Category Archives: movie

(movie) Bunker(2022) – rat je horror, a horror je rat!

Obožavam miks ratnog filma i horrora. Deathwatch, Dog Soldiers, pa i film The Bunker iz 2001. od kojeg je ovaj film o kojem pišem pokupio jako, jako puno, kao i od Deathwatcha. Dakle, film govori o skupini britanskih i američkih vojnika koji su 1917.primijetili da su Nijemci napustili svoj podzemni bunker na Zapadnoj fronti. Da bi se proslavili, četa vojnika ode i osvoji njemački bunker, no u tom trenutku njemačke granata zatrpa ih pod zemljom i moraju kopati izlaz van. Na njih padne i plinska granata, koja ih iznenadi jer je njemačke proizvodnje, da Nijemci pokušavaju ubiti svoje vojnike. Nalaze i zarobljavaju ranjenog njemačkog vojnika. No, čudne stvari se počnu događati i vojnici se počinju okretati jedni protiv drugih, te sami protiv sebe, te saznaju da se nalaze u prisustvu nečeg demonskog što ih okreće psihički jedne protiv drugih. Kao što rekoh, film je podosta pokupio iz gornja dva spomenuta filma. U The Bunker iz 2001.skupina njemačkih vojnika je zarobljena u bunkeru u Crnoj Šumi, ali nisu zatrpani već opkoljeni Amerikancima, pa moraju kopati na drugu stranu. U Deathwatch, skupina britanskih vojnika osvoji napušteni njemački rov i također pronalaze izgubljenog njemačkog vojnika i zarobe ga. Dakle, ovaj film nije nikako originalna ideja, ali je izvedena dobro. Atmosfera klaustrofobije i rastućeg užasa pokriva lošu glumu i ponekad preglumljivanje, pa se samo pitaš kao gledatelj što će se iduće strašno dogoditi do neumitnog kraja koji je solidno izveden.

Gore efekti: 8/10 sjekira – solidno napravljeni, od samoozljeđivanja sve do raznošenja ručnom bombom do raznih ostalih ‘mesnih’ efekata.

Gluma: 6/10 sjekira – gluma često bude očajna i tone pomalo u trash vode a i preglumljivanje, pogotovo mi je na živce išao Sean Cullen kao satnik Hall, ali i previše drveni Eddie Ramos kao vojnik Segura, glavni lik filma. Ostali su osrednji.

Zaključak: 7/10 sjekira – dao sam ocjenu više zbog ratnog horrora kojeg obožavam, ali film redatelja Adriana Langleya i scenarista Michaela Huntsmana ne spašava originalnost ideje, već solidno izveden scenario i atmosfera filma kojeg pamtim još i sad, a to je rijetkost kod takvih filmova.

(movie) Some Like It Rare(2021) – kanibal komedija na francuski način

Volim francusku horror scenu, jer podosta horrora brije više na gore i na neki način na ‘mesne’ horrore, a ne na uklete kuće i slične stvari. Čuo sam za ovu horror komediju samo najbiranije riječi i pohvale, pa rekoh ajde da pogledam da vidimo i to. U filmu je riječ o bračnom paru mesara koji se muče u malom francuskom gradiću. Konkurencija, veliki shopping centri, sve ih polako pritišće prema zatvaranju mesnice. Jednog dana slučajno pregaze i ubiju vegan aktivista koji se vozio na biciklu. Pošto žena izgleda da prati i zna sve serijske ubojice francuske povijesti, odluče žrtvu samljeti i pretvoriti u kako oni to zovu šunku i meso od iranske svinje, egzotično, ali prodaja krene kao luda. Naš par se mora snaći i nabaviti nove zalihe mesa i vegan žrtve radi okusa mesa kako bi business opet cvao. Ova pomalo bizarna radnja je zapravo okosnica ove odlične crnohumorne horror komedije kakve samo Francuzi znaju napraviti. Kako raste broj žrtava, tako i naši junaci postaju sve odvažniji u svojim pothvatima nabavljanja mesa hehe. Film redatelja Fabrica Ebouea koji je i jedan od scenarista filma uz Vincenta Solignaca, kao i glavna uloga, je jako tečan i nema praznog hoda, a često sam se uhvatio da sam se glasno nasmijao gledajući neke scene i ne vjerujući kako su se toga sjetili. Neki ludi ritam vodi film sve do kraja koji je više poetičan, ali nekako malo zbrzan za moj pojam.

Gore scene: 7,5/10 sjekira– ono gore scena što ima u filmu nije over the top i neukusno, već su odlično napravljene, scene ubojstva također.

Gluma: 8/10 sjekira – Fabrice Eboue i Marina Fois su odlično kao protagonisti odnosno naš bračni par mesara poduzetnika, a ni ostali ne zaostaju.

Zaključak: 7/10 sjekira – zbog ponešto previše zbrzanog kraja filma za moj pojam. Ali, film je jako solidan i preporuka za sve vas ako volite takve horror komedije.

(movie) Avatar:The Way of Water(2022) – Pandora je moj omiljeni planet uz Tatooine!

Kada je objavljeno da će se snimati i doći u kina drugi dio James Cameronovog legendarnog filma, bio sam skeptičan, pa sam i gledanju ovog drugog dijela pristupio sa određenom dozom skepse. Nisam znao hoće li uspjeti dostići vrijednost prvog filma, ljepotu planete Pandore, poruku filma o otporu korporacijama i očuvanju prirode i svojevrsnoj odličnoj western inspiriranoj priči. Čak sam pogledao prvi dio ponovo da se podsjetim kako je to lijep film.

Dakle, drugi dio. Nakon događaja u prvom filmu Jake i Neytiri žive sretno na Pandori sa svojim obiteljima odnosno imaju djecu i svi su bezbrižni do trenutka kada ugledaju svemirske brodove i ispravno zaključe da su se Sky People vratili da odrade nedovršeni posao. Tu je i uskrsnuli pukovnik Quaritch ovaj put u tijelu Avatara zajedno sa najgorim plaćenicima iz svoje jedinice, pa naša obitelj mora pobjeći do udaljenog morskog plemena kako bi se tamo sakrili i spasili ostatak naroda od uništenja, no kako to biva budu pronađeni i očajnička borba za opstanak počinje.

Ono što mi se u ovom dijelu sviđa je još ljepše prikazana planeta Pandora koja mi je druga najljepša filmska planeta za živjeti nakon Tatooinea iz Star Wars filmova. Ono što mi se ne sviđa je ponovo jako dug film, preko tri sata koji je mogao biti kraći i bolji za jedno pola sata sigurno. Ima nešto praznog hoda sredinom filma i boravkom naše obitelji na moru i svim onim ronjenjima, igrama, svađama djece s drugom djecom. No, film sve popravi maestralnim scenama bitke. U prvom dijelu bitka se vodila uglavnom u zraku i nešto u džungli, dok se u drugom dijelu vodi u zraku i na vodi i fenomenalno je napravljena, akcijski dijelovi su ponovo masterpiece i priča je epska.

Gluma: 7/10 sjekira – nemaš tu nešto filozofije pošto su svi likovi cgi, Sam Worthington, Zoe Saldana i Stephen Lang kao negativac su tu samo glasom i djelomično cgi inspiriranim stasom.

Zaključak: 8/10 sjekira – Cameronu je opet uspjelo napraviti epski film i priču. Zbog onog praznog hoda sredinom filma nije desetka kao prvi dio, ali je solidna osmica jer je film svejedno jako, jako dobar.