Fast Response su mi jedan od najdražih melodičnih punk hardcore bendova u Hrvatskoj dugo vremena i bilo je već krajnje vrijeme da malo popričam s njima za moj zine.

Za početak, kako bi u pet riječi opisao bend Fast Response?

Get drunk or die trying.

Rudi, Pajo, Nino and drums.

Svaki novi album basist manje.

Prošlo je dosta vremena od zadnjeg ep-a. Kako stojite s novim materijalom? Kad će neko novo izdanje i hoće li se novi materijal razlikovati u nečemu u odnosu na stariji?

Trenutno mixamo novi singl i imamo hrpu pjesama na čekanju. Nemamo nijedan konkretan datum za novo izdanje, ali čim budemo znali – javljamo. Novi EP/LP će se sigurno razlikovati u mnogočemu u odnosu na stariji i to zbog toga što je promjena neizbježan dio života i to će se odraziti i u našim pjesmama.

Kad radite nove pjesme što dolazi prije, riffovi ili tekstovi? Kako dobijate te odlične harmonije i terce na bekovima? Je li netko od vas išao baš u muzičku školu?

Oboje. Ovisi o inspiraciji i o vrsti supstanca koje se nađu u blizini. Na neke harmonije trošimo doslovno sate i sate dok ih ne pogodimo, no većinu dobijemo slučajno, slično kao što Rudi dobije seks. Ponekad pozovemo i nekog jako talentiranog poput Vedrana (bivšeg basista) koji riješi sve naše probleme.

Što znači G.T.R.?

Mnogi su godinama mozgali i žrtvovali tone i tone životinja kako bi došli do adekvatnog odgovora, no bezuspješno. Mi volimo misliti da G.T.R. znači GoodluckTonightRambo.

Pošto je ljeto, imate li dogovorenih gigova? Veselite li se nastupu na PRH?

Imamo jedan gig dogovoren za sada budući da svi imamo stalan posao. Početkom osmog mjeseca sviramo na Punk Rock Holidayu i to jedva čekamo.

Neki od vas sviraju i u drugim bendovima. Je li Fast Response uvjetno rečeno glavni bend svakom od vas?

Pa, i je i nije glavni bend. Svi sviramo i u ostalim bendovima i teško nam je reći da nam je jedan glavni. Poligamni smo po tom pitanju.

Što radite privatno? Jeste li odustali od dječačkih snova koje je imao svako od nas, a to je živjeti od benda i rock n rolla hehe?

Nismo odustali želje da živimo od benda, sada samo rjesavamo jos neke prepreke po putu.

Kako gledate ne hrvatsku scenu? Pošto znam neke od vas, vjerujem da ste se nagledali svačeg. Je li bilo kakvih smiješnih ili strašnih anegdota na vašim gigovima koje bi podijelili s nama?

Gledamo ju sa bine. Gledamo sa šanka. Okruženi smo tim ljudima, i oni nama. Svi smo dio te iste scene, i bilo bi idealno kada bi svaki pojedinac tako to i gledao. Zajedno smo skupa. Ima hrpa odličnih bendova, prekrasnih vokala i ženskih i muških, i tekstopisaca kojima se divimo. Smiješnih I strašnih anegdota uvijek ima, i sigurni smo da su se izdogađale, no kada su u pitanju ti gigovi, malo toga se sjećamo. Čim se sjetimo – šaljemo.

Je li vam izgled i uniformiranost na punk sceni ikada bila važna kada ste bili klinci(irokeze, svaki prišivak na svom mjestu itd…)?

Mislim da će najjasniji i najglasniji odgovor biti NE!

Zašto kod dosta ljudi sa recimo dužim stažem na sceni postoji određena nadmenost i tendencija da se živi u prošlosti kao da je vrijeme stalo 90-ih? Jeste li se susreli kada s nečim takvim?

Iskreno ne znamo točno. Moguće jer to doba većina nas pamti kao nešto prekrasno što nam je pobjeglo prebrzo. Odrastanje je ubrzalo korak i našli smo se usred jednog vrlo kompliciranog načina života u 17-oj godini 21. Stoljeća. Nestali su bezbrižni dani potpunog prepuštanja sunčanom danu i njegovim čarima. Postoje ljudi koji odbijaju promjenu.

Kako gledate na Internet keyboard ratnike, dežurne kritičare koji nikada nisu napravili ništa na sceni, a svakom su loncu poklopac?

Ne gledamo.

U čemu je i gdje leži ljepota melodičnog punka?

Ta prekrasno gorkoslatka nostalgija koju samo melodični punk ima u sebi. Posebna vrsta sjećanja.

Hvala za ovaj put. Za kraj, želite li nešto reći, a da vas nisam pitao?

Razmišljamo o još jednom dodatnom EP-u na hrvatskom jeziku. A inače, hvala I tebi prekrasni čovječe :D

 

Za zagrebački bend Namet sam prvi puta čuo kada sam slušao njihov odličan album “Never Ending Struggle”. Odmah mi je sjela ta kombinacija melodičnih riffova i crust hardcorea, pa je bilo pravo vrijeme da popričam malo s momcima za moj zine.

Dobrodošli u moj zine. Za one koji ne znaju, a čitaju ovo predstavite malo Namet.

Vlaja: Pozdrav, hvala na pozivu. Znači Namet, ukratko, bend iz Zagreba makar smo pojedinačno iz Zagreba, Velike Gorice, Šibenika i Siska.

Namet čine: Puljko na gitari i vokalu, Tin na gitari, Sven na bubnju i ja na basu. Postojimo cca dvije godine i iza sebe imamo album “Never Ending Struggle” i dosta odrađenih koncerata kako po Hrvatskoj tako i po susjednim državama. Mislim da je za početak dosta, da ne ispucam sve šta znam već u prvom pitanju.

Puljko: Bok Davore, Namet je nastao 2015. u lipnju, prva proba i prvi gig su nam bili u klaonici. Album prvijenac “Never Ending Struggle” smo snimili u Studiu Depth kod Filipa Sertica koji je napravio mastering i definirao zvuk na albumu. Odlicna smo ekipa sa novim bubnjarom, ja sam presretan kako stvari idu trenutno.

Prošlo je već dosta vremena, oko godinu dana od izdavanja albuma. Sa ovim odmakom, kakav je bio feedback i kakva je situacija s novim materijalom? Hoće li uskoro neki e.p. ili full album?

Vlaja: Da da, prošlo je već više od godine dana od izdavanja albuma, komentari i kritike su više manje pozitivne, bar ove koje su do nas došle haha. Zbog toga smo prezadovoljni, jer je nešto najljepše kad neko razumije tvoj rad i trud i uživa u njemu slušajući, jednako ko mi svirajući. U međuvremenu je došlo i do nekih manjih promjena, promijenili smo bubnjara koji je idealno “upao” te nadopunio nedostatke u našoj glazbi. Radi se na novom materijalu, malo po malo počinjemo predstavljat nove stvari na svirkama, a što tiče nekih e.p.-eva i sl. ne želimo ništa forsirat ako ne ide prirodno svojim tokom, ali nadam se da će full album bit vani do kraja ove godine.

Puljko: Da, ljudima se sviđa naš spoj blackened crusta i death metala, javljaju nam se i uglavnom su pozitivni komentari na album, mi se trudimo i radimo po svome, uvijek moze bolje i ne radimo stvari da samo nabacamo riffove, nego se kompromisno rade stvari, dio po dio pa stanemo dogovorimo se sta pase, dajemo savjete jedni drugima i uglavnom tako nastaju nove stvari.

Svirate odličnu mješavinu melodic death metala i crusta(bar si ja to tako tumačim hehe), pa koji su vam omiljeni Gothenburg švedski bendovi?

Vlaja: E pa hvala lijepa! Svatko od nas ima neke svoje uzore i razne muzičke ispade u svakakve vode, meni osobno su jedni on najutjecajnijih švedskih old skul đireva Dismember, Nihilist, God Macabre, Unanimated, Carnage i hrpa drugih. Samo taj rad frende moj.

Puljko: Svaka cast odlicno si protumacio, meni najdrazi švedski bendovi su: Dissection, stari In Flames, At The Gates, Lifelover, Wolfbrigade, Martyrdod…

Sven: Vrlo slično kao Vlaja: Dismember, At the Gates i Entombed!

(photo courtesy of Namet FB page)

Odakle inspiracija za tekstove/glazbu? Možete li sebe nazvati političkim bendom?

Vlaja: Tekstovi i glazba su jedna vrsta ispušnog ventila da se ispuca sve šta nas smeta, tišti ili koči u bilo kojem pogledu. Inspiracija za tekstove bar kod nas u ovoj bijedi od države i društva dolazi lako haha. Tekstovi su bazirani na problemima svakodnevnice, o stvarima o kojima se šuti i zataškava, o primitivizmu ljudi srednjeg vijeka 21. stoljeća, o korupciji i raznim oblicima nepravde današnjice, tako da bi ja osobno u jednu ruku i nazvao Namet političkim bendom.

Inspiracija za glazbu se crpi iz stalne buke po stanu, konstantno maltretiranje svega oko sebe kvalitetnim muzičkim odabirom hahah, tako da i ne želiš nešto ti u glavi mora ostat xD. Neko od nas dođe na probu sa nekakvom idejom, melodijom ili čim već i pokaže to ostalima, i onda od tog kostura skupa posložimo stvar. Nije neka filozofija, Puljkove dionice budu pure metal, mi ostali iste posložimo sa krasterskijim štihom i to je više manje to haha.

Puljko: Sto se tice glazbe inspiracije nikad dosta, svatko od nas stalno nesto svira i kada se nademo na probi svatko pokaze svoje ideje i tako nastane stvar, obicno prvo napravimo glazbu i onda text za odredenu stvar, vecinu tekstova je napisao Vlaja, a inspiraciju po tekstovima koje pjevam dobiva iz grozne sadasnjice i svakodnevnice koja nas tuce i kopa duboko da postanemo zrtve kolotecine, svatko od nas tko zeli bolji zivot se bori, nasa borba je bend i poruka koju govorimo drugima kroz nasu muziku i tekstove. Da, u jednu ruku jesmo politicki bend jer u facu govorimo o problemima koji nas muce u drustvu, svijetu i ovoj sjebanoj drzavi.

Kakva je situacija s gigovima? Jeste li radili kakav tour po inozemstvu? Vidim da dosta svirate okolo. Jeste li zadovoljni ili bi još više ugovorenih gigova? Kako usklađujete poslove i koncerte? Kako izgleda Namet gig?

Vlaja: Gigova se uvijek nađe, a dali je to toliko često koliko bi htjeli to je već diskutabilno. Sve je na tebi, ako si sam nešto ne središ, niko drugi ni neće. Danas će većina radije ostat pit ispred kluba nego podržat bend, to je činjenica. U Hrvatskoj je malen broj gradova di možeš predstavit svoj materijal, nema toliko ljudi koji su u tom điru da se može napravit svugdi jedan kvalitetan gig. Bilo je i kvalitetnih festivala za metal punk scenu koji su nažalost propali, spomenut ću Martinsku jer mi je bila 15 min od doma, a festival za 5. Takvih stvari danas kod nas fali, svaka čast pojedincima koji i dalje održavaju takvu scenu na životu.

Dosad smo imali izleta po dva, tri dana po susjednim državama, uhodavanje za neki “ozbiljniji” tour. I tu imamo nekih planova, al o tom ćemo kad dođe vrime. Svako od nas ima svoje obaveze, kako od poslova tako do faksa i sl. tako da često sve bude u knap šta se tiče usklađivanja obaveza i svirki. Ali uvijek se nađe neki kompromis, i ponekad malo žrtvuješ druge stvari da bi uspješno odradio treće. Počinjem filozofirat, stat ću tu.

“Kako izgleda Namet gig?” Pa mislim da izgleda energično, nadam se da se uspješno pokaže da se voli to što se radi.

Puljko: Gigova po meni nikad dosta, ja radim kao kuhar i onda ostalo vrijeme sviram sa bendovima, ostali rade i idu na faks pa se nekad ne mozemo dogovorit bas oko probe, ali trudimo se da je to jednom do 2 puta tjedno, nekad se zna dogodit da imamo i jednom u 2 tjedna probu. Volio bi da imamo vise gigova vani, imamo i dosta kontakata tako da se nadamo da cemo sljedece godine otici na nas prvi tour, inace smo spajali vikende po susjednim drzavama. Iznajmimo kombi, uzmemo opremu i put pod noge, ljudi nas uvijek ljepo ugoste, na gigovima je odlicno prije se druzimo i nabrijavamo za gig i kad dodemo na stejd sora me adrenalin, trema i dajem sve od sebe da poslje koncerta znam i povracat od svih pomjesanih emocija koje mi se dogode u tom trenutku.

Sven: Zadnji odrađeni gigovi su bili u Puli i Koperu sa Disbajom i Aligrindtorom, pa u AKC Attack sa odličnim The Arson Project i Freidag den 13:e u sklopu njihove turneje Disgust. Nakon toga isti tjedan u Sisku sa mojim drugim bendom (Melkior Tresicz) i Path Of Cestoda. Sad preko ljeta malo stagniramo jer smo raštrkani po različitim gradovima pa u 10. mjesecu nastavljamo sa svirkama.

U čemu je za vas ljepota undergrounda? Kako ocjenjujete stanje hrvatske underground scene i regionalne scene?

Vlaja: Kad pobjegneš od svih obaveza i zaputiš se na svirku i odličan provod sa dobrim ljudima te upoznaš nova lica koje češ zapamtit ako budeš u stanju :’) Ima jako puno vrhunskih bendova na našim područjima koje se dovoljno ne cijeni, treba se više obratit pažnja na njih i podržat njihov rad.

Puljko: Po meni je ljepota undergrounda u tome zato jer sam vidio i cuo najbolje bendove ikad, atmosfera je iskrenija, bez sponzora, velikih novaca, u undergroundu vidis koliko ljudi vole to sto rade. Nasa underground scena je meni odlicna. Po meni ima hrpa dobrih bendova koji i dalje sviraju i ljudi koji se trude nesto napraviti od underground scene.

Sven: Meni je hrvatska underground scena jedna od stvari koju najviše pratim, smatram da bendovi koji se nalaze na lokalnoj sceni su najdostupniji pa možda čak i ponajbolji! Da živimo u Švedskoj ili SAD-u bi neki od tih bendova bili svjetski. Ali nažalost (ili na sreću) tomu nije tako što upravo daje onu ljepotu underground muziciranju u tim krugovima.

(photo courtesy of Namet FB page)

Jedno tehničko pitanje iz laičkog aspekta. Treba li gitare nekako drugačije naštimati da se dobije „švedski“zvuk? Negdje sam to pročitao. Koliko često imate probe?

Vlaja: Ne treba se ništa posebno uštimavat, sviramo u C štimu, otprilike znamo koje ljestvice nam prolaze za dobit to šta ciljamo, makar nije da to mora bit isključivo tako. Probu imamo jedan put tjedno, ponekad stisnemo i češće kad zagusti, ovisi o obavezama.

Puljko: Trudimo se imati probe jednom do 2 puta tjedno.

Sven: Slažem se sa Vlajom!

Možete li se sjetiti svog ulaska na underground scenu? Svog prvog koncerta kojeg ste pohodili kao posjetitelj? Svirate li u još kojem bendu/projektu osim Nameta?

Vlaja: Sjećam se da mi je jedan od prvih underground koncerata kao posjetitelju bio u šibenskoj crtaoni na E.N.D.-u iz Zadra, tad su se još koncerti održavali u učionici u gimnaziji. Sviram još u melodic death bendu Ashes of eternity.

Puljko: Da, sjecam se tada sam isao jos u osnovnu skolu, bend se zvao Destination Chaos, svirali smo sa Aviculariom i Judas Iskariotom, prvi puta sam cuo nesto tako nabrijano i glasno live, bilo je 10 ljudi malo vise, al meni i mojim frendovima je bilo nevjerojatno to sto vidimo i cujemo. Sviram jos u melodic death bendu “Regression of Style”, hardcore punk bendu “CC” i punk rock bendu iz Velike Gorice Bad Choice.

Sven: Prve gigove sam gledao u Sisku, ali “ozbiljnije” koncerte sam počeo gledati u Zagrebu. Najčešće gledam gigove u AKC Attack (evo jedan shoutout za jebenu ekipu). Prvi koncert mi je bio kao gitaristu u nekadašnjem sisačkom tech-death bendu Inertion. Imao sam užasnu tremu i 14 godina, ali bilo je preodlično. Kao što sam već naveo sviram u neocrust/screamo bendu Melkior Tresicz.

Kako komentirate sve veće zveckanje oružjem u svijetu i sve bližu propast? Hoće li nam se dogoditi Mad Max postapokaliptični scenario?

Vlaja: “Nepravda će vladati, ratovi odlučivati ,sudbine će krojiti primitiva i vlast trula”.

Puljko: Nazalost svi se natjecu tko ce napraviti vece oruzje za masovno unistenje, ulazi se u rat radi profita i resursa, a prodaje se apsurd da ce se ratom donijeti mir, ako se ovako nastavi i ako ljudska rasa ne evoluira i ne unisti lance i okove koje nam namece religija, drzava, samim pojmom drzave kapitalizam, nacionalizam i primitivizam onda ce se definitivno dogoditi slican scenario.

To je sve za ovaj put. Za kraj, molim nabroji 5 albuma koji su imali najveći utjecaj na tebe!

Vlaja: Brutal Truth – Extreme Conditions Demand Extreme Responses, Death Strike – Fuckin’ Death, Repulsion – Horrified, Centinex – Transcend The Dark Chaos, A Canorous Quintet – Silence of the world beyond. Fala lipa, živili!

Puljko: Behemoth – Demigod, Nirvana – Nevermind, In Flames – The Jester Race, Dissection – Reinkaos, Pennywise – From The Ashes.

Sven: Metallica – Master of Puppets, Pantera – Cowboys from Hell, Parkway Drive – Killing With a Smile, Death – Symbolic, Krlja – Grind World Order.

Satanik Multikultivator je mlađi i novi(ji) bend iz Varaždina koji je već odsvirao podosta koncerata ovdje u bližoj okolici, snimio jedan DIY demo, a uskoro se smiješi i prvi album. Na pitanja je odgovarao vokal Mata.

Dobrodošli u moj webzine. Za početak, kako opisao bend Satanik Multikultivator? Odakle ideja za bend i za ime?

Pozdrav Davor :) Crossover ludnica sa primjesama svega živoga i neživoga, a ideja za bend je nastala 2014 kod frenda u buksi a ime je nastalo na alkoholu.

Snimili ste neki demo snimak. Kako je to prošlo i kada ćete snimiti neki pravi prvi album?

Taj prvi demo snimak smo snimili na mobitelu da otprilike ljudi čujeju kaj se kuha, a sad kad budemo snimili pravi prvi album, najvjerovatnije tokom ljeta.

Kad radite nove pjesme što dolazi prije, riffovi ili tekstovi? Što je važnije riffovi ili tekstovi?

Obično gitarista dojde s riffom na probu na to ja stavim tekstove kojih već imam dosta i tak nastanu naše pjesme onda  normalno razradimo to na probi kak spada, oba dvoje mora biti dobar tekst s nekakvom porukom i jebeni riff da razvali sve živo i neživo.

Pošto je ljeto, imate li dogovorenih gigova? Kako izgledaju vaši koncerti?

Za sad imamo dva potvrđena giga ako kaj upadne još bilo bi super. Polazak na koncerte uvijek počinje zaustavljanjem u dućanu radi kupnje poveće količine alkohola. Prije koncerta se volim nalupati jer onda bolje pjevam. Na koncertu nastaje kaos posebne energije za koju je zaslužno prizivanje satanika. Nakon naše svirke se izbijemo kaj se rušimo i zadnji bend obično ne vidimo, jer ne vidimo do pozornice. Zacrkamo gdi se zrušimo i kad se probudimo idemo doma.

Neki od vas sviraju i u drugim bendovima. Je li Satanik Multikultivator uvjetno rečeno glavni bend svakom od vas?

Naš bubnjar svira u Devastationu. A gitaristi, meni i basisti je satanik glavni bend.

Što radite privatno?

Basista studira, a ostali šljakamo i pijemo bambuče.

Kako gledate na hrvatsku scenu? Je li bilo kakvih smiješnih ili strašnih anegdota na vašim gigovima koje bi podijelili s nama?

Mislim da je hrvatska scena kaj se tiče undergrounda dosta dobra, ima puno jebenih bendova od punka do metala, hardcore. Normalno dok je pjevač pijan zvređal u Marofu rokerčiće i jedno 2 minute monolog imal, pa su svi krepavali od smeha.

Tko su rokerčići? Smatrate li kao i ja da su cover bendovi sasvim nepotrebni?

To je nastalo jer nam je više pun kurac tih cover covera rock bendova, po nama su to rokerčići koji neznaju napraviti svoju stvar i onda se hvala s tim cover sranjima, naravno da su cover bendovi nepotrebni i bezveze jer zarađuju na nekim tuđim stvarima za to kaj su ovi krv pišali da bi to napravili.

Je li muzika koju svirate na neki način lijepi gulaš onoga što svako od vas sluša? Kakvu mjuzu volite inače? Ima li neki bend za kojeg možete reći da je direktan uzor vašem?

Da naravno,ima tu od hardcore do punka, rock, grindcore, black metala, dooma  ima svašta nutra, a svako od nas voli drugačiju muziku, al u principu svi smo tu negde kaj se toga tiče, a sad za direktan uzor našem bendu nemamo baš. Svako je nekaj svojega nutra dal u taj crossover naš.

Kako gledate na Internet keyboard ratnike, dežurne kritičare koji nikada nisu napravili ništa na sceni, a svakom su loncu poklopac?

Iskreno, jadni su, obično su to iskompleksirane prdonje koje blage veze o muzici nemaju a samo znaju kenjati o svemu i svačemu i žale se na upad od 10 kn.

Kada ste došli u dodir sa underground scenom. Sjećate li se prvog koncerta kojeg ste pohodili?

Sa underground scenom smo se susreli negde u osnovnoj školi s nekih 11 – 12 godina dok smo počeli s tim metalom i punkom i rockom. Ja se osobno ne sjećam prvoga koncerta jer sam bil vjerovatno pijan.

Hvala za ovaj put. Za kraj, želite li nešto reći, a da vas nisam pitao?

Hvala tebi za intervju, Hardcore still lives!