Category Archives: Columns

Trening za umiranje

trening za umiranje

Mada sam o ovom bendu već pisao u ovom zineu i mnogi znaju za moj gorko sladak odnos s ovim bendom. Na pisanje ovog teksta potaklo me to što sam nedavno pročitao konačno knjigu Aleksandra Dragaša, nazvanu po pjesmi Hladnog Piva-Trening za umiranje, koja je biografija prvih 20-ak godina karijere ovog prije punk a sada više rock benda iz Gajnica.

Zašto gorko-sladak odnos? E, pa zato što mi je koncert ovog benda daleke 1994.u čakovečkom Klubu bio prvi punk koncert kojeg sam pohodio i danas ga se sa sentimentom sjećam kao prvog, ali ono, mitološkog punk koncerta moje “karijere” polaženja koncerata i festivala. Pio sam uz ovaj bend, volio, urlao njihove tekstove, i mogu reći da su njihovi albumi “Džinovski” i “Gad” tekstualno imali ogroman utjecaj na moje odrastanje i formiranje kao osobe. Isto tako, njihov četvrti album “Pobjeda” mi se zauvijek osim po odličnim pjesmama utisnuo u sjećanje kao jedan od zadnjih albuma koje sam slušao sa mojom mlađom sestrom koja je poginula nedavno nakon što je album izašao. “Šamar” kao odličan album opet nosi u meni neke druge uspomene sa granice mog postajanja odrasle osobe. Bio sam barem jednom na gigu Hladnog piva nakon izlaska svakog od ovih albuma i uvijek mi je bilo jebeno odlično.

To je sladak dio,  a sada je red na onaj gorči dio. Nakon “Šamara” nekako su mi se izgubili, kao neki scenski elitist smatrao sam da su njihovi izgubili neki underground dodir, previše šminkera i seljaka je počelo pohoditi njihove koncerte i nisam se više osjećao dobro na njihovim gigovima. Do novog albuma koji mi je opet odličan odnosno “Dani zatvorenih vrata” istodobno sam ih volio i mrzio. Sada ih opet volim, ta mržnja i neki moj scenski elitizam se izgubio na pragu moje četrdesete godine života i konačno mogu reći nakon slušanja da mi se novi materijali sviđaju jednako kao i stari. Što sam pročitao u knjizi?

Moja osnovna zamjerka knjizi je da nije ni biografija benda, niti osobna Aleksandrova priča o njegovom životu, vezana paralelno uz bend, nego nešto između. Znate ono, nije ni, nije ni! Morao je odrediti po mom mišljenju bolje u kojem smjeru će knjiga ići, jer na kraju nije ispalo baš dobro. Nemojte me krivo shvatiti, knjiga je zanimljiva za čitanje i jedinstven dokument jedne ere jednog, pa možemo reći od najznačajnih bendova hrvatske rock scene od 90-ih naovamo. Kada sam pročitao u knjizi koliko se bend naradio i koliko govana najeo do uspjeha, koliko truda i odricanja kao u najnapetijem filmu, drago mi je eto da je dečkima uspjelo. Priča o uspjehu i trudu ne razlikuje se od priče nekih drugih bendova koji su u svijetu uspjeli na sličan način, ali je ipak poprilično jedinstvena za naše prostore. Nikada nisam mogao biti objektivan prema stvaralaštvu ovog benda, iako sam ih jedno vrijeme mrzio zbog toga što su postali, skidam im kapu do poda i nakon svega, svih tih godina, mogu reći da sam fan i hvala im na nekim pjesmama i albumima koji su utjecali na mene kroz moje formativne godine. Iako je ovo zine posvećen undergroundu prvenstveno, iako se više ne mogu nazvati punk bendom, mislim da ovaj članak itekako ima mjesto u ovom zineu.

Know-It-All People and how to get rid of them

Have you ever met someone that is so annoying that you caught yourself wishing to murder the person standing or sitting in front of you and bothering you endlessly?

I have, for sure! There are some people that I like to call Know-It-Alls, you know, those people that have opinions about everything and know everything and they bother everyone with their boring opinions day after day, hour after hour. First of the eleven Satanic rules of the Earth is to not give opinions or advice unless you are asked. So, why do these Know-It-Alls bother us all the time with their endless bickering about politics, about health, about cooking and about just everything, you name it. This can be also localized in hardcore punk and metal scene. Those experienced scenesters, about 25 years old, having that been there, done that attitude, like look at me Ma, I am old and I know everything about the scene, about the bands and I am bothering everyone because nothing is good enough, nothing is hardcore enough, nothing is metal enough, the bands with antichristian and Satanic lyrics are stupid, the antifa bands are stupid…in short, those people are so stupid and so empty that they can not be pleased with anything.

stupidity

There are two ways to get rid of such people. Of course, there are three, but murder is punishable by law, so dont kill anyone! The first way is fool the stupid way. When Know-It-All is bothering you, the way to get rid of him starts with the level of his stupidity. You must somehow determine if Know-It-All is stupid enough to get rid of him in this way. You can do this by posing him a couple of simple questions about different themes that will confuse him. If you determine that Know-It-All is stupid enough, proceed with step two. Let him rant about his boring and idiotic stories and listen and stare intently at his face. Let him rant about five or so minutes and do not interrupt. Then, you can start putting in a short yes or nod of your head and that will lull the Know-It-All into believing that you care and agree with his idiotism. Then, step three is in order. Start putting in some sarcastic remarks. Of course, Know-It-All wont understand that you are being sarcastic since he is too stupid to get it. In that way try to create the remarks so Know-It-All can think that he is right and continue to pull him deeper and deeper into conversation and remarks should be sarcastic but you must determine the imagined line where you must stop so Know-It-All could not get that you are making him more stupid than he really is, if that is possible at all. This will work especially if you are surrounded with other people who will get that you are in fact making Know-It-All look foolish, but they enjoy in that little game. The end result will be that Know-It-All walks off thinking he is smart and master of the universe, and you and all the other people around can have a laugh at his stupidity. Have a try, this works, I have delivered that coup at least hundred times.

The second and a lot faster way is deliberate ignorance way. When Know-It-All approaches and starts his bickering, you just plain and simple laugh hard right in his face or smirk and turn your back. After all, stupidity should be painful. Sometimes this way is the only way to get rid of Know-It-All. They are still out there. They lurk on gigs, they lurk in coffee shops, they lurk on the street…I hope you can deal with them.

WORLD WITHOUT END!

 

Howard Phillips Lovecraft:Najstarija i najjača emocija čovječanstva je strah!

lovecraftfilm

Pogledao sam konačno hvaljeni dokumetarac iz 2008. Lovecraft:Fear Of The Unknown, scenarista i redatelja Franka H.Woodwarda. Pošto mi je Lovecraft najdraži horror pisac, odlučio sam se malo osvrnuti na ovaj film prisječajući se svih strahova koje mi je ovaj pisac priuštio od dječačkih dana do danas.

Howard Phillips Lovecraft je rođen 1890. Otac Winfield je bio trgovački putnik i za vrijeme jednog od svojih putovanja u Chicago je doslovno poludio i mentalno se raspao, te su ga zatvorili u ludnicu. Majka Susan se vratila sa sinom u rodni Providence. Otca se nikada nije vratio iz ludnice, te je naposlijetku tamo umro od sifilisa. Početak filma nam objašnjava rane dane Lovecraftovog djetinjstva, koje nije bilo baš najsretnije.

U filmu se kao gosti i komentatori pojavljuju razne slavne ličnosti iz svijeta horror i fantasy filma i književnosti kao što su Neil Gaiman, Peter Straub, Guillermo Del Toro, Ramsey Campbell, Stuart Gordon, John Carpenter…

Nakon što je Lovecraft kao dječak opet završio sa majkom u rodnom Providenceu, majka je bila prepuritanski odgojena i previše gotovo bolesno je brinula za malog Howarda. Dječak se često zatvarao na tavan kuće u kojoj su živjeli gdje su mu društvo pravile brojne knjige koje je čitao. Otkrio je Poea i njegove priče, a razvio je ljubav prema astronomiji i svemiru koji mu se činio preprazan pa je valjda zato u njega smjestio Old Ones(Chtulhu, Yog Sothoth, Azathoth..)

Kao mladić i kasnije kao razvijeni autor, Lovecraft nikada sam nije rekao nešto dobro o svom spisateljskom radu, vjerojatno ga je i dobar odgoj sprečavao da učini tako nešto. Ovdje ne mogu, a da ne spomenem i mračnu stranu, naime, cijeli život Lovecraft je bio prilično ksenofoban i veliki mrzitelj stranaca i doseljenika. Zaljubio se u male novine koje su ljudi izdavali praktički DIY, pa je i on pokrenuo jedne, zvale su se prikladno njegovim uvjerenjima The Conservative koje je sa malo ili nikakvim uspjehom izdavao nekoliko godina.

1919.objavljena mu je prva priča “Dagon”, stravična pripovijetka o mornaru brodolomcu koji je izbačen valovima na pusti otok za kojeg otkriva da nije toliko pust. Kao što sam napomenuo, bio je jako vezan za majku Susan koja je preminula 1921.godine. Kada je ostao sam, živio je u malom stančiću i svojim je pričama jako slabo zarađivao, te je jako slabo jeo, što je po mom mišljenju imalo utjecaja na kasniji razvoj bolesti.

dunwich

Za jedne humorističke novine je uspio napisati i prodati priču Herbert West:Re-animator koja je postala jedna od njegovih najpoznatijih ranih radova, priča o ludom znanstveniku koji oživljava mrtvace je dobila i svoju filmsku verziju u režiji Stuarta Gordona, sa horror ikonom Jeffrey Combsom u naslovnoj ulozi. Film je čak i dobio dva nastavka, koji su bili užasno loši. Dakle, za tu priču je Lovecraft po prvi puta zaradio nešto veći honorar.

U to vrijeme strast su mu postala putovanja, pa je za vrijeme jednog putovanja u New York upoznao Sonju, židovku u koju se unatoč svom žestokom antisemitizmu jako zaljubio i oženili su se. Zbog Sonje se preselio u New York, a pošto prije nije bio sklon nekom kontaktu s ljudima, Sonja ga je uvela u svijet seksa i ljubavi.

1923.je sa radom počeo jedan časopis koji je za Lovecrafta i mnogo drugih autora imao izuzetno značenje, pošto je otkupljivao i objavljivao horror i sf priče. Časopis se zvao Weird Tales. Nakon preseljenja u New York, Lovecraft je izmislio tri pojma koja su bila ključna za njegove daljnje priče a to su:Miskatonic University, grad Arkham i legendarna knjiga zla i magije Necronomicon. U New Yorku je Sonja marljivo radila kako bi preživjeli, a Lovecraft je uporno odbijao pronaći posao, njihovo siromaštvo i njegov rasizam su jako narasli. Sonja je otišla raditi u Pittsburgh, a Lovecraft se vratio u Providence 1926.

Nekako u to vrijeme napisao je i objavio jednu priču koja je postala skoro središnji dio njegovog rada, a to je “The Call Of Chtulhu”. Ta priča je postala jedna od njegovih najpoznatijih i pokrenula je cijelu mitologiju koja živi do dana današnjeg.

kolofktulu

Na jednom izletu kada je gledao šumu i kamenje na vrhu brda, smislio je isto tako jednu od svojih najpoznatjih priča, a to je “The Dunwich Horror”. Ta je priča o zlokobnoj obitelji Whateley, Yog Sothothu i drevnim brdima imala jako dobar uspjeh, pa mu je donijela do tada najveću zaradu, 240 dolara. Danas ta priča ima barem dvije filmske ekranizacije i jako puno referenci u horror svijetu.

Na osobnom planu, 1929.Sonja i Lovecraft su predali papire za razvod, a ona je otišla u Europu koju je Lovecraft jako želio posjetiti, no nikad nije uspio. Kasnije se opet udala i imala dug i sretan život u Kaliforniji gdje je i umrla 1973.

Lovecraft je nastavio živjeti u relativnom siromaštvu i pisati i slati priče od kojih su neke objavljene, a neke odbijene. Film nadalje prikazuje njegovu zadnju, meni nekako najdražu fazu, gdje su priče postale zrele, duže, a ksenofobija i rasizam na osobnom planu su popustili i pretvorili se u ljubav prema životu.

1930.objavljuje “The Whisperer in Dark”, priču koja je ustvari Lovecraftova reakcija na otkriće planete Pluton te godine. Priča je u obliku pisama između dva prijatelja koji otkrivaju vanzemaljsku agendu kako pokoriti čovječanstvo.

1931.Lovecraft je napisao i objavio jedini svoj roman i najduži opus “At The Mountains Of Madness” roman o ekspediciji na daleki sjever koja je otkrila fosile i ostatke vanzemaljske rase i nešto još uvijek vrlo živo u ledu! Moram priznati da kao klincu kada sam prvi puta čitao ovo djelo nikako nije sjelo, da mi je bilo prekonfuzno i nekako previše opisno u odnosu na Lovecraftove priče. Danas mi je ovo fenomenalan roman! “Planine ludila” kako su kod nas prevedene su imale ogroman utjecaj na horror svijet, poglavito na filmove kao što je npr “Alien” Ridley Scotta, pri tom mislim na slijetanje broda Nostroma na planetu na kojoj ih čeka napušteni srušeni brod veličine grada, sa mrtvom posadom i nečim živim. Isto tako vidi se utjecaj na Carpenterov film “The Thing” koji jako podsjeća na taj roman, iako je napravljen po čisto jednom drugom predlošku. Zanimljivo, magazin Weird Tales je odbio izdati “At The Mountains Of Madness”.

planineludila

U kasnijoj fazi svoga rada, Lovecraft se stidio nekih odličnih priča kao što je npr “Shadow over Innsmouth”, jer ih je smatrao regresom u odnosu na svoj književni put. Ta priča o gradu punom drevnih ljudi riba je jedna od boljih, u kojoj se Lovecraft iskazao kao majstor akcijskih scena, odnosno bijeg glavnog lika iz hotela i potjera po ulicama do procesije ljudi riba je jedna od najnapetijih scena horror literature koje sam čitao. Krajem 1935.ipak su objavljene “At The Mountains..” i “Shadow Out Of Time” što mu je donijelo još jednu najveću zaradu ikad, 595 dolara. Kako je vrijeme odmicalo, publika je prepoznala njegov rad i slava i zarada su mu se povećavali, ali zdravlje mu je bilo sve lošije. Dijagnosticiran mu je rak debelog crijeva i 1937.je umro star 46,5 godina.

Nakon Lovecraftove smrti, poštovatelji, krug pisaca prijatelja Lovecrafta su osnovali Arkham House, izdavački label vođen od strane August Derletha i Donalda Wandreia kako bi izdali sve njegove priče, što su i učinili 1937. te su oni jedni od najzaslužnijih da njegov rad nije pao u zaborav.

Lovecraftov rad nikada nije zaboravljen, naprotiv, služi kao vječna inspiracija horror kulturi, pošto je ipak bio mračan barokni horror princ 20.stoljeća!