Kao što je onima koji čitaju ovaj zine od samih početaka poznato, uz hardcore punk i underground scenu, meni su jedna od najboljih stvari filmovi i serije o superherojima.

Moram priznati i odati počast Marvelu, čiji fimovi, uz neke izuzetke nadaleko nadilaze i bolji su od filmova koje radi DC. No, nekako mi se čini da je DC daleko bolji u televizijskim serijama. Tako je i u ovoj seriji koja je proizašla iz Supermanova univerzuma.

Kada je propadala planeta Kripton, malog Kal-ela odnosno budućeg Supermana su roditelji ispalili prema planeti Zemlji, no manje je poznata činjenica da su prije njega ispalili i kapsulu sa njegovom sestričnom koja je imala zadatak paziti na njega tijekom njegovog odrastanja. No, ona je zapela u svemiru i zakasnila za Zemlju, a za to vrijeme, Kal-el je već odrastao i postao poznatiji kao Superman.

Kara Danvers se zaposlila kao novinarka u Catco produkciji tijekom dana, a u ostalo vrijeme kao Supergirl spašava ljude u nevolji i pomaže polusestri i njenoj DEO agenciji u borbi protiv vanzemaljskih i zemaljskih krimosa i ostale gamadi.

Tijekom dvije sezone događaju se svakakve peripetije i sukobi, od invazije aliena, ljudi koji žele istrijebiti aliene, te nevolje i nevoljice. Melissa Benoist u glavnoj ulozi je meni bila potpuno nepoznata prije ove serije, ali oni koji su gledali, sjetiti će se nje iz serije “Glee”. Meni je baš super sjela kao Supergirl. U seriji se u nekim epizodama pojavljuje i poznatiji bratić Superman, kao i majka i sestra Lex Luthora, Lois Lane i druge ličnosti iz Superman univerzuma. Vjerojatno najpoznatija glumica koja glumi u seriji je Calista Flockhart(Ally McBeal serija).

Prva sezona serije je onako blaža, a druga je puno bolja sa više akcije, priče i boljim epizodama. Nedavno je završila druga sezona i serija je produžena na treću sezonu, pa će ona biti nadam se još i bolja. Za sve vas koji volite zabavnu, a ne pretešku serijicu o superjunakinji/junacima čekirajte ovo obavezno!

Jučer mi se slomilo srce. Koliko sam prekjučer bio presretan i punog srca zbog odličnog koncerta u Zagrebu, onako umoran, ali napunjen srećom došao sam ujutro na posao niti ne sluteći da ću na kraju dana biti slomljenog srca i žalostan.

Oko pola jedan popodne uključio sam net na mobu da vidim na Facebooku što ima, a tada sam vidio da je Terzo iz S.U.S. objavio tužnu vijest. Prvo nisam mogao vjerovati, a tada sam vidio i na stranicama ostalih ljudi sa scene, ostalih fanzina i portala. Ugasio sam mob i nastavio buljiti u službeni kompjuter. Tada sam osjetio kako je nešto glasno puklo u mom grudnom košu, a suze su počele teći nezaustavljivo, a bole je bila nesnošljiva. Sada kada ovo pišem, oči se opet magle od suza, ali pokušavam nastaviti dalje i napisati neki suvisli tekst kako bi se u svom webzineu na dostojan način probao oprostiti od ovog čovjeka.

Gorana Kostića-Kostu sam upoznao u slovenskom gradu Mariboru 24.10.2015.kada je moj tadašnji bend KGF svirao u dvorani Gustaf kao predgrupa Kostinom bendu Protektori. Kada smo stigli u dvoranu, nije bilo puno ljudi, osim organizatora i ekipe i nas bendova. Odmah smo kliknuli na prvu, a nas je oduševilo kako nas je Kosta prihvatio pod svoje krilo i cijelu večer se brinuo oko nas kao da smo njegova vlastita djeca, pogotovo prema našem tadašnjem gitaristu Vilimu koji je bio daleko najmlađi od svih nas. Odgledao je cijeli naš nastup, a nakon njihovog nastupa lijepo smo se podružili dugo u noć i Kosta nam je ispričao cijela poglavlja iz svog života kao i puno zanimljivih anegdota sa scene. Oni su spavali u Mariboru, a mi smo otišli kući. Na rastanku, Kosta nas je ispratio do automobila, sve nas izgrlio, brinuo se da se sretno odvezemo kući i nek se javimo preko Facebooka kada stignemo. Nas je inspirirala njegova energija, njegova volja za svirkom, ljubav prema sceni i neuništiv punk duh.

(Kosta, mi i Protektori u Mariboru-dvorana Gustaf 24.10.2015.)

Prolazili su mjeseci, KGF se u međuvremenu raspao, a Kosta i ja smo ostali u kontaktu preko Facebooka i chata. Čovjek je neumorno putovao i svirao sa Novembrom i bio mi je vječita inspiracija, kada mi je bilo teško i kada sam mislio sve poslati u materinu, sjetio sam se Koste i njegove energije i nastavio dalje još jače nego prije. Čuli smo se preko chata više puta, uvijek je imao lijepe riječi i volje saslušati i pomoći. Dogovarali smo interview sa Novembar i Kostom o bendu kao i o Kostinom životu, koji bi bio poduži i zanimljiv. Uvijek nam se nešto ispriječilo, obaveze s bendom, životne obaveze i sve ostalo…Sada nažalost, nikada nećemo napraviti i dovršiti taj interview.

U razgovoru, onako usput, Kosta nam je pričao i o zdravstvenim problemima koje je imao. Mislili smo da tog dobrog čovjeka ništa ne može pokopati i uništiti, mada je na kraju bitku ipak izgubio. Počivaj u miru Kosta, mi ćemo nastaviti i tvoj duh je već sada kraj nas, smiješi se onim tvojim osmijehom i dogovara koncerte Novembra. Jednog dana se vidimo opet!

GORAN KOSTIĆ KOSTA-ZBOGOM PRIJATELJU!

Impermanent State contaminated

House is built

On a chaos structure

Building blocks axiom

Heaven is ready to give in

Verminous appetite

Dirt in our lungs….suffocation

Bottomless garbage dump

Waking up , nothing’s real

Our fake smile torn down

Struck by lightining of awareness

Today’s fear stands beside you

Tomorrow is a factor unknow

Disassembling through all and none

Behind us , a tidal wave of ignorance

A self – spoken truths parody

Coil up the minds through insanity

There’s a prison bars to look forwards

Of love’s debris & covenants

I 

UNDO THE FALL

When the sky starts falling down , come on take my hand let’s just go , don’t ask if I know the way , darkness will show the signs , the brightest star can’t outshine your eyes , smiles you gave cannot be strip from my heart , forever more I’ll cherish this memories & tears , let this words tell you I’ll never let you fall , take my hand in the end my fall is losing you.

II

DISEMBODIMENT OF LUST INTO DEVOTION

It’s so hard wake up without your eyes caress my body , your delicate words playing in my ears , the mellow skin against mine , canvas of passion that ignites , and as each day dies dreams will carry me in your arms , let’s crank chemistry so we’ll damn sure render portals of eternity into hell of a ride.

III

IMMORTALITY AWAITS YOU AND ME

Looking at the sunset and wonder if your thoughts fly towards me , the moonlight is shining in my eyes that are flashing pictures of your smile , heart beat hard enough awaiting sound of your voice to make it pulse even stronger , so I ask you will you be next to me when two hearts become one , to rise in equinox and never return.