Kao i svake godine, ove godine se također održao tradicionalni in memoriam koncert posvećen našem prerano poginulom prijatelju Danku Topleku koji je stradao u tragičnoj nesreći 2014.godine. Isto tako, koncert je in memoriam Branku Črncu-Tusti, pjevaču legendarnog benda Kud Idijoti, preminulom od raka 2012.godine.

Ove godine je koncert malo bio poremećen otkazivanjem nastupa od strane glavnog benda večeri, zagrebačkih FNC Diverzant samo dva dana prije održavanja koncerta. Otkazali su nastup zbog smrtnog slučaja, pa je ostalo unatoč naporima organizatora da pronađu zamjenu na dva lokalna benda da izvuku stvar i da se koncert održi.

Pošto je puno ljudi kupilo unaprijed ulaznice u predprodaji, teren ispred Prostora i samo dvorište su bili dobrano napunjeni već od tamo negdje 21 sat, iako je koncert trebao početi tek negdje oko 23 sata po najavljenoj satnici. Ljudi su se zabavljali, cugali i radilo se o uobičajenom folkloru svakog punk koncerta.

Negdje iza 23 sata, kao što je najavljeno stage je zauzeo prvi bend, PANICKA iz Slovenije, točnije susjedne Lendave. Materijal ovog benda poznajem u dušu, pošto sam ih gledao i slušao uživo već milijun puta, te dijelio stage sa njima. Sviraju punkrock onako domaćinski, iz duše, koji vuče na melodičniju stranu, sa tekstovima na slovenskom i njemačkom jeziku.

(photo by:Mateo Henec)

Bend postoji već dugi niz godina više od 15, a članovi su jedni od najprijaznijih ljudi koje poznajem. Otvorili su koncert sa Vse to, nastavili preko Mi delamo, Ich fuhl mich scheisse i ostalih hitova, a veseli i to da su odsvirali jednu dvije nove stvari koje su stvarno odlične. Našla se tu i jedna obrada Nirvane, koja meni osobno nije legla, pošto ne volim nikako taj bend, ali jebig stvar ukusa. Panicka je bila prilično uigrana, ali mali tehnički problemi krajem seta nisu spustili atmosferu i ljudi su prilično plesali i zabavili se, pa su Ken i kompanija mogli na miru privesti svoj set kraju.

BEZ PANIKE sam prvi puta gledao/slušao uživo na njihovom prvom pravom koncertu daleke 1995. Ovo im je bio jedan jedini reunion koncert pošto ne sviraju već nekoliko godina, specijalno za ovu priliku. Radi se o bendu koji je na mene imao veliki utjecaj i inspiraciju kada smo bili klinci i rasli zajedno, jer ih osim što su mi prijatelji, smatram i najboljim i najuspješnijim čakovečkim punk bendom ikada. Klub je bio dupke pun, pošto dosta današnjih klinaca nije stiglo prije vidjeti Bez Panike uživo kada su bili aktivni, a starija ekipa je došla prisjetiti se starih dana i podržati bend. Atmosfera je bila vrhunska, bend je u set listi imao pjesme praktički sa svih izdanja, od debut tapea Stvarnost, preko singlice ploče do albuma Punkmobil i zadnjeg izdanja. Vidljivo dobro raspoloženi, redali su hit za hitom uz pogo, stage diving i singalong. Pjevačica Špica je zvučala kao da pauze nije ni bilo, kao da bend i dalje aktivno svira. Bilo je tu nekih pogrešaka i fuševa, ali ovo je punk koncert i ljudi nisu roboti i ne može svirka biti savršena, ali tko to broji uopće. Na kraju su Bez Panike zatvorili set obradom Kud Idijota Ja sjećam se uz sveopće pjevanje. Zabava i pjesma se nakon toga nastavila uz standardne punk hitove puštane preko razglasa duboko u noć.

(photo by:Mario Novak)

Mene jedna stvar u cijeloj toj priči muči i moram se na to osvrnuti htio ili ne htio. Čakovečka scena je kroz godine nažalost imala jako puno mrtvih i po mom mišljenju je nepotrebno održavati in memoriam za Tustu, koji, iako je legenda, osim marketinške nema ovdje drugu svrhu, osim da se koncert čim bolje proda. Tustu 99 posto ljudi koji organiziraju i pohode ovaj gig nije poznavalo, pa neka in memoriam za njega rade ljudi u Puli koji su mu bili prijatelji i koji su ga poznavali, a mi imamo nažalost i previše svojih ljudi koji su umrli i kojima bi ovaj in memoriam trebao biti posvećen svake godine. Marketing i prodaja je lijepa stvar, ali potrebno je i malo empatije i morala u cijeloj priči.

Kada sam vidio Facebook event za ovaj gig odmah sam znao da na ovo jednostavno moram otići. Dva benda koje jako volim, plus jedan za kojeg do sada nisam čuo, plus koncert u susjednoj Sloveniji, jednako odlična zabava garantirana!

Nekako mi je u Sloveniji uvijek tako lijepo posjetiti neki koncert, osjećaj i atmosfera je kao da sam doma, pogotovo u susjednoj Lendavi, koju smatram prijateljskim gradom i praktički jednom scenom koliko smo se zbližili i koliko smo blizu kada pogledamo kilometre. Marljiva ekipa iz Ignite The Underground Promotion i Mansarde radi koncerte i festival Tepih na paleti koji postaje svake godine sve bolji i bolji. Mansarda je mali, onako taman domaći klub u centru Lendave koji je ugostio brojne underground bendove različitih usmjerenja.

Kada smo došli pred Mansardu, ekipa je uobičajeno kratila vrijeme vani pred ulazom, neki su se bavili tekućim pitanjima, neki samo razgovarali, a mi smo lijepo pozdravili slovenske i zagrebačke prijatelje. Malo priče ovamo, malo priče tamo i vrijeme je došlo za početak koncerta. Sve skupa je malo kasnilo u odnosu na objavljenu satnicu, ali ne previše.

Kao prvi bend nastupili su slovenski MENTAL STRIKE, mislim da iz Laška. Bend svira neki melodični hardcore punk, prilično brz i energičan. Ne volim biti kritičar zvuka, ali mislim da im je nastup poprilično bio upropašten lošim zvukom. Vokal je bio premutan, nije se baš čuo prema van, dok je sve skupa nekako bilo pretiho i nešto je krčalo u zvučniku koliko sam uspio skužiti. Što se tiče same njihove muzike, prilično mi se dopala, volim taj tupa tupa zvuk i povremeno su me malo podsjetili na old school youth crew bendove, točnije na Gorilla Biscuits. Basist je nešto govorio između pjesama, kao i vokal, ali nisam ništa razumio. Ono što je po mom skromnom mišljenju mali minus vokalu je prestatičnost na stageu. Nije ovo proba, neg je gig i sviraš hardcore punk, pa mrdni malo majstore! No, super su i jedva čekam da ih negdje opet vidim live.

(photo by:Anamarija Nađ)

Kao drugi bend nastupili su PIČKE VRIŠTE iz Zagreba. Za vrijeme njihovog seta zvuk je bio odličan, vokala Iveka se praktički skoro razumjela svaka riječ koju je otpjevao u pjesmama. Za one koji ne znaju, Pičke sviraju odličan melodični punk s primjesama hardcorea, tekstovima na hrvatskom jeziku i neću pogriješiti ako ih nazovem hrvatski No Use For A Name. Ovo mi je bio drugi put da sam ih uhvatio uživo i bio oduševljen. Tolika energija, emocije, zajebancija i odličan nastup zbilja su mi natjerali adrenalin u ove moje stare kosti he-he. Od albuma prvijenca Nedovršena priča prošlo je već prilično vremena, a novi uskoro izlazi, pa su nas počastili s podosta pjesama s novog albuma i mogu samo reći, ako se po jutru dan poznaje, album će biti fenomenalan. Svoj set Pičke su završile himnama Oprosti i  Sjeti se.

(photo by:Anamarija Nađ)

DEBELI PRECJEDNIK iz Osijeka je bio spomenut na stranicama ovog zinea već mnogo puta i već i vrapci na grani znaju da su mi Debeljaci, od kad sam prvi put pohodio jedan od njihovih gigova davne 1995., jedan od najdražih, ako ne i najdraži hrvatski bend. Prije samo šest dana gledao sam njihov gig u Novom Marofu, tako da je setlista bila ista, ali neka, malo smo ponovili i utvrdili gradivo. Zvuk im je bio kristalan kao i uvijek, kao da slušam cd. Nove stvari sa splita s Mašinkom jako dobro zvuče live i veselio sam se opet čuti live Zbogom svi, Surrender now i Subotom Kićo…Ono što me kopka već neko vrijeme i moram reći je to da bi mogli konačno izbaciti Farmersko srce iz setliste, imaju i tako puno, puno boljih pjesama kojima se može završiti set. Dosta ekipe i tako ne kuži poantu te pjesme i misli da je to neka navijačka brija, iako je bend već desetinama puta rekao da se ne radi o navijačkoj pjesmi. Mogli bi komotno završiti set s Moja su koljena….ili Puška ne ubija ljude ili nekom trećom pjesmom. Ali, to su samo moja razmišljanja s kojima se netko može, a i ne mora složiti.

(photo by:Anamarija Nađ)

Ovaj mini festival je organiziran u čast dvadesetog rođendana prvog Rock in Marof koncerta, kao i deset godišnjice udruge mladih Alternativa. Koncert je složen po načelu za svakog ponešto, pa je line up stvarno sastavljen od bendova prilično različitih glazbenih usmjerenja, naravno sve u okviru underground scene.

Naša ekspedicija koja se sastojala od četvero članova je krenula prilično rano iz Čakovca pošto smo morali nešto obaviti na usputnoj štaciji u gradu Varaždinu Večer je bila prilično topla, malo vlažnjikava, pa se pojavila i mala maglica po putu za Novi Marof. Naravno da nitko od nas još nije pohodio niti jedan koncert u Staroj školi, nismo znali gdje se točno nalazi, pa smo krivo skrenuli i pitali jednog čovjeka koji se vukao ulicom gdje se nalazi, on nam je ljubazno objasnio, pa smo ponovo krivo skrenuli. Srećom naišli smo na jednog mladića koji je upravo išao tamo i objasnio nam je gdje se točno nalazi. Kada smo stigli tamo, utvrdili smo vrlo dubokoumno da uopće nismo trebali skretati s ceste niti prvi puta kada smo pogrešno skrenuli, ali pošto smo intelektualci mi smo se pogubili. Šta ćeš? Godine su to.

Kada smo stigli pred Staru školu već se skupila lijepa brojka ljudi koji su ugodno provodili vrijeme ispijajući cugu do početka koncerta. Kada smo ušli unutra vidio sam da se radi o prilično lijepom prostoru, malo sličnom čakovečkom klubu Prostor. Na bini su se za svirku upravo spremali varaždinski BKD. Gledao sam ih uživo i dijelio stage s njima nekoliko puta, pa mogu reći da se po mom mišljenju radilo o jednom od njihovih boljih gigova koje sam gledao. Promovirajući svoj novi debut album Leta su prešla( pameti ga ni) za vrijeme svog seta odsvirali su sve pjesme s navedenog albuma. Pred binom prvih par pjesama nije bilo puno ljudi, ali nekako stidljivo se skupio određen broj panksa koji su se dobro zabavili i pjevali s bendom na sav glas. Punkrock oi himne kao što su Varaždin, Nije me briga, Nekada su dobro legle publici koja se polako okupljala i gledala ovaj bend. Ono što me fascinira je to, da oni sa takvim veseljem sviraju da ih je milina gledati i slušati. Za kraj je publika tražila bis, pa su ponovili još jednom Liter vina, liter vode.

(isprika na kvaliteti nekih fotki, ali ipak je ovo punk webzine, sjetite se samo mutnih tamnih mrlja u copy/paste kopiranim fizičkim fanzinima nekada)

Malo smo se ohladili vani, a već je vrijeme bilo za drugi bend večeri, zagrebački NAREDNIK LOBANJA I VOD SMRTI. Gledao sam i slušao ovaj bend uživo u čakovečkom Prostoru pred koju godinu i bili su mi okej, ali samo okej, poslije sam saznao da su taj gig svirali sa zamjenskim bubnjarem, pa su vjerojatno zbog toga bili malo suzdržaniji. Međutim, ovog puta su doslovno raznijeli sve pred sobom, dostojni svog imena. Radi se o trash metal bendu i kada bih morao uspoređivati, rekao bih da se radi o križancu Slayera i SOD-a. Fasciniran sam gledao cijeli bend, a pogotovo bubnjara koji je svirao s takvom lakoćom kao da sipa ritam iz rukava, a cijeli bend predvođen Kosturom Ratnikom na vokalu je jednostavno bio glasan, moćan i naježio sam se od energije i zida zvuka kojeg su stvorili. Redali su hitove iz sad već 10 godišnje respektabilnog staža kao što su Siroče rata, Nuklearni nož, Rafalna paljba, a za kraj su nas počastili jednom obradom Bodycount i kakav bi to bio koncert Narednika da na kraju nije završen sumornom Grobocop koja je kotrljajućim ritmom zakopala leševe mrtvih i umirućih, a malobrojni preživjeli pričati će o ovome.

DEBELI PRECJEDNIK iz Osijeka, sa Vijenca Borisa Kidriča, je meni najdraži hrvatski bend. To su dokazali i ovom prilikom. Stali su na binu skoro direktno iz automobila tako da nisu imali vremena za druženje prije koncerta, ali vjerujem da su to nadoknadili nakon svog nastupa. Zadnji puta sam ih gledao uživo prije kojih sedam mjeseci u Sloveniji, pa me živo zanimalo hoće li setlista biti izmijenjena, pogotovo iz razloga što su nedavno izdali odličan split album sa zagrebačkim Mašinko. Set su otvorili već standardnom Waste of my time, a u setlisti su svoje mjesto našle i odlične pjesme sa novog izdanja kao što su Surrender now, Subotom Kićo…,Zbogom svi. Redale su se himne kao što su Against the opposite, Still breathing, Peter Pan syndrome, a atmosfera je bila odlična, svi su pjevali, plesali, bilo je nešto manje ili više uspješnih pokušaja stage divinga i pozitivna hardcore punk energija.  Nažalost, brzo je proletjelo i našli smo se u onom zadnjem setu Debeljaka kada sviraju pjesme na hrvatskom jeziku što označava kraj koncerta. Proletjele su Zaboravi, Puška ne ubija ljude koju je pokvario jedan xxl panker koji uzme i odnese mikrofon, a ne zna tekst pjesme. Brate mili ili pjevaj s bendom i pristojno vrati mikrofon ili ostavi da bend radi ono zbog čega je na bini. Nisam protiv singalonga, to je super i mora biti na hardcore gigovima, ali mrzim ljude koji kada se jednom uhvate mikrofona ne znaju više ispustiti, a k tome uopće nemaju pojma koja pjesma svira. Uz Moja su koljena…i neizbježno Farmersko srce set je priveden kraju. Baš smo razgovarali da Debeljaci imaju već toliko odličnog materijala kroz dvadeset godina postojanja da bi komotno mogli Farmersko srce izbaciti iz seta pošto je već prilično dosadilo, a imaju daleko boljih pjesama.

(photo by:Robert Janković, thanxxx!)

Nažalost, nastupe SHE LOVES PABLO i KRANKŠVESTER smo propustili, jer smo morali krenuti za Čakovec, ali svaka čast udruzi Alternativa na odličnom koncertu i želim im barem još toliko godina što se tiče Rock in Marof!