Nedavno sam pročitao ponovo knjigu Velimira Grgića o japanskom filmu i slažem se s njim, potrebno je probati druge kinematografije, pogotovo nama koji smo navikli na američku ili povremeno europsku kinematografiju. Kao što možda znate, u japanskim kinima i na tv-u ništa nije cenzurirano, jedino se genitalije ne smiju pokazivati, ostalo je sve dozvoljeno. Zloćko japanske kinematografije Kazuo ‘Gaira’ Komizu je napisao i režirao ovaj film kao jedan od svog ‘Female…’serijala. U glavnoj ulozi je legendarna Keiko Asano kao sadomazohistička vođa bande koja otme pokvarenog bankovnog službenika koji je ukrao i sakrio novac, kako bi ga mučenjem seksom i ostalim sado mazo stvarima natjerali da im oda gdje je novac. U filmu se reda svašta, ali vrijedi ga pogledati samo zbog mučenja jeguljama. Naime, bad guysi toče šampanjac u kadu punu jegulja. Jegulje su sve pijanije, kako ustvrdi jedan od članova bande. Svežu bankarevu ljubavnicu iznad te kade i jegulje je pijanim vrludanjem muče orgazmima. Isto tako, zadnjih dvadesetak minuta filma je ludnica i gledaš i pitaš se koliko smo tako kulturološki različiti da je ovaj film igrao u Japanu u kinima, a kod nas teško da bi išao dalje od VHS-a, ali niti to. U tome je bogatstvo i ljepota raznolikosti.

Gore efekti: 8/10 sjekira – nije klasičan gore per se, nema klanja i krvi, ali ima inovativnih seksualnih i inih metoda mučenja.

Zaključak: 6/10 sjekira – pogledajte koji Komizuov film, čisto da odate počast bad boyu japanske kinematografije.