All posts by vladkraykulla

Active member of alternative underground scene and culture since early 1990-ies. Underground is a way of life!

Japanese symphonic death metallers HETEROGENEOUS ANDEAD announce new album – Chaotic Fragments!

HETEROGENEOUS ANDEAD is Melodic & Symphonic Electro Death/Thrash metal band in Tokyo, Japan. The sound is based on Thrash metal with Progressive metal, added the Electronic & Symphonic sounds, and all of them is sung by Mezzo-soprano & female growl voices.
After releasing their critically acclaimed album “Deus Ex Machina” in 2018, they are back with their new studio album “Chaotic Fragments” due for release on April 8th, 2022 via Wormholedeath worldwide.

About the album:
We’ve released one EP & album so far, so this album will be our third release.
We don’t change the concept and aimed to further improve the level while making it understandable as Heterogeneous Andead music immediately after listening. There are songs with more progressive elements in this album, and we also take on new challenges such as triple time.
It also features more guitar harmonies and the synthesizer’s sound is more emphasized than before. The performance of each part is also more energetic. This album has only 8 songs, but I think that all the songs are good quallity to be the lead track of the album. In this album Yusuke Kiyama worked on mixing / mastering, so all the sounds are our ideals.

Tracklist:

01-The Void Sacrifice
02-Fragments of Memories
03-Last Reverie
04-Beautiful Nightmare
05-Fission
06-Mirror of the Lie
07-Regrettable
08-Licking

Biography
HETEROGENEOUS ANDEAD is Melodic & Symphonic Electro Death/Thrash metal band in Tokyo, Japan. The sound is based on Thrash metal with Progressive metal, added the Electronic & Symphonic sounds, and all of them is sung by Mezzo-soprano & female growl voices. In 2012, the leader Yusuke Kiyama started as the project. HETEROGENEOUS ANDEAD is formed in 2013, and the current vocalist Haruka joined in 2014. 1st EP “UNDEAD” was released in 2015, then joined to the TERRORIZER Magazine No.266 CD. And we joined with it to JAPAN EXPO in France. In 2017 1st full album “DEUS EX MACHINA” was released for Japan. And we joined to the compilation “IMPERATIVE MUSIC COMPILATION DVD – Volume 14” of Brazil which Kreator & Obituary also joined. The bassist Takashi Onitake joined in 2017. In 2018 1st full album “DEUS EX MACHINA” was released from Wormholedeath records for worldwide. We uploaded our first MV “Automaton”from“DEUS EX MACHINA” on YouTube. The guitarist Masaya Kondo and the drummer Tomoyuki Nakano joined in 2018. In 2019 we uploaded MV “Denied”from“ DEUS EX MACHINA” on YouTube. The guiterist Masaya Kondo left and Sho joined. We stopped the live performance activity and started to work for making the 2nd album since September in 2019. In 2021 the bassist Takashi Onitake and the guiterist Sho left.
Discography:
Undead (EP, 2015)
Deus Ex machina (CD, Wormholedeath 2018)
Chaotic Fragments – Wormholedeath (CD 2022)
HETEROGENEOUS ANDEAD are
Haruka: Vocals (Mezzo-soprano & Growl voice)
Yusuke Kiyama: Guitar, Synthesizer, Programming
Tomoyuki Nakano: Drums

HETEROGENEOUS ANDEAD ONLINE

heterogeneousandead.com

HammerFall – Hammer of Dawn (Napalm Records)

Kad su izašla prva dva HammerFall albuma u drugoj polovici devedesetih, Glory To The Brave i Legacy Of Kings bio sam opsjednut tim bendom koliko su mi bili odlični i obožavao sam ih slušati na snimljenim kazetama koje mi je presnimio jedan moj frend koji ih je nabavljao od legendarnog HMFC Marasa iz Zagreba. Uspio sam ih i uhvatiti uživo kada su svirali još samo te stvari. Sjećam se kada je izašao Renegade i kasnije Crimson Thunder koliko sam bio razočaran, a kasnije albume sam samo preletio i pronašao tu i tamo koju dobru stvar i melodiju, ostalo mi jednostavno nije pasalo. Bend je previše otišao prilikom pisanja pjesama u neke kotrljajuće Accept vode, a izgubila se ona ratnička energija i lepršavost koja je ranije postojala.

Eto, templari iz Gothenburga slave uskoro trideset godina i kako bolje proslaviti nego s novim albumom, dvanaestim u karijeri benda čiji su zaštitni znak gitarist/osnivač Oscar Dronjak i pjevač Joacim Cans čiji glas bih prepoznao uvijek, u koje god doba da mi ga netko pusti. Novi album sadrži deset pjesama i onako na prvo i drugo slušanje su dobre i bend nakon svih tih godina još uvijek uspije napisati pokoju himnu i dizalicu kao što je recimo No Son of Odin, koja je lirikalno i muzički jedan od mojih top favorita s ovog albuma, kao i Brotherhood koja podsjeća jako na ranije dane benda, Joacim pjeva ove pjesme odlično kao i uvijek dok gitaristi isporučuju odlične melodije, kako na strofama, bombastičnim himničnim refrenima, te solažama. Ono što je također odlično su harmonije i backing vocali koji su fenomenalno odrađeni. Ono što je boljka na zadnjih xy albuma ovog benda je, da postoje uvijek neka dosadnjaštva ili patetične balade, pa se nađe takvih i na ovom albumu, ali su srećom u manjini, kao i nekih hard rock izleta u izdrkavanje, ali sve u svemu ovo nije loš album. Tekstualno se bend kreće u tematici koja je na neki način zapisana u kamenu za ovaj stil melodičnog power metala, a to je bitke, slava, smrt i život poslije smrti, vjerovanje u sebe, svoje metalno srce itd itd. Kada sam bio klinac takvi tekstovi su me držali cijeli dan da me dignu i da pokažem srednji prst svima, danas su mi još okej, razgale srce, ali me više ne dižu kao nekada. No sve u svemu, od zadnja tri ili četiri, meni nekako najbolji. Drago mi je da su još uvijek tu.

(recka) Amorphis – Halo (Atomic Fire Records)

Tko bi rekao da je prošlo već više od trideset godina otkako su finski divovi Amorphis započeli svoj pohod na scenu. Ključni trenutak bili su drugi i treći album, poslije kojih su uspješno počeli inkorporirati nordijski folk i njegove melodije sa melodičnim i agresivnim death metalo, kasnije dodajući cijeloj slici i neke prog rock elemente u klavijaturama, dijelovima pjesama i čak ponekim izletom u laganu, tek laganu psihodeliju. Pjevač Tomi Joutsen je već dugo u bendu, no zasigurno mogu reči da mi je jedan od najdražih glasova u metalu, bilo da pjeva death metal growlom koji se uglavnom razumije što pjeva ili melodičnim, odličnim clean vokalom, koji može biti jako nježan na momente. Što imamo na novom albumu? Pa, Amorphis nastavljaju put kojim su uspješno išli zadnjih nekoliko albuma, a to je red agresije, red melodičnog death metala, red nježnijih clean folk pasaža sa odlično napisanim melodijama i čak zborskim dijelovima kao u odličnoj Northwards. On The Dark Waters je meni jedan od osobnih favorita, groove death metal kombiniran sa odličnim melodičnim refrenom, sigurno jedan od boljih Amorphis himni zadnjih par opusa. Mirni pasaži, skoro pitoreskni, sa frulom i folk instrumentima brzo se mijenjaju u agresiju, te natrag, ali tu je ona poznata melankolija, svojstvena u tolikoj mjeri samo finskim bendovima, koji to tako dobro odsviraju i napišu prije toga, da ti se koža naježi. A New Land je također stvar koju je potrebno spomenuti sa tom zaraznom glavnom gitarskom melodijom koja vodi u neku drugu dimenziju i ježi kožu. Meni sasvim odličan album.