Category Archives: Interviews

Interview-Šank:”Mi smo svoje snove definitivno ostvarili!”

Zagrebački bend Šank je u šest godina postojanja napravio jako puno. Sviraju odličan punk i bilo je krajnje vrijeme da malo porazgovaramo o različitim zanimljivim temama za moj webzine. Na pitanja je odgovarao Dinko.

Dobrodošli u moj webzine. Za početak, recite mi što ima novo kod vas?

Pozdrav tebi i čitateljima! Trenutno smo u prazničkom raspoloženju uz neizbježno hedoniziranje između radnih dana. Prošli vikend smo svirali koncert u Orahovici i još se oporavljamo.

Izdali ste četiri albuma u šest godina što je ogroman uspjeh. Kakav je bio feedback na zadnji „Naša stvar“, pošto je bio snimljen u drugačijim uvjetima od prethodnika, kao svojevrstan „povratak u garažu“. Što vam se čini, koji od vaših albuma je ljudima najdraži?

Ako se broji live dvd iz Tvornice kulture, izdali smo pet albuma u šest godina. Mi na to ne gledamo kao neki komercijalni nego isključivo osobni uspjeh. Pedesetak pjesama koje smo snimili su naša osobna ostavština i više na to gledamo obiteljski, ko kad ti se rodi dijete. Svaki album je po nečemu prepoznatljiv i ima nešto što se ljudima svidi ili ne svidi. Čuli smo od raznih ljudi oprečne i šarolike recenzije pojedinih pjesama i albuma, tako da ima onih kojima je „Grad je naš“ jedini i najbolji album, dok je drugima „Naša stvar“ najdraži. Nema pravila.

nasa-stvar-cover

Napravili ste u tih 6 godina jako puno toga. Jeste li ponosni na sebe? Sve je napravljeno diy. Jel bilo kakvih ozbiljnih ponuda da uzmete lovu i odete na neki uvjetno rečeno „veći“ label?

Ponosni smo na to što smo za snimanje albuma i pisanje tekstova dali sve od sebe i maksimalno smo se trudili oko covera, uključivali drage ljude koji su sudjelovali u stvaranju istih. Kad nešto radiš iz srca i čiste predanosti, onda su rezultati najbolji. Ponosni smo da pjesme vole ljudi koje ne poznamo, udaljeni kilometrima od nas i kad nam kažu da bi i oni sami napisali nešto slično, ali smo to napravili umijesto njih. Ponuda nikada nije bilo od strane nekog labela, niti smo ih mi sami priželjkivali.

Je li vas kao bend ikada pomalo strah da ne izgubite inspiraciju i počnete se tematski i muzikalno vrtjeti u krug?

Inspiracija nikada nije bila u pitanju. Pogledaj gdje živimo, pa će ti sve biti jasno. Ljudska glupost, mržnja, podjele lopovluk, licemjerje… Sve su to teme o kojima mi pišemo a njih na žalost neće nikada ponestati kad živimo u Apsurdistanu.

Sad ćete reći onu staru „sve je to rock n roll“, ali koliko je Šank punk bend, a koliko je ciljana publika šira, odnosno smatrate li da ste izašli iz punk okvira u neko šire rock okruženje?

Mi ne radimo glazbu za ciljanu publiku. Mi jednostavno svoja razmišljanja uglazbljujemo i napišemo stihove. Iz prošlog odgovora se isčitava da je Šank pank bend jer angažirano i vrlo artikulirano ukazuje na navedene probleme i društvene anomalije. Na kraju krajeva „sve je to rokenrol“.

5

Da se nadovežem na jedno od prijašnjih pitanja o stvarima koje ste postigli kao bend. Kako gledate iz vaše perspektive prema van, jeste li se možda s uspjehom malo umislili ili ste ostali oni isti klinci s početka vaše bendovske priče?

Da nismo ostali isti klinci, nebi se više bavili ovom vrstom glazbenog izražavanja. Ne kažem da je pank za klince ali mora postojati doza onog dječačkog bunta i žara da sve bude vjerodostojno. Mi na svoje postojanje ne gledamo kao slavu, nego sreću, splet okolnosti da smo imali priliku svirati dobre koncerte i ispuniti si dječačke snove. To sve još uvijek traje i sretni smo zbog toga.

Tekstovi imaju dosta nazovimo ih „tough guy“ spika. Jesu li tekstovi(pa i oni osobnije tematike) stvarni događaji koji su se dogodili? Je li riječ o practice what you sing spiki? Bojite li se da vas klinci u glavama ne idoliziraju kao neke streetfajtere, pa se eventualno razočaraju kada vas upoznaju privatno? Da se drukčije izrazim, morate li kao bend njegovati neki image? Kakvi ste privatno?

Uglavnom su tekstovi o osobnim iskustvima i stvarnim osobama. Sve što je napisano proživljeno je. Daleko smo od street fightera, naravno. To su stereotipi za ljude kratkih frizura, koji nose marte i tetovaže sa imenima Oi! bendova ili treniraju borilačke sportove. Nitko se uglavnom nije neugodno iznenadio kad nas je upoznao, osim nekih neupućenih marginalaca sumnjivih političkih stavova.

9

Ne možemo izbjeći i neke kontroverze. Prije godinu i nešto ste svirali u Čakovcu u klubu Prostor. Ja osobno nisam bio na tom gigu, ali čuo sam da ste odbili početi svirati dok organizatori nisu skinuli antifa banner koji je visio iznad bine. Je li to istina? Znam da isto tako prekidate istog trena svirku kada netko u publici ističe nazi pozdrav i slično. Ne mislite li da se što se tiče tog bannera, ako je to istina, malo pretjeralo u apolitičnosti i da se može krivo shvatiti? Poznat mi je apolitičan stav benda i poštujem to, ali ne mislite li da vam je kao bendu možda i naštetio i etiketirao vas kao nešto što niste? Neki kažu da vas je možda strah da ne izgubite dio publike, isto tako znam da si ne možete birati tko dolazi na gigove. Dokle će na ovim prostorima, pa i sceni, trajati rasprave o drugom svjetskom ratu?

Sve ti je to malo prenapuhano i po običaju krivo interpretirano. Nije istina da smo odbili početi koncert zbog antifa bannera. On je stajao iznad bine cijelo vrijeme koncerta i na njemu je bila nekakva parola o zajedništvu protiv podjela. Pomaknuli smo crno crvenu zastavu koja je visjela na sredini iza bubnjara, kako bi okačili svoj bendovski banner kojeg imamo na skoro svakom koncertu. Pizdarija je ispala kad je netko od pojedinaca iz publike skinuo tu antifa zastavu i zapalio je baljom. Rakić je na to reagirao kao i mi proglasom odmah idućeg dana putem Fb-a. Koncert je bio rasprodan a vani je ostalo dvjestotinjak ljudi koji nisu uspjeli doći do karte. Naravno da ne možemo birati ko će slušati bend i tko će dolaziti na koncerte ali možemo svojim jasnim stavom reći što mislimo o takvim ekstremistima, što smo već bezbroj puta javno rekli. Mi nismo politički bend, najmanje nazi! Svatko od nas ima osobni politički stav i ko nas dobro poznaje, zna o čemu pričam te tko smo i što smo. Šank nije bend koji po tekstovima možeš odmah strpati u neki koš i odmah ih proglasiti lijevima ili desnima, sve ostalo se temelji isključivo na predrasudama. Salutiranje nas vrijeđa na osobnoj razini, i nije mu mjesto na našim koncertima. Na žalost dok su niske strasti i manipulacija umjesto obrazovanja, jedino oružje političara da osiguraju fotelje za buduće mandate, gluposti će uvijek biti. Ona je neuništiva.

Ajmo na nešto veselije. Odsvirali ste dosta gigova po regiji, pa ima li neka smiješna ili zabavna anegdota koju biste ekskluzivno podijelili sa čitateljima mog webzinea?

Svaki koncert ima svojih zanimljivosti, mnoge od njih nisu za objavu. Bilo je zanimljivo prije dvije godine na Street riffs festu u Beogradu kad se skupilo oko 1000 ljudi od kojih je barem 80% nosilo svoju domaću rakiju da nazdravimo s njima. Možeš misliti kakvi smo bili u dva ujutro kad smo počeli svirati. Bitno da trajnih posljedica na sreću nije bilo.

naslovnica

Gdje vidite bend za kojih 10-15 godina? Može li bend po vašem mišljenju funkcionirati bez prijateljstva članova?

Mi smo bili ekipa i prije nego što smo postali Šank. Iz tog razloga smo i počeli svirati kako bi se više družili. Mislim da imamo dobru priliku ostati još dugo godina zajedno čisto iz razloga što smo neke dječje bolesti prosječnog benda uspješno prebolili i nismo se raspali. Bitno je biti tolerantan i demokratičan u odnosu s kolegama i dugovječnost je zagarantirana. Dok smo mi familija, u cilju nam je održati bend na okupu.

Što biste vi, kao iskusni muzičari savjetovali meni da sam ja klinac koji želi osnovati bend? Jeste li kao dječaci imali snove kako žarite i palite s bendom uzduž i poprijeko? Jesu li danas ti snovi mutirali na neki način u ovu realnost?

Savjetovao bi ti onu staru : Ako nešto stvarno voliš i trudiš se, uspjeh je zagarantiran, samo ga treba prepoznati na vrijeme i uživati u svakom trenutku. Mi smo svoje snove definitivno ostvarili.

Bližimo se kraju interviewa. Za kraj, imate li reći nešto što biste htjeli, a da vas nisam pitao?

Nisi pitao kad će novi materijal? Pa, novi materijal će uskoro, možda i prije nego što se očekuje. Mi smo Šank iz Zagreba i prepuni smo inspiracije!

Interview-The return of The Crimson Ghosts!

The Crimson Ghosts from Germany are one of the best European horror punk bands out there. When I first heard their songs, I became a die hard fan and I was very happy that there are bands like this one out there that share the vision and the melody and gore. I had an honour talking with them for my webzine. Enjoy!

generation-gore-cover

SO IT HAS BEEN A WHILE SINCE YOUR LAST ALBUM. WHAT IS NEW AMONG THE CRIMSON GHOSTS?

Jackal: Yes our last album “Generation Gore” was released in 2010 and we only released a 7″ split EP called “Bloodgods” in 2012 after that. We had to struggle with a lot of things since then. First i got sick and wasn´t able to write new songs for a longer time and as soon as we had enough songs for a new album our drummer Rev. had first problems with his right hand. We even started recording but had to stop because his hand got worse and worse. Basically our fifth album is ready to be recorded since the end of 2014.

Monstro: We´re burning for 2017! The new record, the gigs, making new friends and fans!

YOU ARE ONE OF THE FEW BANDS THAT THE VOCALS SOUND THE SAME ON THE RECORDS AND LIVE, HOW DO YOU KEEP YOUR VOCALS SO SUPERB WHEN TOURING? ANY SECRET RECIPE?

Jackal: The main key is to sleep a lot and to not talk loud for hours after the show. I heard not drinking alcohol helps as well but…that´s not really my way haha

Monstro: My job is doing the backing growls! So I have to talk a lot and loud before and after the shows. Cold beer is a good recipe as well……for anything!

YOU HAD SOME LINE UP CHANGES RECENTLY I HEARD. WHATS UP WITH THAT?

Jackal: That´s the sad truth, yes. We lost our brother Rev due to a chronical disease he got in his hand which wouldn´t let him play drums anymore. The good news is we found a new demon on drums and that´s his name – Demon.

Monstro: It´s always sad to lose a family member, but it´s in his sense that we go on with the Crimson Ghosts. We are still in touch with him and he helps Demon when it´s necessary.

Demon: Luckily I knew the band from several shows we played together with my old band through the years. I always have been a fan of the band so the music comes kind of natural to me and. Feels great to be a part of the TCG Family now.

00-the_crimson_ghosts_-_dead_eyes_can_see-2008-front-ysp

YOUVE BEEN GONE FOR SOME TIME, WHEN IS THE NEW ALBUM COMING OUT? WILL IT DIFFER STYLEWISE FROM THE OLDER MATERIAL?
Jackal: We work really hard to release our fifth album in the 2nd half of 2017. If it comes to style i would say we still don´t limit ourselves to a certain one. Each song differs from the next and it ranges from really dark and doomy atmosphere to great singalong-punkrock tunes. We got raging speed going on as well as mid-tempo grooves…you name it – you never know what songs we will create next.

WHAT IS THE SITUATION WITH TOURS AND GIGS? ANY CHANCE TO SEE YOU ON EUROPEAN TOUR IN THE NEAR FUTURE? 

Jackal: Our live but undead return to the stage will be in february. We confirmed 5 shows so far: 3.2. – Leipzig/ 4Rooms, 4.2. – Lippstadt/ Don Quijote, 10.2. – Hamburg/ Bambi Galore, 17.2. – Cologne/ Sonic Ballroom, 18.2. – Essen/ Cafe Nord……not too bad, right? On top of that we will play a few festivals later that year which we are really looking forward to.

MY FAVOURITE HORROR SUBGRENRES ARE HAMMER HORROR CLASSICS, SLASHER FROM THE GOLDEN ERA AND FOUND FOOTAGE. WHAT ARE YOURS? HOW DO YOU WRITE YOUR LYRICS? WHAT COMES FIRST? RIFFS AND MELODIES OR LYRICS?

Jackal: I really enjoy well made found footage movies. You know if the cam shakes so much you can barely see what happens at all it sucks, but “Cloverfield”, “Rec.” and “Paranormal Activity” are just awesome made films!
The way towards a finished song is never the same. Sometimes i got a few lyrics first sometimes i have only a chorus on guitar and sometimes both pops up at the same time.

Monstro: I like the modern stuff, like the ring or Saw and 28 days later. I am also a big fan of TV-Shows like Dexter, The walking dead and American Horror Story. Fresh blood for rotten brains!

HOW IS THE GERMAN HORRORPUNK SCENE? ANY BANDS THAT YOU WOULD RECOMMEND BESIDES THE OTHER AND JAMEY ROTTENCORPSE….?
Jackal: Well i don´t know many German bands especially the new ones come and go pretty fast haha…But a few names would be “Hellgreaser”, “Dr. Geek and the freakshow”, “We´rewolf” and “Dead united”.

Monstro: I like The Fright and Angelstrife! Hopefully we´ll meet some new and fresh bands on tour to check them out.

Demon: Of course I can highly recommend my other Band, Hellgreaser. It’s a different style than we play with TCG but it’ s still horrorpunk. It’s more a mid-tempo Punkrock oriented band.

THROUGHOUT THE YEARS, YOU MANAGED SOMEHOW TO CREATE YOUR OWN STYLE AND RISE ABOVE MEDIOCRITY AND BECOME AN EXCELLENT BAND. WHAT WOULD YOU, NOW AS EXPERIENCED MUSICIANS SAY TO ME IF I WERE A KID JUST STARTING MY OWN BAND?

Jackal: Thats easy: Look at your idols but do not copy them. Instead create something you actually miss on your favourite bands.

Monstro: Take your friends, get your stuff together and move into the practice room and have fun! That´s the best way to start a band and have a lot of fun together!

Don´t listen to that bullshit American idol or Superstar-Shows bullshit on TV!

HOW WAS PLAYING WITH BLITZKID? I THINK THEY ARE VERY NICE GUYS. SO DOWN TO EARTH AND SO FRIENDLY. ANY FUNNY STORIES FROM THE TOUR OR THOSE GIGS THAT YOU COULD SHARE?

Jackal: It was great really. A very family-like atmosphere and a great time surely. But it´s a long time ago since we played the last time with them so i cannot really remember any funny stories, sorry.

Monstro: No doubt! Awesome guys and brilliant songwriters and musicians. So sad that they split up!

Demon: When I first met Blitzkid I played with my old Rock´n´Roll band Mad Chapel as their support act. I was blown away by their style and music. This was my first real contact with the horrorpunk genre and it still lasts.

HOW IS LIFE IN GERMANY IN GENERAL? HERE IN CROATIA MANY PEOPLE THINK THAT IT IS PROMISED LAND LAST THREE YEARS NOW WE ARE AN EU MEMBER AND MANY OUR PEOPLE WENT TO WORK THERE. IS IT REALLY PROMISED LAND?

Jackal: Oh well i would say the term “The grass is always greener on the other side” would describe it…i bet you guys have things going on that i would be jealous of and you on the other hand would find German things better compared to yours…but of course both countries are surely fucked up in so many things, right?

Monstro: It´s the promised land if you have the money!

DO YOU THINK THAT HORRORPUNK LOST ITS TOUCH? I MEAN, MANY PEOPLE DONT WANT TO LISTEN TO IT BECAUSE THEY SAY THAT ALL HORRORPUNK BANDS ARE MISFITS CLONES.
Jackal: You know there seem to be three kind of people: 1) The ones that hate a horrorpunk band because they do NOT sound like the Misfits 2) The ones that hate a horrorpunk band because they DO sound like the misfits 3) The ones that don´t give a fuck as long as it sounds good. Me personally i don´t care about this opinions anymore. I write songs the way i like and if they are influenced by the Misfits – so be it. In the end the Misfits were the reason The Crimson Ghosts were started in the first place.

Demon: For me horrorpunk will never lose its touch. It has been a small scene ever since on the one hand but on the other hand there are fans worldwide. I really like this and i am pretty sure it won’t change.

ARE THERE ANY GOOD GERMAN HORROR FILMS/TV SERIES OR BOOKS YOU KNOW AND COULD RECOMMEND? HORROR FILMS VS BOOKS, WHICH IS BETTER?
Jackal: Not that i knew of, sorry.

Monstro: It´s too sad, but i have no idea!

WE ARE COMING TO AN END OF THE INTERVIEW. ANY WORDS YOU WOULD LIKE TO SAY IN THE END AND I DIDNT ASK YOU?

Jackal: Keep your eyes open because The Crimson Ghosts will return in 2017 and be stronger than ever!

 

 

 

 

Interview-One Step Away: Bez grama srama!

Nedavno je izašao fenomenalan novi album One Step Away, pa je ovo bio idealan trenutak da popričam o svemu malo za moj zine. Album možete skinuti ovdje: DOWNLOAD ALBUMA – NI GRAMA SRAMA

Prošlo je prilično puno vremena otkad sam zadnji puta čuo za vas, jel se radilo o kreativnoj pauzi ili baš o klasičnom raspadu, pa onda reunionu benda?

Da slažem se, stvarno je prošlo ohoho vremena i nismo baš bili prisutni na sceni radi kojekakvih paralelnih situacija/obaveza, al po pitanju raspada u bendu tu nikada nije bilo riječi pa čak ni pomisli na tako nešto strašno. U kratkim crtama bi se moglo reći da smo u to svo vrijeme bili prisutni u nekim drugim bendovima/projektima poput Rens Argoa, Overflow, Dunstabzugshaube, tako da smo samo strpljivo čekali pravi trenutak da svi zajedno ponovno kliknemo i nastavimo gdje smo i stali, bez grama srama!

Neki dan je objavljen novi album, koja je osnovna razlika između novoga i V šumi drijeva…? Sviđa mi se produkcija, onako je malo prljavija, a sve se čuje, gdje ste snimali? Postoji li i fizičko ili samo digitalno izdanje?

Prva i osnovna razlika je u samom nazivu albuma i to da je novi album mlađi od starijeg za samo 11 godina…Ima dosta razlike, prije svega mi smo danas i drugačiji ljudi nego prije 11 godina, tako da se to sigurno odrazilo i na sami pristup rada na novom albumu, nekada smo željeli mijenjati sve oko sebe, a danas želimo mijenjati i prihvatiti samo sebe. Moram priznati da nitko od nas nije neki pretjerani sound-nazi ili ti ga filozof što se tiče dobivanja samog zvuka u studiju ili prognoziranja unaprijed kako bi album trebao zvučati, već jednostavno svatko od nas dolazi sa svojim zvukom koji želimo što bolje pretopiti u jednu cjelinu, nazovimo to u ovom slučaju album, sa jednom jedinom misli na pameti, a to je da nas četvorica moramo zvučati ko jedna tipka na klaviru, a ako to uspijemo, super, a ako ne, moramo se naštimati :)  Za sve ostalo bi se moglo reći da prepuštamo producentu tj. čovjeku kojeg smo odabrali da nam naše misli sažme u input – output, a ovog puta za to je bio zadužen Mark Markovčić zvan Mark Markovčić.

Naravno tijekom svih tih godina došlo je i do nekih promjena u bendu. Album V Šumi Drijeva Falidu snimljen je sa starim bubnjarom Ivan Bukovec – Buki (KC) i još uvijek prisutnim glavom i bradom Bojan Kurbanjev – Bobo kao trio, za razliku od novog albuma Ni Grama Srama gdje smo sada četveročlana družba sa novim bubnjarom, a da budem precizniji to mjesto zauzeo je lijep, visok, skroman i naočit koprivnički momak Marko Kuhar – Krt, al kad smo već kod KC-momaka onda dolazimo i do naše predivne bradate bebe Domagoj Čokonaj Perec – Čole kao druga gitara, tako da sada spajamo Podravinu i Zagorje u jednu našu takozvanu regiju, Zagorjevina! Osobno mislim da do danas nebi izdržali kao bend da nismo Bobo i ja njegovali jednu posebnu ljubavno-prijateljsko- glazbenu sponu koja nas je držala svih tih godina zajedno! Za sad je album samo u digitalnom obliku, a fizičko izdanje mislimo svakako napraviti barem za sebe i jos nekolicinu divnih i dragih ljudi, al ko više sluša te cedeje??? hah

osa-ni-grama-srama-cover

Na albumu je po mom mišljenju fini miks osobnog i punk ljutine što se tiče tekstova, smatrate li da je ovaj album ono zrelo, ona esencija vas kao cjeline odnosno benda? Zašto tekstovi samo na hrvatskom?

Ne, mislim da se ono “zrelo” bude tek došuljalo kad budemo i mi sami zreli, a sada to slobodno mogu reći da to sigurno još nismo…, viš dobro pitanje, jer i sam se često zapitam pa dokle više…, al da, budemo još malo pričekali na te “zrele dane”! Uglavnom što se tekstova tiče, tu mi nije bila namjera da se nešto mnogo mudruje, već da bude direktno i jasno kao trn u oko, te da se stvori neki mix sarkastične-komedije sa dozom ozbiljnosti, u principu to je i naš način zezancije na koji volimo udriti brigom na veselje! Tekstovi na hrvatskom zato da nam i roditelji i šira rodbina mogu razumijeti o čemu pjevamo, engleski je dosadan i na njemu pjevaju svi i nije neka fora, a čak smo razmišljali da počnemo pisati stvari na mađarskom, što i nije tako loše jer već imamo i prvu pjesmu za sljedeći album koja nosi ime “Njošto Kebedeš Kilenc Otoš”… radimo i na prijevodima… pa da nas ceo svet razume!

Pitanje koje postavljam svim sugovornicima, kako ste došli u dodir s tom underground scenom?

Kad malo bolje rezimiram te dane ili-ti- ga godine, mislim da smo bili još ta generacija koja je donekle rasla u toj underground sceni, bilo je brdo bendova, klubova, koje kakvih mirisa, zapišano-izbljuvanih wc-a i naravno ljudi koji su bili spremni raditi sve samo da budu dio scene, na koncu imati bend, pa da život barem malo ima smisla, tako da smo se i mi zatekli u ono vrijeme tamo i objeručki se uhvatili za taj brzi vlak…

Mislite li da postoje ljudi na hrvatskoj sceni koji su umišljeni? Što vas može razljutiti? Postoji li neki događaj u nazovimo je karijeri OSA koji vas je na neki način obilježio i kojeg ćete uvijek pamtiti?

Čekaj, pa ne postoje umišljeni ljudi! Ljute nas ovakva pitanja! Jednom prilikom u jednom gradu išli smo na spavanje poslije svirke i sljedećeg jutra se probudili nagi jedni na drugima u nekoj čudnoj sobi. I dan danas je taj dan enigma!

Pošto ste već relativno dugo aktivni na sceni, što mislite o ljudima koji su tzv tipkovnica ratnici, koji preko weba samo nešto prigovaraju, a nikada nisu prstom mrdnuli da nešto naprave za scenu?

Nek si kupe novu tipkovnicu!

Mislite li da je scena ove sjeverozapadne Hrvatske sada bolja nego prije recimo 15-ak godina? Postoji li mjesto gdje bi rado svirali, koje je recimo velika želja ili san da svirate tamo?

Ne znam, kad bi išli na uspoređivanje, mislim da nebi gledali isti film…Nemamo nikakvih želja ni snova, srećom probudili smo se i sad se trudimo zadržati klince u sebi dok radimo na klincima :) Volimo ići bilo kuda samo da je svirka i sve što vole mladi!

Koji je cilj, odnosno slijedeći nivo kojeg ste si zadali kao bend da morate dostići? Postoji li neki vrh kada biste recimo mogli reći, evo to je to, sada smo postigli sve što smo htjeli?

Mislim da smo već postigli što smo duboko u sebi i htjeli, imamo bend, svirke, supruge, novi album, Konzum (koji ide s nama kroz život), HDZ (idemo dalje, rekao je Ivo Sanader), Željku Markić (neuspjeli abortus), te najbitnije da imamo jedni druge i naravno tebe Davore Krajcere – Viteže da ti imamo priliku dati ovako divan intervju… od srca k srcu!

Kakvi su članovi OSA privatno?

Zoki – lijep

Bobo – ljepši

Krt – najljepši

Čole – besprijekorno predivan

Bližimo se kraju interviewa. Klasično fanzinaško posljednje pitanje: Ima li nešto što želite reći, a da vas nisam pitao? Hvala puno na razgovoru.

Sve smo ti otpjevali, bolje rečeno ogolili smo ti naše gole duše, čak i više od toga!

Veliko hvala i tebi Davore, bilo nam je neizmjerno ugodno, štoviše drago nam je da se još netko bavi i piše za fanzin, jbno…”just straight ahead”.