svo vrijeme bili prisutni u nekim drugim bendovima/projektima poput Rens Argoa, Overflow, Dunstabzugshaube, tako da smo samo strpljivo čekali pravi trenutak da svi zajedno ponovno kliknemo i nastavimo gdje smo i stali, bez grama srama!
Neki dan je objavljen novi album, koja je osnovna razlika između novoga i V šumi drijeva…? Sviđa mi se produkcija, onako je malo prljavija, a sve se čuje, gdje ste snimali? Postoji li i fizičko ili samo digitalno izdanje?
Prva i osnovna razlika je u samom nazivu albuma i to da je novi album mlađi od starijeg za samo 11 godina…Ima dosta razlike, prije svega mi smo danas i drugačiji ljudi nego prije 11 godina, tako da se to sigurno odrazilo i na sami pristup rada na novom albumu, nekada smo željeli mijenjati sve oko sebe, a danas želimo mijenjati i prihvatiti samo sebe. Moram priznati da nitko od nas nije neki pretjerani sound-nazi ili ti ga filozof što se tiče dobivanja samog zvuka u studiju ili prognoziranja unaprijed kako bi album trebao zvučati, već jednostavno svatko od nas dolazi sa svojim zvukom koji želimo što bolje pretopiti u jednu cjelinu, nazovimo to u ovom slučaju album, sa jednom jedinom misli na pameti, a to je da nas četvorica moramo zvučati ko jedna tipka na klaviru, a ako to uspijemo, super, a ako ne, moramo se naštimati :) Za sve ostalo bi se moglo reći da prepuštamo producentu tj. čovjeku kojeg smo odabrali da nam naše misli sažme u input – output, a ovog puta za to je bio zadužen Mark Markovčić zvan Mark Markovčić.
Naravno tijekom svih tih godina došlo je i do nekih promjena u bendu. Album V Šumi Drijeva Falidu snimljen je sa starim bubnjarom Ivan Bukovec – Buki (KC) i još uvijek prisutnim glavom i bradom Bojan Kurbanjev – Bobo kao trio, za razliku od novog albuma Ni Grama Srama gdje smo sada četveročlana družba sa novim bubnjarom, a da budem precizniji to mjesto zauzeo je lijep, visok, skroman i naočit koprivnički momak Marko Kuhar – Krt, al kad smo već kod KC-momaka onda dolazimo i do naše predivne bradate bebe Domagoj Čokonaj Perec – Čole kao druga gitara, tako da sada spajamo Podravinu i Zagorje u jednu našu takozvanu regiju, Zagorjevina! Osobno mislim da do danas nebi izdržali kao bend da nismo Bobo i ja njegovali jednu posebnu ljubavno-prijateljsko- glazbenu sponu koja nas je držala svih tih godina zajedno! Za sad je album samo u digitalnom obliku, a fizičko izdanje mislimo svakako napraviti barem za sebe i jos nekolicinu divnih i dragih ljudi, al ko više sluša te cedeje??? hah
Na albumu je po mom mišljenju fini miks osobnog i punk ljutine što se tiče tekstova, smatrate li da je ovaj album ono zrelo, ona esencija vas kao cjeline odnosno benda? Zašto tekstovi samo na hrvatskom?
Ne, mislim da se ono “zrelo” bude tek došuljalo kad budemo i mi sami zreli, a sada to slobodno mogu reći da to sigurno još nismo…, viš dobro pitanje, jer i sam se često zapitam pa dokle više…, al da, budemo još malo pričekali na te “zrele dane”! Uglavnom što se tekstova tiče, tu mi nije bila namjera da se nešto mnogo mudruje, već da bude direktno i jasno kao trn u oko, te da se stvori neki mix sarkastične-komedije sa dozom ozbiljnosti, u principu to je i naš način zezancije na koji volimo udriti brigom na veselje! Tekstovi na hrvatskom zato da nam i roditelji i šira rodbina mogu razumijeti o čemu pjevamo, engleski je dosadan i na njemu pjevaju svi i nije neka fora, a čak smo razmišljali da počnemo pisati stvari na mađarskom, što i nije tako loše jer već imamo i prvu pjesmu za sljedeći album koja nosi ime “Njošto Kebedeš Kilenc Otoš”… radimo i na prijevodima… pa da nas ceo svet razume!
Pitanje koje postavljam svim sugovornicima, kako ste došli u dodir s tom underground scenom?
Kad malo bolje rezimiram te dane ili-ti- ga godine, mislim da smo bili još ta generacija koja je donekle rasla u toj underground sceni, bilo je brdo bendova, klubova, koje kakvih mirisa, zapišano-izbljuvanih wc-a i naravno ljudi koji su bili spremni raditi sve samo da budu dio scene, na koncu imati bend, pa da život barem malo ima smisla, tako da smo se i mi zatekli u ono vrijeme tamo i objeručki se uhvatili za taj brzi vlak…
Mislite li da postoje ljudi na hrvatskoj sceni koji su umišljeni? Što vas može razljutiti? Postoji li neki događaj u nazovimo je karijeri OSA koji vas je na neki način obilježio i kojeg ćete uvijek pamtiti?
Čekaj, pa ne postoje umišljeni ljudi! Ljute nas ovakva pitanja! Jednom prilikom u jednom gradu išli smo na spavanje poslije svirke i sljedećeg jutra se probudili nagi jedni na drugima u nekoj čudnoj sobi. I dan danas je taj dan enigma!
Pošto ste već relativno dugo aktivni na sceni, što mislite o ljudima koji su tzv tipkovnica ratnici, koji preko weba samo nešto prigovaraju, a nikada nisu prstom mrdnuli da nešto naprave za scenu?
Nek si kupe novu tipkovnicu!
Mislite li da je scena ove sjeverozapadne Hrvatske sada bolja nego prije recimo 15-ak godina? Postoji li mjesto gdje bi rado svirali, koje je recimo velika želja ili san da svirate tamo?
Ne znam, kad bi išli na uspoređivanje, mislim da nebi gledali isti film…Nemamo nikakvih želja ni snova, srećom probudili smo se i sad se trudimo zadržati klince u sebi dok radimo na klincima :) Volimo ići bilo kuda samo da je svirka i sve što vole mladi!
Koji je cilj, odnosno slijedeći nivo kojeg ste si zadali kao bend da morate dostići? Postoji li neki vrh kada biste recimo mogli reći, evo to je to, sada smo postigli sve što smo htjeli?
Mislim da smo već postigli što smo duboko u sebi i htjeli, imamo bend, svirke, supruge, novi album, Konzum (koji ide s nama kroz život), HDZ (idemo dalje, rekao je Ivo Sanader), Željku Markić (neuspjeli abortus), te najbitnije da imamo jedni druge i naravno tebe Davore Krajcere – Viteže da ti imamo priliku dati ovako divan intervju… od srca k srcu!
Kakvi su članovi OSA privatno?
Zoki – lijep
Bobo – ljepši
Krt – najljepši
Čole – besprijekorno predivan
Bližimo se kraju interviewa. Klasično fanzinaško posljednje pitanje: Ima li nešto što želite reći, a da vas nisam pitao? Hvala puno na razgovoru.
Sve smo ti otpjevali, bolje rečeno ogolili smo ti naše gole duše, čak i više od toga!
Veliko hvala i tebi Davore, bilo nam je neizmjerno ugodno, štoviše drago nam je da se još netko bavi i piše za fanzin, jbno…”just straight ahead”.
KRAYKULLA-WEBZINE 