Kada sam nedavno vidio na Facebooku trailer za ovaj finski film odnosno europsku koprodukciju, ostao sam oduševljen i znao sam da je nešto posebno za pogledati, poznavajući finsku kinematografiju, sve što sam njihovo gledao bilo je posebno i odlično. Dakle, redatelj ovog filma je Jalmari Helander, poznat kao redatelj odličnog božićnog horrora ‘Rare Exports’, ako se sjećate te finske krvave božićne legende od filma. Isto tako, glavni glumac Jorma Tommila je glumio u ‘Rare Exports’. Radnja ovog filma se događa 1944. Finska, koja je inače ratovala na strani Nijemaca protiv Sovjeta, je kapitulirala i preokrenula kaput, te se njemačka vojska mora povući iz Finske ili predati finskim jedinicama. Jedan čovjek je umoran od rata, kako narator kaže i upoznajemo starca koji iskapa zlato negdje u finskoj vukojebini. Otkrije zlatnu žilu, sretno je natovari u bisage i na konju krene prema civilizaciji kako bi unovčio zlato. Problem je, po putu sretne odred od pedesetak njemačkih esesovaca koji se povlače iz Finske, a kada oni vide da ima zlato, krenu u lov na čovjeka. No, lov se preokrene i oni zapravo ne znaju s kime imaju posla. Starac je zapravo Aatami, umirovljeni legendarni finski komandos koji je pobio preko 300-ak Rusa i koji nosi nadimak Besmrtni. Nijemci na svojoj koži igrom mačke i miša počnu kusati vlastito sranje i predivan gore i makljaža krenu.

Sisu je zapravo neprevodiv izraz iz finskog jezika. Označava odlučnost, ne odustajanje, dišpet odnosno prkos u isto vrijeme, da se tako izrazim. Istim tim dišpetom naš junak ne odustaje tijekom filma da istjera svoje i odnese zlato u banku i nije ga briga koliko će negativaca odnosno esesovaca poslati u Pakao po putu. Glavni junak ne govori u filmu apsolutno ništa sve do samog kraja filma kada progovori dvije i pol rečenice. Ovaj film je zapravo ultranasilan špageti western koji se događa u finskim pustopoljinama, pod vodom u zraku i na tlu. Aatami se na prilično domišljat način rješava protivnika, potpomognut ženama koje su nacisti zarobili i pretvorili u seksualne robinje. Ono što mi je jedna od najboljih scena u filmu je bacanje u glavu odnosno kacigu njemačkog vojnika iskopane nagazne mine, kao i rezanja grkljana pod vodom i gutanja zraka iz protivnikovog razrezanog dušnika. Između ostalog, jer sve akcijske scene su krvave i over the top, ali napravljene smisleno i pristaju perfektno u svako poglavlje filma, na koje je Sisu podijeljen. Čak i font slova uvodne i završne špice podsjeća na westerne. Glavni negativac, odnosno zapovjednik nacista je Bruno(igra ga Aksel Hennie poznat po ulozi danskog ratnog junaka Maxa Manusa u istoimenom filmu), te je kao umoran zli časnik SS-a dovoljno karizmatičan kao glavni negativac da nosi film uz još neke čak stripovski napravljene negativce, kao snajperist, vozač tenka i još neki iz nacističke jedinice koji više podsjećaju na bandu dezertera nego razbijenu jedinicu u povlačenju. Fora mi je bila kada su nazvali svog generala i reportirali mu da su izgubili sedmoricu ljudi, pročitali ime s dog tagsa Aaatamia i general im je rekao da su još dobro i prošli hehe. Kraj filma ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, pošto je film izrazito dobro prošao u kinima, a ja se iskreno radujem takvoj mogućnosti, pošto smatram ovaj film jednim od najboljih koje sam ove godine do sada gledao.

Gore scene: 10/10 sjekira – razneseni minama, izrešetani na sve moguće načine, izbodeni noževima, pregaženi tenkom, sve je over the top i odlično napravljeno.

Gluma: 10/10 sjekira – za ovakav film sve na mjestu.

Zaključak: 10/10 sjekira – jedan od najboljih filmova ove godine do sada i moja topla preporuka.